Home / Novosti / Novosti o Hrvatskim rukometnim ligama / Intervjui / Tokić: ”Varaždin ima vrlo mladu momčad, a do kraja sezone želimo pokazati što bolju igru”

Tokić: ”Varaždin ima vrlo mladu momčad, a do kraja sezone želimo pokazati što bolju igru”

Nakon vrlo uspješne prošle sezone i borbe u Ligi za prvaka za drugo mjesto, ono koje vodi u SEHA ligu, Gradski rukometni klub Varaždin ove se sezone pokazao u nešto skromnijem izdanju i sve nas iznenadio neizborivši Ligu za prvaka nakon 18 kola Premijer lige. O sezoni, ali i karijeri razgovarali smo s desnim krilom kluba i bivšim članom juniorske reprezentacije, Antom Tokićem.

Ante, kako bi nam se predstavio u nekoliko rečenica?

Zovem se Ante Tokić, imam 23 godine. Rođen u Zagrebu gdje sam i živio sve do prije 4 godine, kada sam odlučio nastupati za ekipu GRK Varaždina. Završio sam opću gimnaziju u Zagrebu, studij nastavljam u Čakovcu. Rukometom se bavim od svoje devete godine.

Kada si počeo trenirati rukomet, zašto si odabrao baš taj sport i u kojim si klubovima do sada igrao?

Kada  sam imao 9 godina, prijatelj me molio da dođem samo na jedan trening rukometa, a dan danas još se bavim rukometom . Tako da mogu prijatelja „kriviti“ za rukomet. Do sada sam igrao u dva kluba, prvi je moj matični klub RK Medveščak, a drugi, sadašnji klub, GRK Varaždin 1930.

Sudjelovao si sa svojom generacijom na nekim juniorskim prvenstvima, na kojima ste nagovijestili da vam pripada budućnost hrvatskog rukometa. Možeš li nam malo više reći o tim uspjesima?

Istina, da… Bio sam član mlade reprezentacije igrača rođenih 1992. i 1993. godine. To je bila jako uspješna generacija , osvojili smo puno medalja. Osobno sam sudjelovao na Europskom prvenstvu za juniore do 20 godina, kada smo osvojili srebro te na Svjetskom prvenstvu za juniore do 21 godine, kad smo završili na četvrtom mjestu. Osobni uspjeh na tom prvenstvu bilo mi je uvrštenje u najbolju sedmorku turnira. Moja je generacija dala jako puno kvalitetnih igrača za ozbiljan seniorski rukomet i to je odlična stvar.


Nakon Svjetskog juniorskog prvenstva prešao si iz Medveščaka u Varaždin i tamo igraš već četvrtu sezonu. Koji ti je najveći klupski uspjeh? Na koje si osobno ostvarenje najviše ponosan tijekom te četiri godine?

Najveći klupski uspjeh mi je prošlogodišnja sezona kad sam se uspio vratiti nakon teške ozljede ruke te smo te iste sezone ostvarili najveći uspjeh kluba, a to je treće  mjesto u prvenstvu te drugo mjesto u Kupu. Najviše sam ponosan na to što sam pridonio rezultatima da klub ostvari to što je ostvario.

GRK Varaždin ove sezone nije na tablici onako visoko kako nas je sve naviknuo i trenutno igra Ligu za ostanak. Koji vam je primarni cilj do kraja sezone?

Definitivno nam nije u planu bilo igrati Ligu za ostanak, međutim, kako su prošle godine otišla tri bitna igrača te na ovoj polusezoni još tri, smatram da nam je za nešto više možda nedostajala ”šira” klupa te iskustvo jer imamo jako mladu ekipu. Cilj je do kraja sezone, naravno, ostati u ligi te pokazati što bolju igru.

Nedavno ste promijenili trenera, a prema rezultatima se čini da je to bio pozitivan šok za ekipu. Je li se puno toga promijenilo promjenom klupe?

Da, nedavno nam je za trenera postavljen Željko Čagalj. Trener Čagalj je s nama već odradio 30-ak treninga, tako da mislim da su zadnje tri pobjede u zadnjih desetak dana ipak nešto više od pozitivnog šoka. Nije se puno toga promijenilo , ali neke stvari, zamisli taktičke – jesu. Dobro treniramo i super se slažemo s trenerom tako da mislim da će na kraju sve ispasti dobro.

Koji je tebi trener najviše pomogao u rukometnom razvoju?

Stvarno sam dosta trenera imao već do sada i svaki je u nečemu mi pomogao da budem bolji igrač. U mlađim dobnim skupinama su to bili trener Kovačić, Goluža, Panza, a u seniorskom rukometu treneri Zovko, Zrnić, Mesarov, Belko, Ivandija, Vujović te sada trener Čagalj.

I za kraj, kako vidiš svoju rukometnu budućnost? Bi li uskoro želio izvan granica Hrvatske ili smatraš da još nije vrijeme za to?

Volio bih igrati u inozemstvu te se okušati u jačim ligama, a hoće li do toga doći, vidjet ću. Nadam se da ću uskoro znati više.

 

Rukometni uzor: Mirza Džomba

Najdraži rukometni klub: Veszprem / THW Kiel

Prije utakmice uvijek:  Nemam nikakve rituale

Utakmica za pamćenje:  Prva službena utakmica za Hrvatsku (na kvalifikacijama u Švedskoj ) i prva seniorska utakmica za RK Medveščak 

Pjesma koju slušam za „nabrijavanje“: Nemam određeno točno J+

U slobodno vrijeme najviše volim:  ići u kino, odmarati , roštiljati…

Kad ne igram i treniram rukomet: Odmarati i provoditi vrijeme sa svojim bližnjima (obitelj, cura i prijatelji)

 

Pogledajte još...

Kadetkinje pobijedile Austriju i osvojile 13. mjesto na Europskom prvenstvu

Hrvatska ženska kadetska reprezentacija završila je nastup na svom prvom Europskom prvenstvu. U posljednjoj utakmici …