U Splitu se nemamo gdje vratiti

27

Jutarnji list od 28.10.2007 Piše: Alen Orlić Ivano Balić i Petar Metličić dočekali su prigodu da u dresu hrvatske reprezentacije zaigraju u rodnome gradu. Iako je povod bila humanitarna akcija za pomoć obiteljima stradalih vatrogasaca na Kornatu, a prigoda prijateljski meč protiv Slovenije, dvojica splitskih rukometnih idola s mnogo emocija očekivali su utakmicu na Gripama. Splitska publika dočekala ih je toplo, uz ovacije, ali ipak ostaje dojam da su se organizatori mogli i bolje potruditi da dvojica Splićana, Balić kao službeno najbolji rukometaš svijeta te Metličić kao kapetan svjetskih i olimpijskih prvaka, dobiju tretman kakav zaslužuju. – Očekivao sam bolje navijanje splitske publike – priznao je Metličić, ali je iskazao nadu da će biti bolje na SP-u 2009. kada će Hrvatska igrati u Splitu. Nažalost, čini se da je Split izgubio rukometne navike jer vrhunski rukomet odavno ne stanuje u gradu pod Marjanom. Zato je bio očekivan odgovor na pitanje koje smo postavili dvojici najboljih splitskih rukometaša: postoji li šansa da se jednog dana vratite u Split kao igrači? – U situaciji kakva je danas u splitskom rukometu teško da će se to ikada ostvariti. Ovdje smo napravili prve rukomete korake, počeli smo karijere, a iako je Split naš grad, teško da ćemo se ovdje vratiti igrati rukomet. Ne zato što ne bismo željeli nego zato što ne postoje uvjeti za to – kaže Metličić. Obojica imaju angažmane u klubovima španjolske Asobal lige, Metličić je u Ciudad Realu, a Balić u Portland San Antoniju, uz čvrste ugovore do 2010. godine. – Naravno da obojica razmišljamo o tome da ćemo se jednog dana vratiti kući, međutim o tome je zasad prerano govoriti. Imamo višegodišnje ugovore u svojim klubovima i teško da će se tu stvari promijeniti preko noći. Primjerice, Mirza Džomba se vratio igrati u Hrvatsku, ali on je ipak nešto dulje od nas bio u inozemstvu, a poklopile su mu se stvari da je uspio realizirati povratak. U Hrvatskoj jedino Zagreb može ponuditi uvjete i sportske motive i ta opcija čini se zanimljivom – dodao je Balić. Balić je ponovno proglašen najboljim rukometašem svijeta. Koliko mu znači ta nagrada? – Mnogo mi znači, jer to je nagrada za sve što sam cijeli život žrtvovao da bih ostvario rukometnu karijeru. Dugogodišnji prijatelji, suigrači u reprezentaciji, poslovni partneri u projektu Rukometne akademije, u Španjolskoj su ljuti rivali. A zanimljivo je da su obojica počeli u rodnom Splitu. Metličiću je prvi trener bio Balićev otac, Žare. Pero je prvi otišao u Metković, Ivano za njim preko Metkovića u Španjolsku. – Postojala je opcija da zajedno zaigramo u Ciudad Realu, ali nije se realizirala. Ivanu bi bilo bolje, osvojio bi poneki trofej više… U klubu je svake godine cilj isti, osvojiti sve. U ulozi smo favorita, a Balićev Portland najveća je prijetnja. Lani smo gubili trofeje, ove godine nemamo pravo na propust. S Balićem su u klubu Dominiković i Valter Matošević. – U Španjolskoj jako cijene hrvatske rukometaše, ali ne samo nas, nego sve igrače s prostora Balkana. Za razliku od Španjolaca, mi uvijek preuzimamo odgovornost. Imao sam trenera u Leonu koji je obožavao Balkance, makar se s njima uvijek svađao. Na početku su bili Losert i Ćavar, a nakon mene došlo je dosta hrvatskih rukometaša, oko petnaestak nas igra u Španjolskoj – kaže Metličić. Za kraj neizostavno pitanje o reprezentaciji i EP-u u Norveškoj? – Sami smo sebi postavili ciljeve, a najvažnije je da među nama nema nikakvih trzavica. Važno je da igramo dobro, a igrali smo i u Njemačkoj, ali je jedan slab dan sve pokvario. Imamo motiva da osvojimo još poneku medalju, a zlato s EP-a je baš ono što nam nedostaje u kolekciji. Balićev otac trener u akademiji Ambiciozan projekt Rukometne akademije pokrenuli su s željom da mladim rukometašima omoguće adekvatne uvjete za trening, -krov nad glavom i kvalitetne trenere- koji će im pomoći u njihovu sportskom razvoju. Ovakav projekt, kada je o rukometu riječ, predstavlja pionirski pokušaj u Hrvatskoj. – Logično je da ostanemo u rukometu i nakon što završimo s aktivnim igranjem, a ovaj projekt je svojevrsno vraćanje duga Splitu u kojem smo počeli. Ovdje ima talentirane djece i željeli bismo da Split bude prepoznatljiv ne samo kao grad nogometa, košarke ili tenisa, nego i kao grad rukometa. U Akademiji koju će operativno voditi bivši reprezentativac Ivica Maraš radit će i Balićev otac, Žare, koji je i sam bio poznati rukometaš i trener.

Prethodni članakPoljska osvojila Superkup
Sljedeći članakVori se iz reprezentacije vratio ozlijeđen