Veฤernji list – 31.01.2010 Autor: Zvonimir Vukeliฤ Projekt ‘Hrvatska u vrhu’, zapoฤet prije sedam godina, traje i dalje. Novi uspjeh na desetom velikom natjecanju pod ฤervarovim vodstvom potvrda je sustava, konaฤni je cilj medalja u Londonu U sedam godina, na deset velikih natjecanja, ลกest medalja. I devet od deset polufinala. Muลกki rukomet definitivno je u Hrvatskoj najtrofejniji sport 21. stoljeฤa. Bajka je poฤela u sijeฤnju 2003. na Svjetskom prvenstvu u Portugalu. Sve je krenulo na Madeiri, na najljepลกem otoku na svijetu, tu kao da ima neke simbolike jer Hrvati igraju i najljepลกi rukomet na svijetu. Francuska i Hrvatska obiljeลพile su posljednjih deset godina muลกkog rukometa, galskim pijetlovima glavni je adut snaga, naลกim kaubojima pak leprลกavost igre, ลกarm zbog kojeg guลกtaju rukometni gurmani. Navijaฤi im vjeruju Zlato u Portugalu bilo je prava senzacija. Hrvatska se na tron popela ravno iz podruma, godinu dana prije bila je posljednja na Europskom prvenstvu u ล vedskoj. Uoฤi prvenstva priฤalo se kako bi plasman meฤu osam najboljih bio uspjeh, nakon startnog poraza od Argentine zvonilo je na alarm, ali uslijedilo je osam vrhunskih predstava. Kulminiralo je gusjenicom u Lisabonu, puna dvorana navijala je i pljeskala hrvatskom rukometu i novim licima koje je ponudio za vrh svjetske scene. Iz tog druลกtva danas ih u Austriji nije mnogo. Tu je kao veliki redatelj Lino ฤervar, izbornik pobjednik, od glumaca su ostali Ivano Baliฤ, ฤiji je naฤin igre jedinstven i neponovljiv, Igor Vori, koji se prometnuo u velikana, Vedran Zrniฤ kao ฤvrsti kamenฤiฤ dobitniฤkog mozaika, Tonฤi Valฤiฤ i Blaลพenko Lackoviฤ koje ni ozljede nisu zaustavile da pridonesu novom slavlju. Tu su i Slavko Goluลพa i Vlado ล ola, dvojica velikana danas su treneri u struฤnom stoลพeru. Tu je i direktor reprezentacije Ivica Udoviฤiฤ, ฤovjek iz sjene, a tu je i Zoran Gobac, ฤovjek koji svih ovih godina vuฤe kljuฤne poteze. Kada je Gobac svojedobno priฤao kako ฤe Zagreb osvojiti Kup prvaka, a Hrvatska olimpijsko zlato, rekli su mu da je lud. A Zagreb je dvaput osvojio Kup prvaka, Hrvatska je dvaput bila olimpijski pobjednik, medalje se niลพu… Gopฤeva je bila ideja da se klupa povjeri ฤervaru, prepoznao je u njemu trenera za trofeje i veselja u trenutku kada su mu se zbog toga smijali iza leฤa. Nakon Portugala mnogi su rekli kako je to bljesak, i prevarili su se. Osvojeno je i olimpijsko zlato u Ateni, slavila su se odliฤja i u Tunisu, Norveลกkoj, Hrvatskoj i Austriji. Osvajane su medalje u koje su najviลกe vjerovali navijaฤi, puk je u kaubojima pronaลกao svoje idole, zahvalan ลกto im olakลกavaju dane u kojima se gleda na svaku lipu. I ta je povezanost jedan od ฤimbenika uspjeha, to povjerenje s tribina koje traลพi samo jedno: da se srce ostavi na parketu. Mirno prema Londonu U Austriju se otiลกlo gledajuฤi prema Olimpijskim igrama u Londonu 2012., Europsko prvenstvo bilo je samo etapa na tom putu bez rezultatskih imperativa. Opet je bilo malo onih koji su bili spremni potpisati pomlaฤenoj momฤadi uspjeh i ponuditi joj kredit koji se ฤinio razumljivim. Uspjeh je ostvaren. Nije senzacija, ฤudesan je.