Sportske novosti Dražen Pinević Švedska jučer i Hrvatska danas – dvije selekcije koje su obilježile rukometni svijet Švedska je obilježila rukometne ’90-te, a prve godine 21. stoljeća pripadaju Hrvatskoj. Vremena su različita, istina ne tolika, a kada ej riječ o imenima uvijek se vuku usporedbe uz koje neizostavno ide mnogo pitanja. Ipak, relanost nalaže da je Švedska bila i ostala aposlutna posebnost rukometa sa svim svojim dobrim i lošim stranama na kojima se jako puno da naučiti. Bengt Johansson kročio ej na scenu ’86 u Švicarskoj. Tada je njgov tim prvi puta nakon ‘starog vijeka’ dotaknuo polufinale SP-a, ali i ostao bez medalje. A onda je u Čehoslovačkoj ‘žuta podmornica’ zaronila u svijet rukomeat i ostala u njemu punih 12 godina, u jednoj vjerojatno neponovljivoj seriji. Pogledajte: Od ’86 do ’02 igrali su svih 16 polufinala! Od ’90 do ’02 samo su jednom ostali bez medalje (EP ’96 u Španjolskoj)! Od ’90 do ’02 osvojili su 13 medalja, od kojih 6 zlatnih! Od ’93 do ’02 svake godine su osvojili medalju! Od ’96 do ’02 imaju osam medalja sa velikih natjecanja u nizu! Jedina stvar koju nisu uspjeli dotaknuti je olimpijsko zlato. Tri srebra u nizu, dvaput su bili krivi Rusi, jednom mi- Ali, nitko nije savršen. Ni Borg nije pobijedio na US Openu, pa je bio i ostao Borg. Imali mu pravo tko bilo što reći? Ni njima. To danas zvuči nevjerojatno i priča je koja zaslužuje duboki naklon. Bengt Johansson bio je punih 16 godina na čelu te pobjedničke selekcije i to je temelj oko kojeg su se okupljali. Sve pomalo. U Švicarskoj su se počeli nametati, u Češkoj su eksplodirali i pogledajte sada ovo. Od te velike generacije čak su petorica trajala tih 12 godina za pamćenje. To je nevjerojatna stvar, ali i temelj oko kojeg je Bengt Johansson stvorio veliku Švedsku. I ta petorka ima odreda preko 300 nastupa, a zamislite koliko je to druženja, treninga, radosti, razočaranja- Mi ćemo se okrenti petorki koja je obilježila to vrijeme. Tomas Svensson je ušao sa 22 kao alternacija Matsu Olssonu i trajao- Traje i danas. A pogledajte, igra cijlo vrijeme u Španjolskoj, pet puta je bio prvak Europe s klubom u nizu (4 puta Barcelona, 1 puta Elgorriaga). Magnus Andersson je uletio sa 24 umjesto češkog šefa Bjorna Jilsena. I trajao do 36 kada je prodvodio tim na EP koje su igrali doma. Bio je službeno prvi igrač svijeta, ali su ga ozljede sputale na klupskom planu. Magnus Wislander, Staffan Olsson i Ola Lindgren ušli su u tim sa 26 i trajali do 38. Ako se koncentrirate, zaključit ćete da se radi o temelju najbolje 6-0 obrane na svijetu, tri ključna lika koja su ‘drapali’ bez prestanka 12 godina. A Wislander je svo to vrijeme igrao i u Kielu u jakoj Bundesligi, Olsson mu se priključio nakon godina u Niederwurzbachu, a slično i Lindgren koji je i danas trener u Nordornu. Zanimljivo je primijetiti da je Hajas uletio sa 27, Thorsson sa 24, Pettersson sa 27, Lovgren sa 24, Vranješ sa 24- Temelj se nije mijenjao, sustav se nije mijenjao, tek je nadograđivan. I uspjeh je trajao, a jedina stvar koja u svemu tome nije bila dobra je činjenica da su zbog predugog trajanja izgubili ritam sa obnovom momčadi, što se nakon 2002. osjetilo an rezultatima. U Portugalu ej počeo pad, otišli su najbolji, a onda ih nije bilo u Ateni, Švicarskoj i Njemačkoj, što je bio vrhunac potonuća vjerojatno. No, vratit ćemo se još malo toj momčadi, sustavu koji se nadograđivao. Vratari – Počeo je Olsson (’60 godište), uz njega Svensson (’68). Onda je Olsson otišao, pa se uključio Goentzel (’68), a pomalo i Stankiewitz (’69) kada je bilo ozljeda. Danas takvog nemaju, pa Svensson traje i čeka nasljednika. Krila – lijevo je počelo s Hajasom koji je tada imao 27. Otišao je prerano, sa 33, uletio je nakon njega Frandesjo sa 27, ali ne kao dio sustava i sada pate zbog toga. Nije ih spasio ni Frantzen. Desno ej krenuo Thorsson, otišao sa 34, ali je tu sa 27 već bio Pettersson koji traje i danas, pa je situacija bila bezbolnija. Crta – Carlen je počeo sa 24, otišao da bi na njegovo mjesto s vanjskog stigao Wislander, pa su se krpali sa Sivertssonom i dočekali Ahlma koji je na tragu velike generacije. Vanjski – Wislander i Lindgren držali su situaciju lijevo, pa je pomagao Hedin, kasnije Boqvist, ali nije to bila priča za nastavak. Na sredini je bilo lakše, uz Anderssona je stasao Lovgren, pa se ’96 uključio sa 24 godine Vranješ i bio senzacija. Danas se krpaju s njima, a nasljednika čekaju. Desno ej sve kontrolirao Staffan Olsson, ostali su samo bili pomoć, najbolja od njih Andreas Larsson. I danas nakon nekoliko godina šupljine Kim Andersson- A priča je uvijek ista, nije bilo preskakanja, vunderikinda, svi su dolazili nakon kampova koji su trajali minimum četiri godine. I svi u godinama koje nisu bile tinejdžerske. A sustav uvijek isti. Obrana 6-0, u sredini Wislander- Lindgren – Olsson, prije Carlen, poslije na njegovom mjestu Siversson ili Lovgren. Iza njih Olsson, Svensson ili Goentzel, a u kontri koja je 50 posto golova minimum Hajas, Thorsson, Pettersson- A danas plaćaju njihovo predugo trajanje, imaju Kima Anderssona, Ahlma, Kallmana, tu su još Pettersson, Lovgren i Vranješ, vratili su se na EP, vidjet ćemo ih u Norveškoj koliko su napredovali kao momčad. Čuvajmo Balića i društvo Hrvatska je skupo platila ceh nakon Atlante, a možda je to bila realnost nakon samostalnosti koja je došla samo pet godina prije, a za to vrijeme nisu mogli narasti nasljednici. A prije nego što su narasli, zvijezde su otišle – prerano i to je bio prazan hod koji je trajao punih sedam godina. Dokaz da krpanje nikad ne završi dobro. Šveđani su u eliti trajali punih 12 godina, posebno izdvojena trojka. No, rukomet je daans otišao korak naprijed u ritmu jakih liga i europskih klupskih natjevcanja što će nesumnjivo smanjiti rok trajanja naših zvijezda u odnosu na Šveđane ’90-tih. Losert je u Atlanti imao 20 godina, Džomba se pojavio u Japanu sa 20, no njih dvojica su samo ekstremni primjeri kao i Mirko Alilović koji se u selekciju priključio sa 18. Domagoj Duvnjak je posebna priča, no sa 18 godina ne zaslužuje preopterećenje, tim više što uz Balića može normalno i mirno rasti i čekati svoju priliku. Odlazak Ćavara i Jelčića s lijevog krila recimo donio nam je drugu krajnost, jer se Nikša Kaleb pojavio u 30 i odigrao senzacionalno. Recimo Metličić je u Portugalu imao 27- Kada bi gledali neku zlatnu sredinu recimo da su se u dobi 22-24 godine pojavili i krenuli Vori, Lacković, Sulić, Zrnić, Balić, Špoljarić i to je bio naš stil da dođemo do vrha. Sada slijedi posao kako na njemu i ostati. Ova reprezenatcija osvaja od 2003. godine, najavljuje rastanak nakon Sp u Hrvatskoj, no šest godina je možda prebrzo, ako zato ne postoje uvjeti, a uvjeti su vezani za dolazak nasljednika. Činjenica da postoje i da se već nameću kroz jake utakmice Duvnjak (19), Bičanić i Alilović (22), Vukić, J. Valčić i Horvat (23) obećava da nam se neće dogoditi situacije kao nakon Atlante, no uvijek postoje posebnosti, specifičnosti, na koje treba biti jako oprezan. Ne postoje dva Balića kao što nekad isu postojala dva Saračevića ili Puca, recimo. Svako vrijeme nosi svoje.Recimo švedska petorka je trajala u osvajanjima 12 godina, a naša je tek počela. Losert je na sceni 11 godina (nakon SP će imati 33), Džomba 10 (32), Metličić 6 (33), a to su stvari koje se trebaju respektirati, baš kao i činjenica da Balić sa 5, Lacković i Vori sa 4 mogu trajati duže. Samo da bude zdravlja. Balić zna recept. Kako igra i djeluje, što je lani eksplodiralo u drugi naslov najboljeg na svijetu, Wislander bi mogao postati priča broj 2. No, budimo relani, nisu svi Balić-Recimo da ode nakon Londona sa 33 godine? Ne bi bilo puno, zar ne. Pa pričuvajmo ga malo kad je tako poseban- Jedna nazovimo usporedba: Švedske medalje ’90 SP – zlato ’92 OI – srebro ’93 SP – bronca ’94 EP – zlato ’95 SP – bronca ’96 OI – srebro ’97 SP – srebro ’98 EP – zlato ’99 SP – zlato ’00 EP – zlato ’00 OI – srebro ’01 SP – srebro ’02 EP – zlato Švedska zlatna petorica Magnus Wislander 384/1185 Ola Lindgren 376/482 Staffan Olsson 358/855 Tomas Svensson 331/0 Magnus Anderson 307/922 Preko 200 Erik Hajas 281/996 Stefan Lovgren 268/1138 Pierre Thorsson 237/557 Johhan Pettersson 232/786 Per Carlen 329/1032 Mats Olsson 229/2 Peter Gontzel 217/0 Tomas Sivertsson 208/458 Hrvatske medalje ’94 EP – bronca ’95 SP – srebro ’96 OI – zlato ’03 SP – zlato ’04 OI – zlato ’05 SP – srebro Hrvatska – aktualni ‘preko 100’ Mirza Džomba 169 (680) Venio Losert 149/0 Pero Metličić 140/439 Davor Dominiković 138/175 Vlado Šola 132/0 Vedran Zrnić 126/285 Ivano Balić 121/428 Denis Špoljarić 102/56 Blaženko Lacković 101/367