Dominiković: Dišemo kao jedan

Hrvatska muska rukometna reprezentacija u Poreču broji posljednje dane do odlaska na EP u Norveškoj (17.-27. siječanj). Mnogi iscrpljujuci treninzi, te vise nego solidne igre na Croatia-Slovenia kupu, su iza naših najboljih rukometaša. Od danas reprezentacija trenira u nesto manje napornom ritmu, izbornik Lino Červar i trener Slavko Goluža s igračima su krenuli u brusenje taktike za prvi ogled na EP s Poljacima (17. siječanj). Ivano Balić i Blaženko Lacković rade punim intenzitetom, Petar Metličič se uključio u treninge pred par dana, pa je naša vanjska linija kompletna, što je svakako poboljšalo atmosferu u reprezentaciji i donijelo osmjeh na lice izbornika Červara. Davor Dominiković je, zajedno sa Denisom Špoljarićem, na Croatia-Slovenia kupu pokazao da sve -štima- u hrvatskoj obrani. Davore, kako napreduju treninzi? – Treninzi ne mogu bolje, a ni češće. U posljednja dva dana imali smo ih šest… Stvarno je bilo naporno. No, svatko je stisnuo zube, i izdržao kako sam zna. Od četvrtka prelazimo na jedan, pa će biti više vremena za odmor. Jeste li počeli pripremati taktiku za EP? – Već par treninga radimo taktiku paralelno s fizikalijama. Prvo tzv. stanice, pa teretana, a na kraju sat vremena – taktika. Našu reprezentaciju su na ovim pripremama mučile brojne ozljede? – Imali smo problema s ozljedama, al istih problema ni drugi nisu pošteđeni. Sve reprezentacije imaju po barem jednog igrača koji iz ligaškog natjecanja vuče neku ozljedu, iznimka je jedino Njemačka. A i kod njih je Fritz slomio prst, ali će igrati. Tko su favoriti EP-a? – Krug favorita je uvijek isti. U vrhu se vrti pet, šest ili sedam momčadi. Mi ćemo dati sve od sebe kao i uvijek do sada. Na EP nema ponekih lakih suparnika kao na SP? – Na svjetskom prvenstvu od pet utakmica tri su lakše. Dobiješ Arabiju, Australiju… Na europskom toga nema, jer je rukomet u Europi puno jači. Poljaci su svjetski doprvaci, puno Ćeha igra u Bundesligi, a Slovenci imaju darovitu generaciju i imaju uspjeha. Španjolce i Francuze ne treba posebno ni spominjati, zna se šta oni mogu. Na EP-u se puno , kao i uvijek, očekuje od obrane, a tu ste -glavni-? – Kolektivni sport se ne može dijeliti na obranu i napad. Kvalitetna obrana daje sigurnost u napadu, i obrnuto. Ništa slađe kada se iz obrane krene u polukontru i kontru do lakog pogotka. A kada se u napadu postignu takvi golovi, obrana se manje umara. Ponekad vas lopta povuče u napad, jeste li željni napadačkih akcija? – Naravno da jesm. Novi trener u Portlandu mi je još u kolovozu prošle godine obećao veću minutažu u napadu. Posljednjih pet utakmica sam igrao svih šezdeset minuta. Svi su zadovoljni, ja također. Pokazao sam da nisam zaboravio igrati rukomet. Imam želju i motiv kao kada sam imao osamnaest. I to želju za kompletnim rukometom. U reprezentaciji su vaš odlasci prema naprijed u manjem broju? – U reprezentaciji se zna kako su postavljene stvari. Najvažnije je da svaki od nas prepozna svoju ulogu. Je li to 5, 10 ili 15 minuta. Poznato je da je reprezentacija za ovu generaciju svetinja? – Ja sam jedan od onih koji je bio i dio bivše generacije. I onda smo bili klapa, al kad je riječ o ovoj generaciji, od prvog dana smo se našli. Dišemo kao -jedan-, i veselim se svakom dolasku. Jak smo kolektiv, u tom je naša najveća snaga. Taj kolektivni duh naš je najveći adut na ovom EP-u. M.Š.