Stiže nova rukometna velesila – HRVATSKA

25

Sportske novosti – 01.01.2010 Autori: Dražen Pinević/ Ivica Maraš Nakon Francuza na scenu stiže nova rukometna velesila – HRVATSKA! Hrvatska je perspektiva svjetskog rukometa. Hrvatska je na napravila pothvat, možda i najveći od svih dosadašnjih. Ne zaboravite nije bilo Metličića, Dominikovića, Špoljarića… Hrvatska je osvojila srebro, nije izgubila zlato. Francuska je moć, Hrvatska je perspektiva svjetskog i europskog rukometa. Hrvatska je u Austriji napravila pothvat, možda i najveći od svih dosadašnjih s obzirom na realnosti, situaciju. Ne zaboravite, promijenili smo obranu, nije bilo Metličića, Špoljarića, Dominikovića, u glavne role došli su Kopljar, Gojun, debitant Štrlek, pa Buntić i Vuković, koje u takvim rolama u reprezentativnom dresu nikad nismo vidjeli. Francuska je nedodirljiva, Francuska je nepobjediva, Francuska je najbolja i najmoćnija svjetska rukometna sila danas. Francuska je prva u povijesti ostvarila trostruku zlatnu krunu u nizu. Zlato u Pekingu – zlato u Hrvatskoj – zlato u Austriji, Tri velika natjecanja u nizu, to nitko još nije uspio osim njih. I zato će ostati posebna za sva vremena kao ona Johanssonova Švedska, kao nekad nenadmašna Rusija šefa Maksimova, fenomenalna Linina Hrvatska -nultih- ili Constantinijeva zlatna Francuska -devedesetih-. Nezaboravne rukometne priče. Francuski temelj danas su obrana s Omeyerom i Dinartom, karakter momčadi koju koji nose Nikola Karabatić, brze noge Abaloa i Guigoua i mirna ruka Oneste, koji ne čarobira previše, uvijek samo traži najkraći put do uspjeha. Na ovom EP nisu izgubili utakmicu i to najbolje govori o njima. Čak i kada je bilo teško, kada Narcisse, G. Gille i Fernandez više nisu mogli nego što su mogli, čak i kada Bertrand Gille uopće nije mogao. No, nema te sile koja ih može u ovom trenutku zaustaviti. Jedna dolazi uskoro, provjereno – HRVATSKA! Ivano Balić, Zagreb Co, srednji vanjski Ispunio obećanje da će biti najbolji, bio je možda i više od toga. Vukao je od početka turnira, dobio silu batina i teških udaraca. Koncentracija mu je danas jak adut zbog čega mu protivnici ne mogu baš ništa. Najvažniji čovjek hrvatskog rukometa, dio sastava čije mogućnosti on prepoznaje u svakom trenutku. Kada smo padali, on nas je dizao, kada smo bili u manjini, on je igrao za dvojicu. Pričao je sa sucima, protivničkim trenerima, a nije se svađao. Najvažnije od svega, ostao je Balić kakvom se opet svi klanjaju. Igor Vori, HSV, pivot Njega su udarali i oprezno čuvali znajući koliko je opasan. Nismo u njemu imali pivota sa SP u Hrvatskoj jer su se protivničke obrane bazirale na zatvaranju protoka lopti na crtu. Ispao malo iz napadačkog ritma zbog iscrpljenosti, a i ozljede koju je skrivao ne želeći time pravdati nešto manji učinak koji smo od njega navikli imati. U najvažnijim utakmicama igrao više za momčad nego za sebe. Jakov Gojun, Zagreb CO, lijevi vanjski Kad se on zainati, nema prolaska u njegovu prostoru. Trebao je nekoliko utakmica da shvati što se od njega traži. Na njegovoj poziciji godinama smo imali obrambene specijalce, on je nastavio tamo gdje su Špoljarić i Dominiković stali. Prvi bloker EP s potencijalom da u godinama koje slijede postane još bolji. Siguran je u sebe, a to je u njegovim godinama i te kako važno. Mirko Alilović, Ademar Leon, vratar O njemu govore obrane, silna energija kojom ulazi u utakmicu i svaki dobar potez momčadi koji proslavlja na sebi svojstven način. Njega je teško dignuti u zvijezde koje je već dotakao. Mirko je bio naša prevaga, a protivnicima veliko opterećenje. Sijao je paniku obranama koje su uglavnom odlučivale utakmicu, a kad je takav, onda je sigurnost koju ulijeva kod suigrača vrednija od brojki koje je u odnosu na neka druga natjecanja podigao prilično visoko. Željko Musa, Trimbo, pivot Ratnik i beskompromisan borac, koji je od rezerve stigao na postolje. Kad god je ušao, imao je zapažen učinak. Obrana s njim ne samo da izgleda bolje, već i opasnije. On ne štedi ni sebe ni protivnike. Zapamtio ga je Marcin Lijewski, kojeg je dobro -ispeglao- po zubima. Musa je jedan od onih koji se ne čuju i ne vide. Skromnost izvan terena pretvorio je u pozitivnu snagu. Zavrijedio je ostanak u reprezentaciji, kao i priliku da u sljedećim natjecanjima dobije više prilika na crti. Ivan Čupić, G. Velenje, desno krilo Ovo sigurno nije bio njegov najbolji turnir, iako je naš najbolji strijelac na EP. Imao je nekoliko -preskočenih- utakmica. Novi suigrači i nova suradnja maknuli su ga u stranu, na desnom krilu nije sijao strah kao proteklih godina. Imao je više promašaja nego što smo od njega to navikli, ali zato je na sedmercima bio ubojit i točan. Obrana mu je ukrala veću mintažu jer su neke pogreške postale navika koju što prije treba otkloniti. Tonči Valčić, Zagreb CO, lijevi vanjski On je patio i stiskao zube, skrivao bol i davao maksimum, iako je igrao ozlijeđen. Obrambena inteligencija i postavka na terenu njegov su forte. U šutu suzdržan jer je svaki pokušaj prijetio da ostane bez sljedećeg nastupa. Samozatajan do granice kada je svojim stavom motivirao mlade koji su ga slijedili u svakom savjetu. Bez njega sigurno ne bismo imali medalju jer ga i onako ranjenog nitko ne može zamijeniti. Damir Bičanić, Ademar Leon, lijevi vanjski Upisao jedan pogodak u deset minuta koliko je igrao. Zadovoljan je što se uopće našao na Euru, jer je dosad uvijek bio otpisivan. Šuterski potencijal, njegov je adut za budućnost, ima se pravo nadati novoj prilici. Denis Buntić, Ademar Leon, desni vanjski Bio je otkriće i junak. Vrlo skroman na riječima govorio je na terenu. Bio je najgrublji igrač, što je potvrdio silnim angažmanom i ratničkim pristupom u obrani. Napadački se pretvorio u našeg najopasnijeg šutera. Uveo nas je u polufinale, utakmica s Dancima i osam postignutih golova bez dvojbe su njegov najveći igrački domet u karijeri. Nadamo se da na tome neće ostati jer Bunta je i te kako zaslužan za ovu našu veliku medalju. Vedran Zrnić, Gummersbach, desno krilo Iskusni genijalac kojeg Červar uz liniju i dalje najviše voli kritizirati. Uglavnom je ispunio sve što se od njega tražilo, iako Zrna može uvijek više. On je desno krilo koje poštuju i respektiraju svi vratari zbog lakoće i umješnosti postizanja pogodaka. I onda kada formu diktiraju lopte koje do njegova krila nisu često dolazile, bio je siguran i konkretan. Domagoj Duvnjak, HSV, srednji vanjski Njega se kritiziralo od početka. Bio je pasivan i nedorečen. Na trenutke odsutan i nesiguran. Ništa ga nije obeshrabrilo i u drugom krugu bio je najbolje rješenje u trenucima kriza i razdoblja u kojima je individualnim akcijama pronalazio spasonosna rješenja. Vratio su u pravu formu tek petoj utakmici turnira, a sve nakon toga bilo je na razini onog Duvnjaka kojeg smo gledali na SP u Hrvatskoj kada je postao velik i cijenjen. Drago Vuković, Gummersbach, lijevi vanjski Otkriće u obrani, u napadu standardno dobar. Odmah u prvoj utakmici potvrdio ambiciju da se ustali u momčadi koja je u njemu dobila dugotrajnog jokera. Znao je to i Červar, čije je povjerenje zadobio hrabrošću u dvobojima s fizički puno jačim protivnicima. Kad je trebalo, Drago je bio naš najkorisniji igrač, igrao je glavom i srcem i, što je najvažnije, Vuković je u nekoliko navrata promijenio ritam utakmice i stvarao razliku. Blaženko Lacković, HSV, lijevi vanjski Nije igrao u prve dvije utakmice, dobivalo se na vremenu oporavka. Njemu je bilo najteže, izgarao je od želje da što prije uskoči u bitku za drugu europsku medalju. Natjecanje će pamtiti po krvavom dlanu, povezima na ruci i nova tri šava. Njegovi golovi su nam silno nedostajali. Ne zna se koliko je mogao pomoći s obzirom na to da je na EP imao vrlo skromnu minutažu. Manuel Štrlek, Zagreb CO, lijevo krilo Svjetski vratari danas o njemu govore biranim riječima. Iskazao je svu raskoš talenta, svestranosti u napadu, ali i nekih obrambenih manjkavosti. Debitant koji je svojim igrama na terenu i golovima na sebi svojstven način opravdao najave jedne velike reprezentativne karijere. Vedran Mataija, Poreč, lijevo krilo Pamtit će onih dvadeset minuta protiv Poljske u polufinalu cijeli život. Červar ga je gurnuo u vatru kad nitko pa ni on sam to nije očekivao. Nije se prepao, zabio je kontru, iako je vjerojatno još uvijek pod dojmom tako velike utakmice u kojoj je debitirao. Goran Čarapina, Poreč, vratar Prvo natjecanje na koje je stigao spreman iako s velikim opterećenjem na leđima. Alilovićeva rezerva koja nije imala veliku priliku, osim u rijetkim trenucima kada bi u nekoliko minuta skupljao prve reprezentativne obrane. Ima potencijal, samo je pitanje kako će se u idućim mjesecima razvijati. Marko Kopljar, Zagreb CO, desni vanjski Još uvijek je perspektiva koja nije iskoristila veliku minutažu i povjerenje izbornika. Na njega kritike ne djeluju, a čini se i da on nije zainteresiran da ih čuje. Strah je u njegovu slučaju očit, izražen je kroz napadačku suzdržanost i bijeg od odgovornosti. Ne treba ga -ubiti-, ima u njemu nešto više od visine koja ga je i dovela do uloge koju nije opravdao ni u obrambenim formacijama. Ni neke današnje zvijezde u njegovim godinama nisu bolje izgledale, treba mu vremena i više drskosti. Možda će biti bolji, možda..

Prethodni članakNakon tri srebra, na SP u Švedsku po zlato
Sljedeći članakSve je drugačije nego u Zagrebu