Jučer je uobičajenu svakodnevnicu olimpijskih prvaka u Zadru malo razbio mađarski dvojac iz MOO, koji je u Zadar stigao napraviti (naravno nenajavljenu) doping kontrolu. Njoj su podvrgnuti Metličić, Balić, Džomba, Losert i Valčić. – To nije ništa čudno, niti ništa novo. Po odluci Svjetske antidoping organizaacije (WADA), psotoje dvije doping kontrole sportaša. Jedna se obavlja tijekom samog natjecanja, a drugi način je dolazak bilo kojem igraču prijavljenom za natjecanje i to ne samo na pripremama, već mu mogu zakucati i na kućna vrata, rekao je liječnik rukometne reprezentacije, Mladen Miškulin i dodao: Mi se ne bojimo nikakve doping kontrole, -sve su karte na stolu- i zapravo nam je drago zbog tih kontrola, a znam da tako razmišljaju i u drugim reprezentacijama u kojima je također sve čisto i jasno. Znači, kao što smo i mislili, nema nikakvih bojazni zbog doping kontrola, no, kakva je situacija sa ozlijeđenim igračima i kad će se sa 100 % uključiti u rad sa suigračima. – Što se tiče Džombe i Metličića, oni se odlično oporavljaju od operacija koljena. Metličiću je puknuo unutarnji, a Džombi vanjski menisk. Komadići meniskusa su im otklonjeni i obadvojica se progresivno uključuju u trening. Pero je operiran jedno sedam dana prije i taman toliko je u prednosti nad Mirzom. Već se polako priključuje i u pravi specifični rukometni trening. Što se tiče Đoleta, on će pričekati još koji dan. – Džomba ima veliku volju za povratkom, no, još uvijek radi po posebnom programu. Već sam im dopustio lagani rad sa loptom, tako da će, ako ne u Zadru, onda sigurno u Crikvenici, početi raditi punom snagom, optimist je dr. Miškulin. A, kakva je situacija sa Vukićem? – Ljubin problem nije bio tako velik kao što se činilo u prvom trenutku. Prilikom jednog doskoka natukao je stopalo i dovoljna je bila adekvatna terapija, tako da se nakon par dana odmora priključio punom treningu. Ozljeda, nažalost, nije pošteđen niti Renato Sulić. – Kod Sulića su ti problemi naglašeni i to ne samo sa ramenom, već i sa koljenom. No, tu nije riječ niti o kakvoj ozljedi, već jednostavno o prevelikom opterećenju. No, odlično smo opremljeni, radi se dva puta dnevno i siguran sam da će za par dana svi igrači biti 100 % spremni, kaže dr. Miškulin i naglašava: Rukomet je sport sa strašno puno ozljeda i zapravo svaki kontakt je jedna ozljeda, tako da je jednostavno nemoguće očekivati da svi igrači budu zdravi. No, odlično smo opremljeni, puno radimo i vjerujem da će ubrzo svi igrači biti zdravi. Kad smo već kod ozljeda, neke svjetske i europske federacije svojim ograničenjima u broju prijavljenih igrača dovode do toga da završnice pojedinih, prije svih rukometnih i vaterpolskih, velikih natjecanja (OI, svjetsko ili europsko prvenstvo), niti izbliza nisu kvalitetne kao prve utakmice po skupinama. Tako se događa da na kraju prvaci ne postaju oni najbolji, već oni koji imaju više zdravih igrača. – Mi smo, nažalost, hendikepirani. Naravno, ne samo hrvatska, već i ostale reprezentacije, teško mogu izdržati veliko natjecanje sa samo 14, odnosno 15 igrača. Pogotovo ako znamo da je rukomet sport kontakta i mogućnost ozljeda vrlo je velika. Zaista mi nije jasno zašto je IHF donio odluku o samo 14 ili 15 prijavljenih igrača, isto kao što mi je odluka da na klupi za vrijeme utakmice (osim pričuvnih igrača) mogu sjediti samo 4 čovjeka, što su najčešće izbornik, trener, direktor reprezentacije i samo jedna osoba iz liječničkog dijela, što u ostalim sportovima, kao recimo košarci ili nogometu, nije slučaj. Nažalost, nitko od medicinske službe IHF-a ne vodi računa o tim stvarima. Sve to se relativno sporo mijenja, ali, moramo biti strpljivi i sami pokušati nešto mijenjati, zaključio je glavni liječnik olimpijskih pobjednika, dr. Mladen Miškulin. Što se naših igrača tiče, broje se posljednji dani u Zadru, čekaju se Pero i Đole, a 10. i 11. 07. u 20 sati odigrat će dvije pripremne utakmice protiv jedne selekcije Zapadne Hercegovine, pod vodstvom Josipa Glavaša, a, nakon toga uslijedit će konačno brušenje forme u Crikvenici, nadamo se u kompletnom sastavu, sa Džombom i Metličićem. Z.V.