Home / Novosti / Novosti o Hrvatskim rukometnim ligama / 1. HRL za žene / Zirn: ”Jedini razlog zbog kojeg treniram rukomet je ljubav”

Zirn: ”Jedini razlog zbog kojeg treniram rukomet je ljubav”

Jedini slavonski predstavnik u 1. HRL za žene, ŽRK Osijek, pred kraj sezone nije baš u zavidnoj poziciji na tablici. Međutim, neke su igračice tijekom sezone pokazale vrlo dobru igru i sigurno mogu biti okosnica oko koje će se klub nadograđivati sljedećih sezona. Jedna od njih svakako je i Ivana Zirn, srednja vanjska igračica, učinkovita u napadu, čvrsta u obrani. Ivana se rukometom počela baviti u rodnom Đakovu, a kao srednjoškolka je sudjelovala i na dva Svjetska prvenstva srednjih škola, u Varaždinu i u Trabzonu (Turska). Dodijeljena joj je i nagrada za najbolju sportašicu grada Đakova 2015. godine.

Ivana, za početak nam reci nekoliko rečenica o sebi…

Zovem se Ivana Zirn, imam 20 godina, dolazim iz Đakova, a trenutno stanujem u Osijeku. U Osijek sam se preselila radi upisa na Sveučilišni preddiplomski studij fizioterapije, a kako tu studiram, prešla sam iz matičnog kluba ŽRK Đakovo u svoj sadašnji klub ŽRK Osijek.

Zašto rukomet? Kada si počela trenirati i kako glasi tvoja rukometna priča?

Rukomet sam počela trenirati krajem trećeg razreda sa svojih 10 godina, prije toga sam išla na jahanje, na svima poznatu Đakovačku Ergelu. Zašto baš rukomet?! Hmm… ima više razloga, primjerice Olimpijske igre u Ateni 2004. godine na kojima je hrvatska rukometna reprezentacija osvojila zlato (najveći dojam na mene je ostavila utakmica u finalu, i to me je potaknulo da rukomet bude baš taj sport kojim bih se bavila)  te zbog društva iz razreda (sve cure s kojima sam se družila su trenirale rukomet od 1. razreda). Međutim, tada sam imala zdravstvenih problema, događali su mi se česti napadi zbog alergijske astme pa su me se roditelji bojali pustiti na rukomet. Kada se to sve pomalo smirilo, doktorica je rekla da bi bilo dobro da se bavim sportom. I tako je sve počelo.

Dominirala si zadnjih nekoliko sezona u 2. HRL kao članica ŽRK Đakovo, a i prošle sezone si se jako dobro snašla u 1. HRL. Ove si sezone prešla u ŽRK Osijek, no ni to nije utjecalo na tvoje izvedbe. Koji razlog smatraš primarnim za ostvarivanje takvog uspjeha i održavanja igre na visokom nivou?

Jedan i jedini razlog zbog kojeg i treniram rukomet je ljubav. Kada igram, onda i uživam, a kada sam opuštena i uživam, onda to sve ide samo od sebe. Ljubav sve pokreće…

ŽRK Osijek trenutno je na pretposljednjem mjestu tablice, a trebate odigrati još 7 kola. Koji su vam ciljevi do kraja sezone?

Otkako smo se spojili s mlađim igračicama, cilj nam je što bolje se uigrati, rasti iz utakmice u utakmicu, dati svoj maksimum, i više, poginuti jedna za drugu, ostaviti srce na terenu i, ako je moguće, osvojiti još neke bodove do kraja.

Najbliže vam je gostovanje u Bjelovaru, odnosno, jedini ste klub u Slavoniji koji se natječe u 1. HRL. Što bi, po tvojem mišljenju, trebalo napraviti za jačanje slavonskog rukometa?

Teško je reći što bi trebalo napraviti za jačanje slavonskog rukometa zbog toga što mladi ovise o tome gdje će upisati fakultet, loše financijske situacije i slično.

Kojeg bi trenera istaknula kao najzaslužnijeg za ono gdje si danas?

Iskreno, mislim da treneri nisu toliko zasluži za to, koliko mi kao igrači ovisimo sami o sebi. Naravno da su nam treneri bitni da nas nauče osnovama rukometa u samim početcima karijere, da sazremo u glavama, da nas vode.. Ali ako mi sami nećemo dodatno raditi, truditi se, davati maksimum na svakom treningu, pa i više, nećemo puno napredovati. Spomenula bih dva trenera s kojima sam provela najviše vremena i kojima sam zahvalna, Zvonko Škrapić (trener iz kadetskih dana) i Đino Grgić (trener seniorske ekipe).

Koji su tvoji planovi vezani za rukomet u nekoj bližoj budućnosti?

Iako uvijek kažem da mi je rukomet na 1. mjestu, prvo sam odlučila završiti tri godine studija, da imam diplomu u „džepu“, a onda ću razmisliti hoću li završiti još dvije godine diplomskog ili ću ići dalje s rukometom. Voljela bih se iskušati i u drugim zemljama što se tiče rukometa. Naravno da se rukometa neću ostaviti i da ću nastaviti igrati uz fakultet. Idem korak po korak pa ćemo vidjeti što će biti u budućnosti!

 

Rukometni uzori: Ivano Balić, Mikkel Hansen, Igor Karačić

Najdraži rukometni klub: Vardar

Prije utakmice uvijek: odmorim

Utakmica za pamćenje: pa kad već moram, izdvojila bih utakmicu u 2. HRL sjever žene, kada smo zadnjom utakmicom protiv kluba Tvin-Virovitica osvojili 1. mjesto u spomenutoj ligi

Pjesma koju slušam za „nabrijavanje“: ako vam kažem, smijat ćete se, pa ću ipak zadržati za sebe. Uglavnom slušam pjesme koje volim, ne koje me „nabriju“ za utakmicu

U slobodno vrijeme najviše volim: odmarati i pratiti rukometne utakmice Lige prvaka/prvakinja te SEHA lige

Kad ne igram i treniram rukomet: družim se sa svojim bližnjima i društvom, provodim vrijeme na Ergeli i kod kuće sa svojim psom

 

Pogledajte još...

Nexe protiv Ribe-Esbjerga, Dubrava protiv Saint-Raphael Var Handball

U prostorijama Europske rukometne federacije održan je ždrijeb trećeg pretkola EHF kupa u kojem se …