Večernji list od 31.01.2008 Piše: Damir Mrvec Kratak, prekratak bio je predah Petra Metličića nakon povratka iz Norveške. Odmorom se to i ne može nazvati, samo je jedan dan proveo kod kuće, a jučer je sa suprugom Katijom i sinovima Jurom i Rokom otputovao u Španjolsku. A ozljede ga još i te kako bole, pojadao se Pero kada je čučnuo kako bi se fotografirao sa sinovima. I mi udaramo, ali nismo pokvareni – Bilo je svega, lijepo su nas istukli. Lijevi zglob, žulj na desnoj nozi, tu je i masnica ispod oka, a da ne spominjem druge udarce koje sam dobio. Suci nas nisu štitili, na prvenstvu je bilo malo rukometa, a puno udaranja. No, nismo ni mi ostali dužni, prihvatili smo taj dvoboj, ima nas nekoliko koji znamo udariti. Ali nismo pokvareni – kaže Pero. Nakon svega, nije mu žao primljenih udaraca, za reprezentaciju igra s užitkom. – Prije svega zbog krasnih ljudi, ozračje u svlačionici je odlično. Igranje za reprezentaciju nije posao, gušt je odjenuti hrvatski dres i igrati – priča Pero. Gledali su njegove nastupe i sinovi, a tata im je posvećivao sve pobjede. Stariji, šestogodišnji Jure ne dvoji hoće li biti sportaš. – Hoću, bit ću rukometaš – ispalio je kao iz topa Jure. U Španjolsku je otputovala cijela obitelj Metličić. Jure ondje ide i u školu, već izvrsno govori španjolski. Bez odmora sve do OI u Pekingu Pravi odmor Metličić će imati tek prije početka priprema za Olimpijske igre. – Možda bi se trebali zamisliti oni koji su nam složili takav raspored, sad imam tridesetak utakmica u Španjolskoj, pa kvalifikacijski turnir, pa Olimpijske igre. A još i pusta putovanja… Zna Metličić što ga sve čeka.
© Copyright HRS 2019, All Rights Reserved
