Ove godine srebro, a iduće…?

PREGLED RUKOMETNE 2010. Za razliku od nekih drugih sportova koji na velika natjecanja idu svake dvije ili četiri godine, rukometaši svake godine imaju neki veliki događaj, bilo to europsko, svjetsko prvenstvo ili Olimpijske igre. Tako je i ova, 2010. godina, počela sa Europskim prvenstvom za muškarce sa kojeg se hrvatska reprezentacija ponovno vratila sa odličjem, srebrnim. Izbornik Červar i igrači sa velikim očekivanjima otputovali su u Austriju i na kraju ispunili sve nade i obećanja. Iako su na prvenstvo otišli u podmlađenom sastavu i službeno bili najmlađa momčad Europsko prvenstva, to se na utakmicama nije vidjelo i Austrija je bila prava potvrda kvalitete Štrleka, Čupića, Gojuna, pa i Kopljara. Ivano Balić je igrao kao u najboljim danima, a odličnu pratnju imao je u Voriju, Aliloviću i Buntiću. Šteta da su se još na pripremama ozlijedila prva dva lijeva vanjska, Valčić i Lacković, no bez obzira na sve redom su padali: Norveška, Ukrajina i Rusija. Island je uspio iščupati bod. Pobijeđena je i Austrija, a na kraju uvodnog dijela i europski prvak, Danska. Poljska je u polufinalu prijetila samo u prvom dijelu, u nastavku ih je pomeo ‘hrvatski uragan’, predvođen Ivanom Balićem i Domagojem Duvnjakom, te odličnim Alilovićem, koji je bio na pravom mjestu uvijek kada je trebalo. Pobjeda nad Poljacima i ulazak u finale bila je deveta medalja od prvog pojavljivanja Hrvatske na velikim natjecanjima, odnosno od davne 1994. godine. Ujedno, bilo je to i treće uzastopno finale, nakon završnice EP-a u Norveškoj prije dvije godine te poraza u finalu SP-a u Hrvatskoj. U posljednjoj utakmici EP-a dočekali su nas stari poznanici, Francuzi, svjetski prvaci i olimpijski pobjednici. Hrvatska je u finalu odigrala odlično prvo poluvrijeme, uglavnom vodila, ali, Francuzi se, predvođeni fantastičnim Karabatićem, svaki puta uspjeli sustići prednost, a u nastavku i povesti sa nekoliko pogodaka razlike i Balićeva ‘simultanka’ nije zaustavila francuski stroj, koji je napravio ono što nikome ranije nije uspjelo. Svjetskom i olimpijskom zlatu dodali su i europsko. Ali, niti Hrvatska nije razočarala, obranila je srebro osvojeno dvije godine ranije u Norveškoj i još jednom potvrdila da je jedna od najboljih i najkonstantnijih svjetskih rukometnih velesila. Potvrda odličnih igara bio je i izbor Vorija i Štrleka u najbolju sedmorku, a Jakov Gojun proglašen je najboljim obrambenim igračem prvenstva. Nakon završetka EP-a u Austriji igrači su se vratili u klubove i nastavili sa domaćim i međunarodnim natjecanjima. Prvo iduće bilo je u lipnju kada je reprezentacija pod vodstvom tada v.d. izbornika, Slavka Goluže, odigrala dvije prijateljske utakmice protiv Poljske. Mjesec dana kasnije, Lino Červar je nakon osam godina na čelu reprezentacije obavijestio vodeće ljude HRS-a i javnost kako zbog obaveza prema svom makedonskom klubu Metalurgu napušta hrvatsku reprezentaciju nakon što ju je vodio na deset velikih natjecanja i na njima osvojio šest medalja, među ostalima olimpijsko i svjetsko zlato. Hvala Linu na nezaboravnim godinama i prekrasnim uspjesima! I dok se rukometna javnost zabavljala imenima Červarovog nasljednika, vodeći ljudi HRS-a vrlo brzo su odlučili kako će dotadašnji pomoćnik Slavko Goluža preuzeti ovlasti izbornika i reprezentaciju povesti u kvalifikacije za iduće EP, koje će se 2012. odigrati u Srbiji, ali i na pripreme, odnosno iduće SP, koje 13. siječnja počinje u Švedskoj. Keta se zahvalio na ukazanom mu povjerenju i odmah se primio posla. U reprezentaciju se vratio Sulić, sve ostalo je manje-više kao i ranije, uostalom i sam Goluža je nekoliko puta istaknuo kako je jako puno naučio radeći uz Červara i kako nema potrebe za neke velike promjene. Potvrda ispravnosti takvog razmišljanja došla je vrlo brzo. Hrvatska je u Karlovcu, u prvoj utakmici kvalifikacija za EP, vrlo lako izašla na kraj sa Rumunjskom. Zanimljivo da će nas taj isti protivnik čekati i na startu predstojećeg SP-a u Švedskoj. Par dana kasnije reprezentacija je, uz manje probleme, i bez lakše ozlijeđenog Ivana Balića, dobila Litvu u gostima i sa maksimalnim brojem bodova čeka nastavak kvalifikacija i susrete sa najjačim suparnicima u skupini, Španjolcima. U međuvremenu je odrađen i prvi dio priprema u Makarskoj, na kojem su trenirali uglavnom mladi igrači iz domaćeg prvenstva, predvođeni Balićem i Tončijem Valčićem. Četvorica inozemaca priključila su se odmah nakon Božića, dok će ‘bundesligaši’ Vori, Lacković, Duvnjak i Ninčević doći na završni dio u Karlovac. Nadamo se da neće biti ozljeda i da će Goluža dobro pripremiti reprezentaciju sa susrete protiv Rumunjske, Alžira, Australije, Srbije i Danske, protivnika u skupini. Naravno da i u Švedsku putujemo sa velikim ambicijama, no, kako stalno ističu izbornik i igrači, treba biti skroman i gledati utakmicu po utakmicu, poštujući svakoga, a ne bojeći se nikoga, pa dokle se stigne, po mogućnosti do kraja. Ova, 2010. godina, pokazala je i dokazala da je Ivano Balić ponajbolji rukometaš na globusu, što je dokazao i IHF, proglasivši ga najboljim igračem svih vremena. Još jedno priznanje dobio je Ivano prije nekoliko dana, Međunarodni olimpijski odbor dodijelio mu je nagradu Sport- inspiracija mladima, vidjevši kakav je uzor Balić mladim igračima i ne samo njima, širom svijeta. I ostali naši igrači su uglavnom glavne poluge svojih momčadi, Lacković, Vori, Duvnjak, Sulić, Alilović, Čupić, Buntić- svi vode glavnu riječ u velikim, pa i najvećim svjetskim klubovima i u odličnoj formi dolaze na pripreme i predstojeće SP. Vjerujemo kako imamo dovoljno razloga za optimizam. Osim A reprezentacije, ove godine je zablistala još jedna selekcija. Kadeti su na EP-u u Crnoj Gori osvojili zlatno odličje, u finalu su bili bolji od vršnjaka iz Španjolske i tako donijeli i šestu medalju u mlađim dobnim kategorijama, što Hrvatsku stavlja uz bok onim najboljima u radu i rezultatima mladih, Dancima i Nijemcima. Osim toga, Ante Kaleb je najbolji kadet Europe, a u najboljoj sedmorki prvenstva mjesto je našao i pivot Teo Čorić. U domaćem prvenstvu, Zagreb je, naravno, ponovno osvojio dvostruku krunu i dalje je najbolja momčad Hrvatske, no već prošle sezone lagano im je zaprijetila momčad NEXE-a, kojoj je u ovogodišnjem prvenstvu malo nedostajalo da Zagrebašima nanese i prvi poraz nakon tri godine. Ipak, hrvatski prvak je i u Našicama ostao neporažen. Uz NEXE, koji je sada već konstantno u vrhu, vidi se i odličan rad izbornika Goluže u Sisku, Međimurje je uz velike financijske probleme standardno među najboljima u Premijer ligi. Veseli i povratak među vodeće i klubova sa velikom tradicijom, poput Bjelovara i Zameta. Nadamo se da će njihovim putem krenuti i posrnuli Medveščak, koji je ove godine suočen sa velikim problemima. Nažalost, svoje probleme nije uspio riješiti Metković, nekadašnji velikan i pravi rasadnik vrhunskih rukometaša. Vjerujemo da će se i tamo naći neki novi ljudi koji će se pobrinuti da Metkovci ponovno dođu među vodeće hrvatske klubove. Što se tiče nastupa hrvatskih klubova u europskim natjecanjima, naravno da najveće uspjehe postiže CO Zagreb. Hrvatki prvak je u prošloj sezoni u vrlo jakoj konkurenciji sa Ciudadom i HSV-om, prošao skupinu, usput promijenio trenera, umjesto Bašića i Maglajlije došao je Neno Kljaić, no Barcelona je u osmini finala bila previsoka prepreka i Zagrebaši su se oprostili od Europe. Ove sezone momčad Nene Kljaića u Areni je dobila Flensburg i odigrala neodlučeno sa Ciudadom i pokazala da je spremna za nastavak elitnog europskog natjecanja i možda korak više nego prošle sezone. Usput, najveća hrvatska sportska dvorana, Arena, na svakoj utakmici CO Zagreb odlično je popunjena i niti jednom protivniku nije lako izaći pred 8-9 000 raspjevanih navijača. Nadamo se da će i u nastavku sezone biti tako. U Zagreb se vratio Neno Kljaić, no, nažalost, napustio nas je veliki Velimir Kljaić, koji nije uspio dobiti utakmicu sa zloćudnom bolešću i zauvijek se preselio na neke druge terene. Ne sumjamo da će i od tamo gledati i ‘drukati’ za hrvatske rukometaše. Ženska reprezentacija je pod vodstvom Zdravka Zovka, preko Nizozemske, Litve i Makedonije, uvjerljivo izborila nastup na EP-u u Danskoj i Norveškoj. Nakon kvalifikacija Zovko je napustio kormilo ženske selekcije, a na njegovo mjesto došao je prof. Vladimir Canjuga, poznat po odličnim rezultatima u radu sa mladim rukometašima, sa kojima je osvojio i naslov svjetskih prvaka. Došavši na mjesto izbornika ženske A reprezentacije rekao je kako je osnovni cilj odlazak na Olimpijske igre, 2012. godine u Londonu, što do sada nije uspjelo niti jednoj generaciji od hrvatskog osamostaljenja. Nakon nastupa na nekoliko pripremnih turnira, reprezentacija je nastupila na EP-u u Danskoj i Norveškoj, odakle se vratila sa tri pobjede (nad Islandom, Crnom Gorom i Španjolskom) i isto toliko poraza (od Rusije, Rumunjske i Danske) te osvojenim devetim mjestom. Uspoređujući ovaj rezultat sa onim iz Makedonije sa prethodnog EP-a, gdje su hrvatske djevojke bile šeste, možda se moglo i bolje, iako je Hrvatska na kraju skupila isti broj bodova kao i šestoplasirana Crna Gora, koju smo i pobijedili u skupini. U nekoliko utakmica naše djevojke su pokazale da mogu puno, no onda bi uslijedio pad od nekoliko minuta i nakon toga poraz. Uz dobar rad i skraćenje tih ‘crnih rupa’ vjerujemo kako će hrvatska ženska reprezentacija već ubrzo napraviti korak naprijed. Prvu priliku za to djevojke imaju za šest mjeseci kada ih čekaju dva susreta protiv Srbije u kvalifikacijama za SP, koje se za godinu dana igra u Brazilu. U domaćem ženskom prvenstvu, Podravka je, slično kao i Zagreb u muškom, osvojila dvostruku krunu. Koprivničanke su i dalje najbolje, iako im tu i tamo netko priprijeti, kao recimo Arena u prošlom prvenstvu. Nažalost, kriza i recesija je i hrvatske prvakinje natjerala na otpuštanje inozemnih rukometašica, tako da je vrlo teško za očekivati neki veći usphjeh u bliskoj budućnosti, barem dok ne stasaju domaće igračice. Lokomotiva je također osuđena na prodaju najboljih i okretanje ka vlastitom podmlatku, a slična je stvar i u ostalim klubovima, poput Trešnjevke, Arene ili Zameta. Što se tiče rada sa mladima, u stožer reprezentacije mlađih dobnih kategorija došao je iskusni i provjereni Nenad Šoštarić, što bi trebala biti garancija boljih rezultata u budućnosti. Zdravko Zovko je napustio klupu Podravke, koju je preuzeo njegov pomoćnik Neven Hrupec, koji će sa podmlađenom ekipom pokušati steći iskustvo za iduće godine. Na kraju, Hrvatska, nažalost, nije uspjela dobiti organizaciju, zajedno sa Mađarskom, EP-a 2014. godine, no za utjehu nam je EHF dodijelio EP u rukometu na pijesku, i to za juniore i seniore u obadvije konkurencije. Prvenstvo će se u lipnju iduće godine odigrati u Umagu. Riječ je o sportu koji ima sve više poklonika u svijetu, a Hrvatska je već osvajala naslove svjetskih prvaka, nadamo se da će već u Umagu ponovno biti u vrhu. Kada se sve zbroji, možemo biti zadovoljni sa rukometnom 2010. godinom. Pred nama su novi izazovi, već za nekoliko dana počinje SP u Švedskoj i ukoliko ne bude većih problema sa ozljedama, sigurni smo u lijepe vijesti iz Skandinavije. Nakon toga će CO Zagreb nastaviti sa nastupima u Ligi prvaka, a kreću i domaća prvenstva. Reprezentaciju nakon kratkog predaha po povratku iz Švedske očekuju dvoboji sa najvećim suparnikom na putu do Srbije, Španjolskom, dok će djevojke baš preko Srbije tražiti vizu za Brazil. Pa, onda dolazi ljeto i rukomet na pijesku, pa nastupi mlađih selekcija, pa pripreme za EP itd, itd- Još ukoliko se netko sjeti davno obećanog, a nikad izgrađenog Rukometnog doma, nitko sretniji od hrvatskog rukometnog puka. Zoran Vujić