Balić – Bio sam nesretan zbog izgubljenog zlata…

7

Sportske novosti – 11.01.2010 Autor: Jelena Kolar Bio sam tužan jer smo bili u finalu i normalno da ne možeš slaviti srebro ako si izgubio zlato. Nisam mogao tada biti sretan, ali sad jesam, sretan sam i ponosan – kaže Balić Prije nekoliko mjeseci izjavio je, -znam tko sam i što sam, i meni je to najbitnije-. Pričalo se tada o njegovoj lošijoj sezoni, problemima s leđima i postavljalo pitanje -koliko još može?- Bilo je onih koji su sumnjali, i onih koji su možda i zaboravili, ali da, najbitnije je da je on znao tko je i što je. I to je još jednom pokazao. Na nedavno završenom Europskom prvenstvu Ivano Balić je, za sve one koji su možda zaboravili, podsjetio tko je i što je. Odigrao je sjajan turnir, osvojio još jednu medalju u nizu s pomlađenom reprezentacijom kojoj je bio vođa u svakom pogledu. Cijeli rukometni svijet divio se i uživao u njegovim nemogućim potezima, a Ivano Balić je još jednom potvrdio da samo on može nositi epitet rukometnog čarobnjaka. Nakon finala je bio tužan. Ili bi prikladnija bila neka druga riječ? – Ne, to je dobra riječ. Bio sam tužan jer smo bili u finalu i normalno da ne možeš slaviti srebro ako si izgubio zlato. Nije to neki individualan sport, recimo, utrka na 100 metara pa dođeš drugi i osvojiš srebro. Ne može se to usporediti s ovim kad igraš za zlato. Nisam mogao tada biti sretan, ali sad jesam, sretan sam i ponosan. Još jednom je objasnio: – Nisam mogao biti sretan jer smo izgubili finale u kojem smo po meni Francuze imali dosta dugo, ali su presudile neke naše pogreške na kraju prvog poluvremena i nekoliko sudačkih odluka na početku drugog. Jesmo li u ovom finalu Francuzima bili možda i najbliže? – Ne znam. Bili smo im sigurno bliže nego na SP u Zagrebu. U Pekingu smo ih, recimo, kontrolirali do 53. minute, pa smo izgubili na dvije gluposti – jedan promašeni zicer i jednu nepažnju u obrani. Mislim da su utakmice između nas i njih uvijek otvorene. Ipak, kad pogleda na Austriju, prevladava zadovoljstvo. – Išli smo tamo bez ikakvog razmišljanja, igrati što bolje možemo, nitko nije mislio o plasmanu i mislim da smo iz utakmice u utakmicu dobivali samopouzdanje, što je vrlo važno na takvim natjecanjima. Igrali smo dosta dobro većinu utakmica i zasluženo došli do finala. Jeste li prije EP vjerovali u reprezentaciju i mislili da i u ovom sastavu možete do medalje? – Iskreno, nisam mislio da možemo do medalje. Dogodilo se puno promjena u obrani, nitko nije znao kako će to ispasti, ali doba igra protiv Norveške dala nam je za pravo da se nadamo nečem velikom. Samo, trebalo je ići iz utakmice u utakmicu, što smo radili i na kraju došli do odličnog uspjeha. Ivano je bio istinski vođa ove mlade reprezentacije. Neki ga prije EP nisu vidjeli u toj ulozi, ali on je na zadovoljstvo svih bio opet onaj Ivano koji je sve razoružavao. Nakon odlaska dosta starijih igrača, je li se on možda na neki način zainatio? – Ne, mislim da Ivano Balić igra uvijek tako, tako da niti ovo natjecanje nije bila neka velika razlika u odnosu na prijašnja kad je momčad bila drukčija. Dosta sam razmišljao o ovom prvenstvu i rekao da treba ići utakmicu po utakmicu, da svatko treba dati sve od sebe, pomoći tim mladima, gurati ih, i to smo svi skupa napravili. Jesu li ga mladi iznenadili? – Najvažnije je bilo da oni budu maksimalno motivirani u svakoj utakmici jer je vrlo teško igrati dan za danom, eventualno s danom pauze. Uvijek treba držati neku konstantu. Oni su davali sve od sebe i borili su se i to je ono najbitnije. S mladima se odlično slagao, iako su mu, naravno, nedostajali i neki njegovi stariji suigrači, kojih nije bilo na EP, kao Petar Metličić, Davor Dominiković… – Falili su mi jer smo dobri prijatelji, atmosfera je uvijek bila fantastična, no, i sad je bila odlična atmosfera, a i ovi mladi igrači su isto tako odlični ljudi. Mnogi su rekli da je Europsko prvenstvo u Austriji možda i najbolje natjecanje koje je odigrao u karijeri. Slaže li se on s tim? – Ne. Mislim da sam igrao dobro, ali igrao sam i prije dobro. Jer ne bih dobivao sve one nagrade da nisam igrao dobro. Ovo je jedno od natjecanja koja su bila dobra, ali za mene je bilo isto, izađeš na teren, daš sve od sebe i to je to. Možda je sad to izgledalo bolje jer kraj mene nisu bili Pero i Lac kao prijašnjih godina. Ali mislim da sam igrao dovoljno dobro kao i na drugim natjecanjima. Koje je po njemu bilo njegovo najbolje natjecanje? – Nemam pojma. Bilo ih je dosta dobrih. Kad kaže da ovo nije bilo njegovo najbolje natjecanje, znači li to da još nije došao do onog kad je rekao -gledat ćete boljeg Balića nego ikada-? Može li još bolje? – Ne znam. Možda ćemo razgovarati za 5 ili 7 godina i vidjeti da je ta Austrija ipak bilo najbolje od Ivana Balića. Ali sad još uvijek mislim da mogu igrati, samo je pitanje i ozljeda, zdravlja. Nadam se da mogu još bar tri-četiri godine ovako. Spominje se stalno London i da se ova nova, pomlađena reprezentacija stvara da bi se osvojilo zlato na OI 2012. Kako on gleda na sve to, nije li možda preveliko opterećenje već sad dano na nešto što će biti tek za dvije i pol godine? – Ne znam je li to dobro ili nije, ali ako se već sada mogla osvojiti srebrna medalja na ovom Euru, onda se može osvojiti nešto i u Londonu. Tako da možda to i nije loše. ‘Stvarno uživam na terenu, igram se, i to mi je najbitnije’ Prvi od četiri nadolazeća vikenda u Ligi prvaka rezerviran je zaKopenhagen. Protivnik kojeg su svladali u Danskoj u prvom dijelu sezoneu utakmici u kojoj su imali i +6, ali na kraju spašavali pobjedu(29:28). – Igrali smo tamo dosta dobro, a onda smo na kraju malo pali. Ovdjećemo nastojati početi jako tako da ne bi bilo problema. No, Kopenhagenzna igrati rukomet, imaju jako dobre golmane, čvrsta im je obrana,udaraju, igraju jako i agresivno i toga se treba pripaziti. Neće bitilagano. U prvoj utakmici kad nije išlo Kaspera, ušao je Ege i on ih jei vratio u utakmicu. Jer mi smo imali jako dobre šutove i izrađenešanse, ali čovjek je skinuo sve i zicere. Morat ćemo se dobro vraćati uobranu jer su opasni u polukontrama. Može li Ivano Balić nastaviti u klubu istim tempom kao što je bilo u reprezentaciji? – Vidjet ćemo, trudit ću se. Igranje u Areni uvijek je dodatni poticaj… – Nadam se da će biti puna, da će ljudi doći vidjeti dosta tihsrebrnih i ako dođe do loših trenutaka, da će nas malo podići i gurnutido pobjeda. Stoji li još uvijek kod tvrdnje sa starta sezone da ovaj CO Zagreb može na Final Four? – Sve se može uz dobru pripremu i taktiku. Hrvatsku je doveo do srebra, valjda može i zagrebaše do Final Foura? – Nadam se… Ivano Balić. Još jedna medalja je u džepu, ali još uvijek je -gladan-. – Još uvijek imam motiva, stvarno uživam na terenu, igram se, i to mi je najbitnije.

Prethodni članakBabić: Budućnost Splita je u mladima
Sljedeći članakCO neočekivano lako s Dancima