ZAGREB – Gotovo punih mjesec dana Lino Červar je u Makedoniji, u Skoplju vodi RK Metalurg, a u opisu radnog dana pomalo zajedljivo kaže: – Nisam ni bio u gradu, u dvorani imam sve – od vlastite kancelarije, dvorane za sastanke, opremu za videoprojekcije. Dvorana je samo naša, nisu iscrtane podloge za 10 sportova. Imam u Skoplju sve što u Hrvatskoj nisam dobio. Dakako, Lino pritom misli na činjenicu da najtrofejniji hrvatski sport (i najtrofejniji klub CO Zagreb) nema adekvatne uvjete za rad u Hrvatskoj unatoč svim uspjesima (i svim obećanjima): – I ne samo to. Ni u kom smislu nismo priznati kao najjači hrvatski sportski -brand-. A mi to stvarno jesmo, a priznaju nam to jedino navijači. No, to je jedino i važno. Nama se nikad neće dogoditi, kao košarkašima, da ih na velikom natjecanju prati 40 navijača – najbliža rodbina igrača. Majka i maćeha Červar zna da će na Euru u 2010. Austrija biti -preplavljena- hrvatskim navijačima: – Dvorana u Grazu na utakmicama s Norveškom, Ukrajinom i Rusijom bit će 90 posto u crveno-bijelim kockicama. Tako će biti u drugom krugu i u završnici u Beču. Navijači su odavno shvatili što vrijedi i prate nas u velikom broju. Vratio se Červar još jednom na zadnji -slučaj- i EP košarkaša u Poljskoj: – Mi smo u zadnje dvije godine osvojili dva srebra, europsko u Norveškoj i svjetsko kod kuće. Od dijela medija bilo je to okarakterizirano kao neuspjeh, kao porazi u finalima. Gospodin Cvitković, ugledni TV komentator je nakon pobjede košarkaša protiv Rusije na EP-u izjavio da je ostvaren veliki uspjeh plasmanom na SP. Kakva -magla- – koliko ja znam, naši bi i u slučaju poraza sasvim sigurno dobili wild-card za SP u Turskoj. Nažalost, ponavlja se anegdota o ženi koja je nekome majka, a nekome maćeha. Ne znam zašto, rukometaši su zapostavljeni, gubitnici imaju pozornost. Červar je pokušao detektirati u čemu je problem njegovih kolega, trenera i izbornika u košarci, pa i nogometu: – Problem je u motivaciji. Njima fali entuzijazma jer -glava nije budna u izobilju-. Mnogi od njih se rano financijski osiguraju odlaskom u velike klubove, u NBA. Nisu skromni i ne teže stalnom dokazivanju. Oni o državnom grbu ne razmišljaju kao moji dečki kojima je to najveća čast. Košarkaški neuspjeh Červar je lako prebolio, a Bilićevim dečkima ipak predviđa sretan epilog u kvalifikacijama za SP: – Bilo je malo peha i sada ne odlučuju sami o sebi, no ipak će otići u JAR. Vjerujem da će sve dobro ispasti jer je Bilić pozitivac, dobar stručnjak. Idemo po nova zlata Dakako, sve će još bolje ispasti na EP-u u Austriji. – Uvijek idemo po medalju, pa i sada. Iako podmlađena, rukometna reprezentacija neće se neslavno oprostiti od odličja kao košarkaši. Mi idemo po odličja i u Austriju i na SP-u 2011. u Švedskoj i na EP-u 2012. u Srbiji. A cilj je novo zlato na OI u Londonu nakon Srbije. I sve to baš s Červarom na kormilu reprezentacije? – Ako sam shvatio pitanje – odgovor je – DA! Dosta imam godina, no još sam pun želje za radom s dečkima koji su najbolji na svijetu. To što vodim Metalurg, nije nikakva prepreka. U Makedoniji i dalje učim kako bih u reprezentaciji bio što bolji. Od 1994. čak osam rukometnih medalja EP Portugal 1994. Bronca Tekst: Jutarnji.hr SP Island 1995. Srebro EP Španjolska 1996. 5. OI Atlanta 1996. Zlato SP Japan 1997. 13. EP Italija 1998. 8. SP Egipat 1999. 10. EP Hrvatska 2000. 6. SP Francuska 2001. 9. EP Švedska 2002. 16. SP Portugal 2003. Zlato EP Slovenija 2004. 4. OI Atena 2004. Zlato SP Tunis 2005. Srebro EP Švicarska 2006. 4. SP Njemačka 2007. 5. EP Norveška 2008. Srebro OI Peking 2008. 4. SP Hrvatska 2009. Srebro