Ana Brčić: jedna iz plejade mladih trogirskih lavica

50

Ženski rukometni klub Trogir u tekuću sezonu ušao je iznad svih očekivanja, kako struke tako i navijača. Ekipa trenera Vatromira Srhoja, posložena mahom od mlađih i neiskusnih igračica iz splitsko-solinsko-trogirskog rukometnog bazena, u domaćem prvenstvu zapanjujućom se lakoćom obračunava sa konkurencijom. Pet kola, pet glatkih pobjeda, uz gol razliku 159:89 (prosječno 14 pogodaka viška po susretu). Jedna iz plejade mladih trogirskih lavica je i talentirana 20-godišnja Ana Brčić, inače studentica druge godine Ekonomskog fakulteta, smjer “Poslovna ekonomija”. – Doista, startali smo odlično, a glavni razlog krije se u motivu. Mlade smo, željne pobjeda, dokazivanja, pa stoga u svaku utakmicu ulazimo 100% srčano, bez obzira na snagu i vrijednost protivnika, te, kao prava klapa, na terenu doslovno izgaramo jedna za drugu – otkrila nam je tajnu uspjeha Ana Brčić. Sućuranka Ana se rukometom zarazila sa 13 godina u matičnom RK Vranjicu, sa 18 upisala prve seniorske minute, a prošlu sezonu već je bila standardni član udarne ekipe. Tijekom ovog ljeta, nakon ispadanja Vranjica u drugu ligu, preselila je tek 20-ak kilometara zapadnije, u ambicioznu trogirsku sredinu. Čekalo ju je mjesto srednjeg vanjskog, odgovorna pozicija otvorena odlaskom reprezentativke Ivane Lovrić. – Kada mi je stigao poziv ni trenutka nisam dvojila, potpisala sam dvogodišnji ugovor za treću ekipu u Hrvatskoj, ponovo sam blizu kuće, a uz to, trener mi je pravi “doktor rukometa”. Uistinu, užitak je trenirati pod dirigentskom palicom trenera Srhoja. Koliko ste zadovoljni vlastitom igrom? – Iako sam poprilično samokritična osoba, pristalica teze da se uvijek može bolje, ipak sam zadovoljna svojim doprinosom ekipi. Mislim da sam se dosta dobro uklopila, a borbenost i želja za pobjedom kod mene nikad nisu bile upitne. Može li se Trogir ove sezone nositi sa Podravkom i Lokomotivom? – Da, vjerujem da smo spremne konkurirati najboljima. Istina, jesmo mlade, ali smo zato izuzetno hitre, te kroz kontre i polukontre, što su naša najjača oružja, možemo svima parirati. Nadate li se u skoroj budućnosti reprezentativnom pozivu? – Iskreno, moje misli su trenutno usmjerene samo prema klubu, da tu pružim svoj maksimum, a onda što Bog dà tako će biti. Samo nek me zdravlje posluži! Izvor: Glas Dalmacije

Prethodni članakPosljednja sezona Vlade Šole
Sljedeći članakPočelo natjecanje u 1. Dukat kadetskoj ligi za djevojke