Talant Dušebajev

Sportske novosti Dražen Pinević Talant Dušebajev je u nedjelju dostigao još jednu posebnost po kojoj će možda ostati nedodirljiv u povijesti rukometa. Taj kosooki rukometni mag u prvoj trenerskoj sezoni sa Ciudad Realom je dotaknuo europski klupski tron. – Veliki je autoritet. Makar smo igrali skupa pred kraj njegove karijere, to se ne osjeti. Iza njegovog posla vidi se znanje, to ti je to – kaže Pero Metličić o svom treneru. I doista, imali smo priliku vidjeti trening uoči finala sa San Antonijom. Puno je toga popularni ‘Duško’, kako ga zovu naši prvaci Europe, predvidio. Ono kako Urios zabija je samo dio te priče koju su Rutenka, Jacobsen i Metličić na treningu potrošili do detalja. A kad trening završi, Dušebajev postaje drugačiji. – Igramo puno utakmica kroz sezonu, nekad se osjeti zasićenje, umor, pa znam kao kapetan otići i reći ‘da ne možemo, da nam treba predah’. I nikad nije preskočio naše mišljenje – reći će kapetan Ciudad Reala Javier Hombrados, dok će naš Mirza Džomba dodati: – Niti smo povjerenje zloupotrijebili, da ne bude zabune. Ovo je sjajan klub, sve ti daje i moraš to vratiti na najboljin način. Vidio si ‘Duška’. Reci mi koji će trener doći i reći igračima da se opuste koliko god hoće? A Dušebajev je puno stvari otkad je na klupi posložio drugačije. Sigurno da u tome leži priča o velikoj nadmoći Ciudad Reala ove sezone, jer i lani su imali strašan tim, ali nisu uspjeli otići do kraja. Na trening će doći u svom Porscheu Cayene, uvijek sa asistentom Raulom Entrreriosom s kojim će prije toga pripremiti posao za taj dan. Na utakmice će uvijek povesti sinove, dok će supruga bivša rukometašica zauzeti mjesto na tribini, daleko od kamera. Ispada da ste vi najbolji trener na svijetu, u prvoj sezoni LP prvak Europe? – Uuuu, to nije dobro rečeno, jer ja sam tek na početku nečeg što se tako može nazvati. Ovo je sjajan klub, velika momčad, skup sjajnih pojedinaca, koju je zadovoljstvo trenirati. Sretan sam da je predsjednik imao povjerenja u mene – skromno će i iskreno ‘Duško’. Želio je sam nastaviti. – U početku nije bilo lako, jer je to bila velika promjena. I sami znate da smo na startu imali problema, ali smo se kako je sezona išla kraju dizali. Probleme smo vjerojatno platili prvenstvom, Barca je u prednosti, no bit će vremena da to nadoknadimo. Na europksom tronu smo zasluženo. O San Antoniju? – Bilo je jasno da smo bolji već nakon prve utakmice, no moraš sportski razmišljati do kraja. Ivano Balić je bio najveća prijetnja ambicijama Ciudad Reala. Ivano Balić na četiri je posljednja reprezentativna natjecanja bio MVP, najbolji igrač svijeta prije dvije godine, a Dušebajev je to bio dva puta sredinom 90-tih. Uspije li Ivano još jednom do mjesta najboljeg na svijetu, bit će s Dušebajevom jedini takav u povijesti. Što mislite o Ivanu Baliću? – Sjajan igrač, nepredvidivi individualac – u prvom redu. Njegove igre su ga dovele do počasnog mjesta koje je apsolutno zaslužio. Kako bi se Ivano Balić snašao u nekdašnjoj reprezentaciji SSSR-a? – To je nemoguće pitanje, jer je ovo drugo rukometno vrijeme u odnosu na ono kada je carevala disciplina. Teško bi se s današnjim rukometom uklopio u nekdašnji SSSR, realno rečeno. Da li nekdašnji rukomet bio bolji od današnjeg? – Nemoguće pitanje. To nije isti sport. Želio je pojasniti zašto? – Rukomet je evoluirao kroz godine, promijenila se rukometna karta svijeta. Nekdašnje sile su prestale postojati, kvaliteta se raširila, otišla sa sustava na individulanost. I ja se kao trener moram prilagoditi tome, jer ono što smo usvajali u nekdašnjem sustvu koji je ponekad bio i čisti dril, danas više ne prolazi. Recimo, ovdje u Ciudad Realu imate momke sa različitih krajeva Europe, različitih shvaćanja i običaja i nemoguće je sve svesti na jedno, jer bi donijelo kontraefekt, a nekad ej trening bio jedini izlaz u svijet. Bit je danas sve objediniti, da čine momčad koja pobjeđuje. Nisam ni ja odjednom uspio, sada mogu reći da sam recimo puno toga o životu naučio za šest godina u Njemačkoj, da mi je tu pomagao i vaš trener Zlatko Ferić u Nettelstedtu, pa sam kasnije učio u Španjolskoj. Jednostavno, ovo je drugo drugo vrijeme u kojem stara pravila generalno ne vrijede, makar je rukomet ostao rukomet. Znanje usvojeno do Maksimova, Mironoviča i ostalih se ne zaboravlja. Dvije tri riječi o hrvatskoj reprezenatciji? – Biti vrh u vrijeme kada se počelo financijski ulagati u rukomet više nego ranije je velika stvar. Imate vrhunske individualce, stil sa elementima prošlosti koji traju i zato ste tu gdje ste. Jedna velika karijera Od Frunzea do Ciudada Talant Dušebajev rođen je u Frunzeu ili Biškeku u Kirgiziji 2. lipnja 1968. godine. Kirgizja nije bila među glavnim gradovima rukometne karte SSSR-a kao Minsk, Moskva, Kijev, Krasnodar, Astrahan… No, tamo se pojavio jedan klinac, Munhanbetov po ocu (kasniej će mu na dresu u Španjolskoj pisati Munkh), koji je bio ‘živi vrag’. Trenirao je hokej na ledu, nogomet i tako sve do 12. godine kada je među 1500 klinaca prošao u Burevestinik koji je tada bio prvi klub u njegovoj zemlji. Sjajne igre, brzina, nepredvidljivost viđene su stručnim okom Anatolija Jeftušenka, Vladimira Maksimova i Spartaka Mironovića, pa se mali nakon 6 godina u Burevestniku odlučio za Moskvu i CSKA koji su bili garancija izlaska u svijet iza željezne zavjese. U Moskvi je trajao pet godina i u tih pet godina je s Maksimovom i Dračevom izrastao u veliku zvijezdu. Ušao je u reprezentaciju, u veliku generaciju Lavrova, Gopina, Kiseljeva koja je već vladala svjetskom scenom. Bili su olimpijski pobjednici u Barceloni ’92 i svjetski prvaci u Švedskoj ’93. Tako je dobro razigravao Tučkina, Jakimoviča, Vasiljeva i Kudinova da je postao zvijezda, a ’94 proglašen je u anketi IHF-a najboljim igračem svijeta. To je donijelo ponude sa zapada i život mu se potpuno okrenuo, jer je nekako paralelno krenuo žestoki raspad njegove dotadašnje države. Ruske trupe su u Kirgiziji radile ‘prekovremeno’, pa se Talant odlučio za odlazak zauvijek. Prva destinacija bila je Santander. Teka veliko ime, on velika zvijezda bez putovnice. Idealno da mu Španjolci kažu ‘da bi bilo dobro…’. I odlučio se za Španjolsku za koju je debitirao srebrom na EP u Sevilli. No, tih je godina Njemačka bila financijski nedodirljiva i on je, jasno, nakon dvije godine u Santanderu završio u Nettelstedtu koji je tada bio sam vrh Bundeslige. No, kako su se u tom njemačkom mjestu precijenili, sustav se financijski raspao, a Dušebajev završio u Mindenu gdje su počele i neugodnosti. Zbog poreznih problema koje je vukao još iz Nettelstedta čak i noć proveo u zatvoru, ostao bez putovnice, ali je izdržao tri sezone i nakon njih se na poziv Juana de Diosa i Dominga de Diaza Mere, trenera i predsjednika Ciudad Reala, vratio u Španjolsku. U međuvremenu je sa Španjolcima osvojio bronce na EP u Italiji i Hrvatskoj, broncu na OI u Sydneyu i najavio se kao čovjek koji zna prenijeti znanje mlađima. Igračku karijeru je završio u Ciudad Realu s kojim je 2002. uzeo Kup kupova. Dobio jr oproštaj na kojem je bila selekcija svijeta i tako se udomaćio da je odbio čak i 600.000 eura na godinu vrijednu ponudu iz Katara. Nije pogriješio, dobro procijenivši da ‘nije u šoldima sve’. Danas ima i novce, a image nikad nije bio upitan. Obitelj je u Ciudad Realu, supruga Olga Šiškina bivša SSSR vratarka (iz generacije Rosinceve i Šalimove ’91 Seoul – zlato), te sinovi Alex (13) i Daniel (9). A čini se da je tek na početku trenerske priče koja bi mogla zasjeniti i njegove velike učitelje. Ivano Balić o SSSR-u Ne teško – nikako Ivanu Balić postavili smo pitanje – Talant Dušebajev? – Veliki igrač svog vremena. Slažem se da smo drugačiji, ali se ne slažem da bih se teško uklopio u SSSR nekad. Mislim da bi to bilo nemoguće, da je ‘Duško’ skromno to rekao. Protiv Ciudad nije bilo šanse? – Mene su stisnuli do centra, Dinart je čekao… Realno, bolji su trenutno, ali nastojat ćemo im dogodine pokvariti posao. Dolaze nam Kjelling i Vugrinec, mislim da bismo trebali biti brži i bolji.