Hrvati spavaju s medaljom

134

Iako prvo poluvrijeme susreta sa Poljacima nije mirisalo na sigurnu pobjedu i u pojedinim trenucima smo pomislili kako možda ipak utakmica sa Poljacima neće završiti onako kako smo željeli i nadali se. Onda smo se malo prisjetili svih onih velikih susreta koje je ova generacija hrvatskih rukometaša odigrala u posljednjih 10-ak godina. Gotovo uvijek su to bile utakmice na rubu i gotovo uvijek, valjda u 90 posto otišle su na hrvatsku stranu. Tako je bilo i danas protiv Poljaka. U prvom dijelu puno toga nije štimalo. Poljaci su -šorali- u obrani, a naši vanjski se nisu mogli sastati sa golom. Červar je pokušao sa svim raspoloživim snagama, samo je Lacković prvih 30 minuta ostao na klupi. Nije išlo, ali, niti Poljaci nisu bili puno učinkovitiji, tako da se na odmor otišlo sa -mršavih- 9:10. No, u drugom dijelu krenula je i druga igra hrvatske momčadi. Obrana 5-1 je profunkcionirala, a u napadu se razigrao Duvnjak, uz standardno dobrog Balića. Dovoljno da se Hrvatska odvoji na +3. Uz njih, Alilović je sa nekoliko obrana ulio neophodnu sigurnost i put ka pobjedi i još jednom velikom finalu bio je otvoren. – Sa Poljacima smo odigrali jednu tešku utakmicu, otvorenu do samoga kraja. Igrali smo jako borbeno i mislim da zasluženo slavimo, rekao je nakon tekme jedan od junaka, Mirko Alilović. Što se tiče sutrašnjeg finala, Mirko je bio kratak: – Francuzima smo dužni revanš za finale SP-a i sve bih dao za pobjedu i zlato na EP-u. Ivano Balić je odigrao još jednu veliku utakmicu, a nakon susreta je govorio o velikoj borbenosti, a svoju igru nije niti spominjao. – Igrali smo malo lošije prvo poluvrijeme, spori smo bili u napadu, no u nastavku smo dignuli razinu u obrani i onda je sve bilo lakše. Ubrzali smo igru u nastavku, kontrolirali utakmicu i zasluženo dobili. Ne stignemo se baš odmoriti za finale, ali inat u nama tinja i borit ćemo se do kraja. Sutra ćemo vidjeti kojega će sjaja biti medalja, no večeras idemo s njom u krevet i možemo biti ponosni. A, glede finala sa Francuzima , Ivano je kao i obično bio kratak i konkretan. – Ključ pobjede je obrana, ko bude bolji u obrani, taj će pobijediti. Kapetan Igor Vori se najprije prisjetio poljske najave polufinala, kada je Lijewski izjavio kako im je drago da igraju sa Hrvatskom, a onda će, kao, u finalu uzvratiti Francuzima za poraz u skupini. – Jedino mi je žao to Poljaci sutra neće moći uzvratiti Francuzima, a što se naše igre tiče, presudila je velika borbenost i odlična igra u drugom poluvremenu. Igrali smo odlično, kako u obrani, tako i u napadu. Poljake smo negdje do 25. minute držali na 16-17 golova, to je zaista fenomenalno, rekao je Vori, nakon jedne od rijetkih utakmica koju je kapetan završio bez postignutog pogotka. Kapetan se još uvijek ne zamara sutrašnjim finalom sa Francuzima. – Danas spavamo s medaljom i to je najvažnije. Francuze nisam gledao, ali, tu se ionako nema ništa novo za vidjeti, što bude, bit će. Presretan je bio i izbornik Lino Červar. – Čestitam Poljskoj na odličnoj i fer igri. Jako sam ponosan i čestitam svojim igračima. Osvojili smo šestu medalju na 10 natjecanja. Došli smo ovdje s najmlađom reprezentacijom i s dva ključna ozlijeđena igrača. Neovisno o komentarima koje smo imali, od početka turnira smo bili na pravom putu. U prvom dijelu Poljska je bila bolja od nas. U drugom poluvremenu mijenjali smo obrane i s odličnom pokretljivošću preokrenuli smo utakmicu. Želim Poljskoj uspjeh u borbi za treće mjesto. Koristim priliku zahvaliti se navijačima koji su došli iz Hrvatske i drugih zemalja navijati za nas. Rukometaši su još jednom svojom igrom promovirali Hrvatsku i naš rukomet. I dok su Poljaci u prvom dijelu igrali mirno i strplivo, Červar je znao da neće tako izdržati cijeli susret. – Rekao sam momcima da oni neće izdržati u tom ritmu, oni su ipak šuteri. Promjenama obrane iz 6-0 u 5-1 tjerali smo ih u pogreške, nisu se tu snašli. Mislim da se ne trebaju vaditi na suđenje, mogli smo ih čak i ranije slomiti da nismo promašili zicere. Sutra nas čekaju svjetski prvaci, Francuzi. – Oni su jači, ali, vrijeme igra za nas. Za dvije i pol godine, ako nastavimo istim putem, mi ćemo biti u boljoj situaciji. Pogledajte njihove vanjske igrače, koji su već u godinama. Mi nemamo niti jednog poput Fernandeza, Narcissea i Karabatića. Morat ćemo već noćas nešto izmisliti za njih. Sigurni smo da će Lino i stručni stožer do sutrašnjeg finala smisliti dobru taktiku za Karabatića i društvo, sada je vrijeme za slavlje nakon osvajanja još jedne velike medalje hrvatskih rukometaša. Zoran Vujić

Prethodni članakHrvatska bolja od Poljske, srebro je u džepu
Sljedeći članakI na kraju (opet) Francuzi