Pobjedom nad Francuskom u veliko Finale

17

Norveška 2008 – Europsko prvenstvo u rukometu za muške Polufinale 26..01.2008 Lillehammer Hakons Hall, 15, 35 h Gledatelja: 5 000 Suci: BAUM Miroslaw (POL), GORALCZYK Marek (POL) HRVATSKA – FRANCUSKA 24 : 23 (11:9) HRVATSKA: Kaleb 1, Balić 5, Duvnjak 1, Lacković 2, Vori 2, Dominiković, Somić (4), Horvat, Špoljarić, Metličić 6, Valčić T. 3, Alilović (5), Čupić 4, J. Valčić Trener: Lino Červar FRANCUSKA: Fernandez 1, Dinart, G. Gille 2, B. Gille, Narcisse 7, Girault 1, Karaboue, Karabatic 5, Kempe, Omeyer (10), Abalo 7, Ostertag, Paty, Guilbert, Trener: Claude Onesta 7 metara: Hrvatska 3/4 , Francuska 1/4 Isključenja: Hrvatska 4 minute, Francuska 4 minute Bravo dečki. Konačno, treća sreća. Vratili smo Francuzima za sve one poraze, poglavito ona 2 posljednja, na europskom i svjetskom prvenstvu. Zaista fenomenalna predstava Červara i njegove momčadi, a, bilo je i više nego teško. Na kraju je završilo 24:23, tijesno, ali, tako je i najslađe. Hrvatska u svoje 3. polufinale zaredom na EP nažalost nije ušla kompletna. Ozljede su na tribine poslale Dragu Vukovića i Renata Sulića, tako da smo u utakmicu protiv Francuske krenuli samo sa jednim pivotom, Vorijem. Umjesto Vukovića u sastavu je bio Josip Valčić. Červar je na početku na parket poslao Alilovića, Kaleba, Čupića, Vorija, T. Valčića, Balića i Metličića. Naši su, naravno, krenuli sa 3-2-1, nasuprot francuskih tradicionalnih 5-1, sa Gilleom naprijed. Počelo je dosta oprezno sa obje strane, Karabatić promašuje sedmerac, Duvnjak zabija za nas sa 7 metara, a u 7.minuti T. Valčić prvi puta odvodi Hrvatsku na +2 (4:2). Naši dečki uspijevaju održavati tu prednost, a, hrvatska obrana se u jednom trenutku mijenja u 5-1 i funkcionira odlično. Umjesto Valčića ulazi Lacković, no, nakon par neuspješnih udaraca Tonči se ponovo vraća i u 22. minuti prvi puta zabija za hrvatsko vodstvo od 3 razlike (8:5). U francuskim redovima odličan je Narcisse, koji je svojim 3. pogotkom (izmjerena mu je brzina tog udarca od čak 107 km/h) smanjio na 8:6. Zanimljivo da su dva ponajbolja igrača svojih reprezentacija, a i šire, Karabatić i Balić, svoje prve pogotke postigli su tek u 25. minuti. Kraj prvog pluvremena su naši igrač odigrali jako dobro. Dominikovićev blok u kontru šalje Kaleba, koji ne griješi i dovodi nas u vodstvo 10:7. No, ponovo se javlja Narcisse, svojim 4. golom (uz stopostotnu preciznost) smanjuje na 10:8, Metličić zabija 5. pogodak za 11:8, a Abalo zabija za 11:9 i kraj prvog dijela. Naš najbolji igrač, Petar Metličić, već počtkom drugog dijela krivo staje i ozlijeđenog zgloba sjeda na klupu. Narcisse nastavlja svoju seriju, ali, prati ga Balić svojim 2. pogotkom i održava razliku (12:10). Umjesto Pere ulazi Špoljarić, vraća se i Lacković, a Ivano super asistencijom pronalazi Vorija, koji diže razliku na +3 (13:10). Nažalost, samo nekoliko minuta nakon Metličića, ozljeđuje se i Balić, umjesto njega ulazi Josip Valčić, koji odmah gubi loptu, a nepogrešivi Narcisse smanjuje na 13:12, a u 43. minuti dovodi Francuze i u prvo vodstvo, 15:16. Ali, onda na scenu stupa Čupić, sa 3 uzastopna gola drži Hrvatsku dalje u igri, a, na svu sreću, vratili su se Balić i Metličić. Ivano svojim 4. pogotkom vraća vodstvo na našu stranu, a onda i Somić brani sedmerac Karabatiću, Čupić koristi kazneni udarac za nas i vraća na +2 (21:19). Tako se ušlo u posljednjih 10 minuta kada je zaista bilo svega i svačega. Poljski suci 2 puta sude prekršaj u napadu Metličiću, te jednom čak i Baliću. Naši se vraćaju na 3-2-1 i fenomenalnom borbenošću i srčanšću zaustavljaju francuske napade. U francuski napad ulazi G. Gille, zabija 2 gola i vraća nadu Francuzima, ali, Balić svojim 5. golom, te Lacković sa 2 pogotka odvode Hrvatsku u veliko finale. Stvarno fenomenalan uspjeh nakon svih nedaća koje su pratile ovu reprezentaciju. – Ovo je zaista nevjerojatan uspjeh. Pokazali smo kako veliko srce imamo. Uspjeli smo pobijediti i čvrste Francuze i pristrane suce, ovo je zaista nevjerojatno. Možda se ovo finale ne može usporediti sa nekim zlatnim medaljama koje smo osvojili, ali, ovo je stvarno fantastično, uzbuđen je nakon polufinala bio najbolji igrač Pero Metličić. Rekao je Metličić i kako smo to pobijedili aktualne europske prvake. – Igrali smo jako pametno u napadu, bez srljanja i bzopletosti. Francuzi su ponekad u obrani igrali stvarno krvnički, suci su bili katastrofalni, ali, pokazali smo da imamo veće srce, ništa nam nisu mogli. Odličan je (4 pogotka) bio i mladi Ivan Čupić. – Konačno, 3. sreća. Pokazalo se da ima Boga, moralo nam se negdje vratiti nakon svega što nas je pratilo otpočetka. Zahvalio bi se i navijačima, koji su nas bodrili od prve do zadnje sekunde. Nadam se da će ih sutra u finalu biti još više. Nikša Kaleb je nakon utakmice jedva hodao. – Dobio sam udarac u rebro, jedva dišem. Baš su mlatili, pogotovo 2. poluvrijeme. Uz sve to ispala mi je i leća, ništa ne vidim, ali, nema veze, glavno da smo dobili. Ovo je najveći uspjeh na europskim prvenstvima, zaista fantastično. A, koga bi Kina za protivnika u velikom finalu. – Svejedno mi je, možda ne bi bilo loše da to budu Nijemci. Da smo igrali s njima prošle godine, nikad ne bi postali svjetski prvaci. Ovo je prava prilika da vidimo tko je najbolji u Europi, zaključio je Kaleb. Svojih 5 minuta dočekao je i Blaženko Lacković, koji je sa 2 gola na kraju riješio pobjednika polufinala. – Dali smo sve od sebe i zaista uživam u ovom trenutku. Bilo je tako lijepo vidjeti kako svi ginemo na terenu. Nisam igrao dobro, imao sam puno problema u zadnjih godinu dana i to se vidjelo. No, zadnje 2 su ušle i to je sada najvažnije, završio je Lac. Na kraju ove priče o polufinalu i Francuzima podsjetit ćemo samo da jedan od njihovih najboljih igrača Bertrand Gille nije postigao niti pogodak, a propisno se ispromašivao i Nikola Karabatić. Sve to samo govori kakvu je obranu igrala hrvatska reprezentacija. Nisu Francuzima pomogle ni grubosti kojima su pribjegli u 2. poluvremenu. Tko na, zna, a to je u svakom slučaju bila Hrvatska. Svaka čast! Pero Metličić je bio fenomenalan, Balić je zabio kad je trebalo, a Čupić je odigrao kao da iza sebe ima 100 nastupa za reprezentaciju. Odlični u obrani bili su Špoljarić i Dominiković- Ma, bolje da dalje ne analiziramo, da nekoga ne zaboravimo. Svi su bili fenomenalni. Tako je Hrvatska izborila nastup u velikom finalu. Malo tko je vjerovao u taj fantastičan uspjeh. Time je čudo veće i slađe. Što god sutra napravili i tko god im bio protivnik u finalu, nema veze, oni su svoje napravili, pa i puno više od toga. Čestitamo!!! Ne bi možda bilo loše da u finalu igramo sa Nijemcima, koji su već (kao svjetski prvaci) izborili nastup na OI, tako da bi i Hrvatska, neovisno o ishodu u finalu izborila nastup u Pekingu, a to je bio i osnovni cilj. Z.V.

Prethodni članakProtiv Francuske za finale
Sljedeći članakPonovno s Dancima, ali u finalu