Među prvima, oko 15 i 30, u hotel Sheraton stigao je Ivano Balić. Sa svih strana prilazili su mu ljudi, gosti hotela, zaposlenici, pokoji već pristigli gost priredbe. Stisnuti mu ruku, poželjeti mu dobrodošlicu, samo ga pozdraviti. Sa laganim smješkom na licu maestro je sa svima bio ljubazan no pogled mu je kružio po hotelu nešto tražeći. I našao je. U baru hotela, sjedili su njegovi dečki. Lacković, Džomba, Metličić. Osmijeh je sada bio veći i u trenutku se našao za stolom sa ekipom s kojom se najbolje osjeća. Uskoro su pristigli i svi ostali reprezentativci i više im nije bio dovoljan jedan stol. Za pola sata pridružio im se i izbornik Červar. Vidi se na njima da su prava klapa i da im je drago što je klapa opet na okupu. Od tog momenta krenule su mini-pripreme reprezentacije. Pripreme nisu samo naporni treninzi, uvježbavanje taktika. Pripreme su i zajedništvo, ispijanje sokova u kafiću, zafrkancija. A oni su uvijek spremni na dobru zafrkanciju i sa njihovog stola smijeh se širio cijelim predvorjem hotela. Dečki su na vrijeme ušli u svečanu dvoranu, zauzeli svoja mjesta i dodjela nagrada za najboljeg rukometaša, rukometašicu, trenera i sudačkog para godine mogla je početi. 
Dok su na video zidu prolazili inserti majstorija najvećeg rukometnog čarobnjaka, na pozornicu je izašao najbolji. Rekordima je dodao još jedan – Ivano Balić osvojio je maksimalan broj glasova. Kristalnu loptu sportshih novosti predao mu je jedan drugi čarobnjak, Zvonimir Boban. – Velik je u svakom pogledu. I što je jako važno, normalan – ocrtao ga je kapetan vatrenih Plaketu je naj-rukometaš dobio od Željka Kavrana, predsjednika HRS-a, zamoljen za kratak govor, samo je rekao: – Onda, hvala. 
Ali, tu još nije bio kraj. Na pozornicu je izašao predsjednik Svijetske rukometne federacije dr. Hassan Moustafa, koji mu je čestitao u ime IHF-a. Jer rukometni Mozart proglašen je najboljim svjetskim rukometašem, iako je Hrvatska u Njemačkoj osvojila tek peto mjesto. Moustafa je komplimentirao našu reprezentaciju govoreći da što je Brazil u nogometu, to je Hrvatska u rukometu. Ivano Veliki dobio je od dr Moustafe Mont Blanc penkalo sa svojim imenom i sat kako bi bio točan na svim treninzima. Poslije toga više nije bilo izmotavanja. Prvi rukometaš svijeta ipak je morao reći nešto više od hvala. – Želim zahvaliti suigračima i trenerima, želim da nastavimo nisku uspjeha, ali ako smo već kao Brazil u nogometu mogli bismo dobiti i status kakav ga on ima. Poslije završetka dodjele nagrada, Ivana su pod svoje primili predstavnici medija. Ivano je našao vremena za svakoga i mada znamo da se što prije želi vratiti svojim dečkima strpljivo je odgovarao na sva pitanja. 
Već umornog majstora zamolili smo da kratko kaže nešto i za našu web stranicu. O nagradi: – Drago mi je da je došla, znači da dobro radim, dobro treniram, dobro igram i da je to priznalo više ljudi u svijetu. O svjetskom prvenstvu u Hrvatskoj: – Ove dvorane, vidim da sve napreduju i da sve ide više manje kako treba te se nadam da će ih uspjeti završiti u rokovima. Oni su to obećali, prema tome, nemam razloga sumnjati. O Portland San Antoniu: – Stanje moje……u klubu malo slabije igramo, valjda će biti bolje sad kada se vratim. O reprezentaciji: – Drago mi je da smo svi opet na okupu. Je samo sedam dana no nama to puno znaći da vidimo di smo, šta smo i da se dogovorimo za evropsko prvenstvo. Rekao sam mu da sam gledao skoro sve utakmice Portlanda u ovoj sezoni i da mi nije jasno zašto ga trener stalno postavlja na desnog vanjskog. Kakva je to taktika? – To moraš pitati trenera, da mi kaže da idem na gol ja bi išao i na gol. Između ostalog i zato je najbolji!!! N.T.
