I na kraju (opet) Francuzi

11

Pobjedom nad Poljskom Hrvatska je osigurala 9. medalju od, sad već davne 1994. godine i prvog pojavljivanja hrvatske rukometne reprezentacije na velikim natjecanjima. Usput, utakmica sa Francuskom je i 3. uzastopno finale, nakon EP prije 2 godine u Norveškoj i poraza od Danske i srebra sa SP-a u Hrvatskoj. Je li na redu zlato? Prepreka do najsjajnijeg odličja je najveća moguća. Francuska, svjetski i olimpijski prvak, momčad prepuna zvijezda, željna da danas osvoji i 3. naslov u nizu. Još nikome nije uspjelo zaredom osvojiti svjetsko, olimpijsko i europsko zlato. A, baš to posljednje je i jedino što nedostaje Červaru i našim rukometašima. Kad se uzme u obzir i da su nam Francuzi dužnici sa posljednjeg SP-a, motiva sigurno ne nedostaje. Ono što je sigurno jest da do zlata niti jedna reprezentacija neće doći lako, bit će to najteža utakmica na prvenstvo, kako za Francuze, tako i za Hrvatsku. Toga je svjestan i Lino Červar. – Moram reći da će biti jako, jako teško. Francuzi su favoriti i imaju u ovom trenutku jaču momčad. Jako poštujem i njihovog izbornika, osim toga u vanjskoj liniji imaju Karabatića, Narcissea i Fernandeza, a mi takve igrače nemamo. Moramo izmisliti nešto da ih iznenadimo. Francuzi na početku prvenstva nisu blistali, no i uz takvu igru uvjerljivo su, bez poraza, došli do finala. Iz utakmice u utakmicu bili su sve sigurniji, tako da u polufinalu nisu imali gotovo nikakvih problema sa Islandom. Posebice je bio raspoložen Karabatić, sa 9 pogodaka iz isto toliko pokušaja. Tu je i standardno dobar Omeyer i vjerojatno najbrža krila na EP-u, Guigou, Joli i Abalo. Narcisse se oporavio od ozljede, a i Fernandez se riješio nekih problema koje je imao. Kad svima njima dodate Dinarta u obrani, dobijete teško savladivu prepreku za ostvarenje svojih želja i planova. Iako su pred kraj prvenstva ostali bez B. Gillea koji je obnovio ozljedu ahilove tetive, to se nije previše osjetilo niti na njihovoj obrani, 5-1, niti u napadu, gdje ga je odlično odmijenio Sorhaindo. Sigurno je da je riječ o fanstastičnoj momčadi, ali, isto tako je sigurno da u sportu nema nepobjedivih. Hrvatska reprezentacija djeluje sve sigurnije i moćnije, Alilović i Balić su konstanta, sve bliže tome je i Duvnjak. Vori će sigurno imati snage za još jednu utakmicu, a i Buntić je pokazao da se na njega može računati. Ukoliko 6-0 ili 5-1 budu funkcionirale kao u drugim poluvremenima utakmica sa Dancima i Poljacima te ako se u napadu priključe Valčić i Lacković, sigurno je da su šanse za zlato sasvim pristojne. Budući da Francuzi imaju ipak iskusniju, da ne kažemo stariju, reprezentaciju, i neki će se vjerojatno oprostiti nakon Austrije, današnje finale pokazat će tko je najbolja svjetska momčad u posljednjem desetljeću. Zoran Vujić

Prethodni članakHrvati spavaju s medaljom
Sljedeći članakVori i Štrlek u najboljoj sedmorki prvenstva