Albin Vidović u borbi s bolešću

Večernji list od 08.01.2008 Piše: Željko Rukavina Stariji rukometni zanesenjaci prisjetit će se 7. ožujka prije 35 godina. Datuma kada su rukometaši ORK Partizana u njemačkom Dortmundu igrali svoj treći finale protiv tadašnjeg moskovskog MAI-a. Bjelovarčani nisu uspjeli obraniti titulu europskog rukometnog prvaka osvojenu godinu dana prije u susretu protiv domaćeg Gummersbacha, koji su u toj istoj dvorani pred 15 tisuća gledatelja glatko pobijedili 19:14. Momčad Željka Seleša bila je desetkovana za uspješno suprotstavljanje Moskovljanima, koje su godinu dana prije porazili u polufinalu. Partizanu su nijanse nedostajale da zadrži nalete MAI-a, koji je bio gotovo reprezentacija ondašnjeg Sovjetskog Saveza. Bez trojice standardnih reprezentativaca – Vladimira Smiljanića – Babure (poginuo mjesec i pol prije finala), Hrvoja Horvata (vojska) i Marijana Jakšekovića (prestao s rukometom), nakon 60 minuta bitke Rusi su slavili 26:23. No, u tom velikom jednosatnom rukometnom ratu jedan je igrač po ko zna koji put zadivio sve. Bio je to Albin Vidović, koji je cijeli susret gotovo sam vukao momčad prema obrani titule. U toj nezaboravnoj sportskoj drami trener Sovjeta, ludio je od nemoći što njegova momčad nije mogla zadržali nezadrživog Kinga, kako su Albina zvali. On je unatoč porazu bio kralj večeri jer je 14 njegovih lopti završilo iza leđa protivničkih vratara, što još nitko nije nadmašio. Jer, kako i bi kad je ta utakmica bila u njegovom stilu. Kraljevskom. Volio je rukomet u kojemu su frcale iskre, gdje je trebalo “imati jaja”. Tu je Vidović bio najjači. U susretima na vrućim gostovanjima gdje su drugi drhtali, Albin se znao i poštemati s “policajcima” iz suparničke momčadi kako bi pokazao da njega pritisci ne impresioniraju, već ga inspiriraju. Plijenio je snagom i neustrašivošću, stasom Apolona i igrom za Bogove. Sjećamo se utakmica poput onih u Visokom, kada je kao štit stao ispred suigrača ne libeći se sam suprotstaviti ni razjarenim navijačima. King je uvijek bio takav. Prkosan i požrtvovan. Uostalom, da nije takav ne bi ni bio jedan od najvećih rukometaša u povijesti. Da ironija sudbine bude veća, Albin je nakon 35 godina od utakmice života – u utakmici za život. Uvjereni smo da će i tu izaći kao pobjednik jer ne podnosi poraze.