Srebrna krila

32

Nakon završetka EP rade se raznorazne, stručne i one malo manje stručne, analize igre hrvatske reprezentacije u Norveškoj. Rukometni stručnjaci i oni koji to nisu sigurno će imati različita mišljenja o tome kako je recimo igrala vanjska linija, ili, jesu li golmani mogli obraniti koju loptu više i slično. No, u jednome će se vjerojatno svi složiti. Krila su odigrala odlično i više nego se od njih očekivalo. Nakon povratka iz Norveške malo smo porazgovarali sa naša dva prva krila, Nikšom Kalebom i Zlatkom Horvatom. Prije svega, jesu li reprezentativci uopće stigli proslaviti veliki uspjeh, srebrnu medalju: – Proslava je trajala jako kratko, budući da su neki dečki odmah morali ići u svoje klubove, u Njemačku i Španjolsku, tako da, nažalost, nije bilo vremena za neko veće slavlje, rekao je Zlatko Horvat. Nikša Kaleb je jedan od onih igrača koji je kraj EP dočekao ozlijeđen. – Dobro je, rebra bole samo sa lijeve strane, znači, ništa strašno. Stara sam ja kost, kaže Kina. Horvat je na početku priprema mislio da će biti super ukoliko uhvati koju minutu na EP, kad ono… – Da, tako je ispalo. Mislio sam ako dođem do Norveške dobro. Ali, onda su se ozlijedili Džomba i Zrnić tako da se meni i Čupiću otvorilo. Mislim da smo dobro pokrili tu desnu stranu i nije bilo problema. Problema nije bilo niti na lijevom krilu na kojem je ordinirao Kina Kaleb. – Uglavnom sam zadovoljan kako smo Vukić i ja odigrali na ovomo EP. Trudili smo se koliko smo mogli, mislim da je bilo O.K. Kaleb je odlično krenuo na EP, a, onda je uslijedio mali odmor. – Odmarao sam se protiv Crne Gore, što mi je poslije dobro došlo, protiv Norveške sam dobro odigrao, barem se meni tako čini, priča Nikša. Možda i najugodnije iznenađenje, barem za neke, je Ivan Čupić koji je u reprezentaciju došao neposredno prije puta u Norvešku, kada je bilo jasno da Zrnić neće moći igrati. Odigrao je Čupić odlično i maksimalno je iskoristio svoju minutažu. – Da, Čupić je odlično odigrao posljednje 4 utakmice na prvenstvu. Baš smo dobro podijelili minutažu, ja prve, on druge 4 utakmice, super. Samo neka tako bude i dalje, nemam ništa protiv, priča Zlaja Horvat. Ovo prvenstvo je pokazalo da nema frke za desna krila u reprezentaciji idućih 10 godina, a Džomba i Zrnić se moraju malo zamisliti za svoje mjesto u reprezentaciji. – Tako je, neka se malo odmore, dosta su igrali prijašnjih sezona, šali se Zlaja. Možda sada bude i više prilike za igru Horvatu i u Zagrebovom dresu, s obzirom na ozljedu Mirze Džombe. – Ma ne, Đole se već oporavio. Ali, ne brinem se, ja ću se već izboriti za svoju minutažu. Nema frke, ja ću uvijek dobiti svojih 15 minuta, nastavio je Horvat u šaljivom tonu. Vratimo se malo na samo EP i prvi krug natjecanja. Znalo se da je skupina vrlo teška. Odmah na početku prva utakmica protiv svjetskih vicepraka, Poljaka. – Ni mi sami na početku nismo znali gdje smo i što smo. Nismo znali niti u kakvom ćemo sastavu putovati na EP. Sve snage bacili smo na tu prvu utakmicu, jer smo znali ako njih dobijemo, imat ćemo kapitalnu zalihu za drugi krug i to se pokazalo točnim. Nakon pobjeda nad Poljacima, Slovencima i Česima prenijeli smo maksimalna 4 boda i to nam je olakšalo natjecanje u drugom krugu. Pokazali smo kvalitetu i protiv Norvežana, zasluženo smo ušli u polufinale, a, tamo je bilo kako je već bilo, kreševo, prisjeća se Kaleb. Moramo se malo dotaknuti i suđenja. Iako je uoči početka EP bilo riječi o tome kako će suci sankcionirati svaki iole grublji start, to se nije događalo. U grubostima su prednjačili Skandinavci, Danci i Norvežani. – Na svim prethodnim prvenstvima suci su favorizirali domaćine. To se vidjelo na EP u Sloveniji, SP u Tunisu, tako da su recimo Slovenci bili drugi na tom prvenstvu u Sloveniji, Tunižani 4. na svom, Francuzi su bili prvaci u Francuskoj, Nijemci su svjetskim prvacima postali igrajući doma. Tako se i mi nadamo da će se taj kriterij nastaviti i na idućem SP, koje se igra u Hrvatskoj. Poučen tim iskustvom mogao bih poručiti: -Ostavite svaku nadu vi koji dolazite u Hrvatsku-, kaže Nikša Kaleb i na temu sudaca dodaje: Dobro je rekao Gips Kostelić u jednom intervjuu kako suci ne štite igru, npr. jednog Balića, koji je rukometni Ronaldihno, nisu uopće zaštitili od grubosti obrambenih igrača. Na kraju krajeva, publika ne dolazi u dvorane zbog fino obrijanih brkova sudaca i ostalih frizurica, već dolaze zbog igrača. Rekao je Kina još koju o suđenju. – Lino nas je prije EP upozoravo na suđenje. Suci su dobili snimke svih reprezentacija i mi smo bili na tim snimkama, budući da smo na prošlom SP imali najmanje isključenja, a igrali smo najljepši rukomet. Kod nas su svi igrači davali svoj maksimum u obrani, tako da suci nisu mogli izabrati jednog kojeg će kažnjavati, svi smo igrali u jednakom ritmu i istom oštrinom. U prvom krugu EP bilo je stvarno nekih nelogičnih isključenja i kartona, ali, kako se natjecanje nastavljalo, tako je suđenje bivalo sve lošije i lošije. Prešlo se iz jednog baleta u hrvanje, rukometa je bilo najmanje. U polufinalu smo imali loše suđenje, ali, budući da smo pobijedili, nismo se htjeli buniti. Možda bi bilo bolje da smo izvršili pritisak na sudačku organizaciju i tražili zaštitu za naše igrače koji su već otprije bili ozlijeđeni (Balić, Lacković, Pero, Valčić). No, nismo to napravili, a u finalu ste svi vidjeli kako su sudili. Za razliku od nekih, Kaleb misli da je Červar morao onako reagirati u finalu i potpuno ga razumije. – Suci su u jednom trenutku nekim nerazumnim odlukama vratili Dance u život, što je iznerviralo Lina. Ali, svi oni koji ga osuđuju zbog isključenja, nisu u pravu. Ne sjećam se kad je Červar dobio žuti karton, a kamoli isključenje. Da sam ja bio na njegovom mjestu, zubi bi mi bili XXXL veličine i ne da bi se bunio, glavu bi im otkinuo, slikovito je opisao svoje raspoloženje u tim trenucima Nikša. Vratimo se još malo samoj igri hrvatske reprezentacije. Jedna od najvećih prednosti u odnosu na većinu ostalih momčadi je to što naša reprezentatija može kombinirati nekoliko obrana. – Točno, krenuli smo sa obranom 3-2-1, ali, dobro smo uvježbali 6-0, i 5-1, tako da je obrana odlično funkcionirala. Mislim da nema niti jedne reprezentacije koja može odgirati sve 3 obrane na tako visokom nivou kao Hrvatska, istaknuo je Zlatko Horvat. Ispadanje Rusije već nakon prvog kruga vjerojatno je i najveće iznenađenje EP. – Rusi su godinama bili u samom vrhu, ali, oni se stalno drže nekih svojih sistema koji su očigledno zastarjeli. Očito da ne prate nove rukometne trendove i to ih je koštalo, kaže Kaleb. Na kraju, kad se sve zbroji, Danci su ipak zasluženo postali prvaci Europe. – Nas su Francuzi izmasakrirali u polufinalu i jednostavno smo imali previše ozlijeđenih igrača da se u finalu suprostavimo Dancima, koji su bili zdraviji, a i imali su i lakšu utakmicu u polufinalu. Imali su u finalu i odličnog Hvidta, koji im je davao snagu i polet. Sve u svemu, dva puta su nas dobili, čestitali smo im i to je to, idemo dalje, rekao je o finalu Kaleb. EP u Norveškoj donijelo je i definitivnu afirmaciju nekolicine mlađih igrača, koji su pokazali da nema straha za hrvatsku rukometnu budućnost. Jedan od njih je i Zlatko Horvat. – Slažem se, tu su Alilović, Čupić, Duvnjak, Josip Valčić, a ne smijemo zaboraviti Kopljara i neke još mlađe igrače. Recimo kadeti su svjetski viceprvaci i sigurno će doći neki novi, ali dobri igrači, zaključio je Zlaja. I tako je završila još jedna lijepa rukometna priča. Iduća će krenuti vrlo brzo, već na kraju 5. mjeseca, kada će Hrvatska biti domaćin olimpijskih kvalifikacija. No, to ne znači da do tada neće biti rukometa. Već za 10-ak dana nastavlja se Liga prvaka i nova rukometna uzbuđenja. Z.V.

Prethodni članakHRS-u i našim dečkima pristigle brojne čestitke
Sljedeći članakSrebrna krila