Balić je konačno dočekao ono o čemu se govorilo mjesecima, želio se vratiti u Hrvatsku, a sponzori, sportske institucije i grad Zagreb osigurali su sredstva (800 tisuća eura za odštetu Portland San Antoniju). – Najvažnije je da se to ostvarilo prije odlaska u Peking tako da se tamo mogu 100 posto posvetiti rukometu i ne razmišljati ni o čemu drugom. Ostvarila mi se želja da se vratim i to je jedino važno. Povratak je trajao dugo – od prve informacije do realizacije transfera… – Trajalo je stvarno dugo i moram priznati da me je to dosta mučilo. Priznajem da sam bio u određenoj -drami- zbog toga, no sve se riješilo na najbolji mogući način. Što se sve u međuvremenu događalo i zašto je toliko trajalo, sada je najmanje važno. Što bi se dogodilo da se nisu pronašla sredstva za odštetu Portlandu? – Treća solucija nije postojala ni u jednom trenutku. Moja je želja bila Zagreb, a u protivnom bih se vratio u Pamplonu. Tamo sam, uostalom, proveo četiri prelijepe godine. Ništa mi nije nedostajalo osim kuće i odlično sam se sve ove godine tamo osjećao. Uoči puta u Peking sređene su i sve formalnosti oko ugovora, smještaja? – Apsolutno sve. Stan, svi su dogovori ispoštovani, a moje su želje uslišane. Ponavljam, mirno odlazim na Olimpijske igre. A tamo Hrvatsku opet očekuje veliki posao… – Naše su želje uvijek iste – borba za vrh. Ako se mene pita, najgore je to što se neke utakmice igraju u devet sati ujutro, u tom terminu otvaramo turnir sa Španjolskom. Ajme! No, što je, tu je. Očekivanja su uvijek ista, a i konkurencija više manje ista. Sami nabrojite s kim se moramo boriti za odličja. (Njemačka, Francuska, Poljska, Danska…). Zadnjih pet, šest godina smo u vrhu s istim suparnicima. Što bi moglo presuditi i donijeti dobar rezultat? – Sve smo suparnike u skupini dobro proučili, znamo ih otprije (Španjolska, Brazil, Francuska, Poljska, Kina, nap.p). Svi smo tu negdje, presudit će sreća, trenutačna inspiracija. Koliko vas opterećuje činjenica da Hrvatska brani zlato iz Atene? – Nimalo. Mi smo navikli živjeti s tim pritiskom i činjenicom da se od nas uvijek traži zlato. Nekad uspijemo, nekad ne, no uvijek svi mi i na svakoj utakmici dajemo maksimum. Odgovorno tvrdim da svih ovih godina nismo odigrali niti jednu utakmicu a da nismo dali sve od sebe. Kakav će biti Zagreb sljedeće sezone? – Bit će dobar, a i tu su nam očekivanja visoka. Imamo dobru momčad. Dobru za kakve domete? – Moramo otići za korak dalje nego prošle godine. Lani je dečkima falio bod za plasman u polufinale Lige prvaka. I ovu misao i rečenicu možete završiti sami. Naravno, domaće prvenstvo i Kup se podrazumijevaju. Psihičke pripreme za nošenje hrvatske zastave na otvaranju Igara? – Nisam se još spremio. Pripreme počinju kad dođemo u Peking. Potpisali i Tonči Valčić, Backovič i Šego 
Dugo očekivani Balićev povratak u domovinu uveličali su na konferenciji za novinare u Zagrebu i Tonči Valčić, Ognjen Backovič i Marin Šego. I njih su trojica velika pojačanja za klupske ambicije, a i oni su izrazili veliko zadovoljstvo -dolaskom u veliki klub-. Direktor Bartol Kaleb zahvalio se sponzorima, gradu Zagrebu i gradonačelniku Bandiću, ZŠS-u, Vladi RH -i svima koji su pridonijeli i omogućili da se nastavi projekt povratka hrvatskih reprezentativaca u naš najbolji klub-. – Sada su naše ambicije puno veće. Vjerujem da smo među najboljim svjetskim klubovima tako da ćemo u Europi igrati zapaženu ulogu. Vratili su se Vori, Džomba, sada Balić, i Tonči Valčić. Dočekat ćemo valjda i Metličića i ostale pa će naša djeca kod kuće imati uzore. To će pridonijeti novom uzletu rukometa u Hrvatskoj – rekao je izbornik Lino Červar. Gosti na predstavljanju Balića&comp bili su ministar Šuker i gradonačelnik Bandić koji se obratio okupljenima. Koliko je u tom trenu bio razdragan, obećao je da se najesen postavlja kamen temeljac za -Rukometni dom-. Vidjelo se to i u jednom trenutku kada je našeg najboljeg rukometaša u govorničkom žaru nazvao -Lino Balić-. Preneseno sa: Jutarnj.hr
