Čupić: Ivano će nas daleko odvesti

Hrvatski rukometaši, kao uostalom i svi drugi sportaši i nesportaši, kada ih netko pita što bi najviše poželjeli sami sebi za rođendan ili Novu godinu, uglavnom kažu ‘zdravlje’. To je sigurno najvažniji preduvjet u životu, kao i u ostvarivanju nekog sportskog cilja. A, baš sa time nema sreće Ivan Čupić, kojega baš ne ide, pa ne ide. Taman se oporavio od operacije koljena i jedva je čekao dolazak u Hrvatsku i početak priprema za Svjetsko prvenstvo. Nažalost, u posljednjoj ovogodišnjoj utakmici njegovog Lowena, u jednoj obrambenoj akciji iskočilo mu je desno rame i ponovno se ozlijedio. Iako se Čupko do posljednjeg trenutka nadao kako će putovati u Švedsku. Nažalost, nalazi kažu da će morati pauzirati najmanje tri-četiri tjedna, previše da bude spreman za Svjetsko prvenstvo. Par dana nakon ozljede Čupić se pomirio sa situacijom. – Takav je sport kojim se bavim, možda sam ja malo više ozlijeđen nego ostali, ali, što je tu je.Treba gledati unaprijed, poslije svake kiše dolazi sunce, pa će tako proći i ovo. Nadam se samo da će me sudbina poštediti barem jednu godinu, pa da odigram jednu sezonu bez problema, rekao je svoju najveću želju Čupić. Prisjetio se Čupko svih svojih ozljeda, barem onih ozbiljnijih. – Ovako, prvo mi je pukla ključna kost, onda jagodična kost, pa sam ostao bez prsta, uslijedilo je puknuće prednjeg križnog ligamenta, nakon toga ‘otišao’ je i meniskus, a na kraju mi je iskočilo i rame. Sva sreća da imam još jednu nogu i ruku, tako da stignem ‘zaraditi’ još koju ozljedu, šali se na svoj račun Čupić. Što je previše, previše je. Moramo podsjetiti da Čupić ima samo 24 godine, a toliko ozljeda prosječni sportaš ne doživi do kraja karijere. Ivan je nakon osvajanja svjetskih i europskih odličja u mlađim kategorijama vrlo rano otišao u inozemstvo i to kao jedan od rijetkih igrača koji su dospjeli do najjače svjetske lige, a da nije tamo krenuo iz redova najjačeg hrvatskog kluba, Zagreba. – Da, imao sam ponudu Zagreba kada sam imao osamnaest godina, a zvali su me i prošle godine, no odlučio sam se za Lowen. Zahvalan sam vodećim ljudima Zagreba na pozivima, ali evo ja sam se odlučio za drugi put. Prvo sam otišao u Medveščak, koji je te godine gradio veliku momčad, a iz njega sam otišao u Španjolsku u jedan mali klub koji se borio za ostanak. Došlo je Europsko prvenstvo u Norveškoj, kada su se, nažalost, ozljedili Zrnić i Džomba, tako da sam u ‘pet do dvanaest’ upao u momčad, iskoristio priliku i dobro odigrao. To mi je donijelo prelazak u Velenje, koje je igralo u Ligi prvaka, a nakon toga uslijedio je dolazak u Lowen i evo me u Bundesligi, prisjetio se svog puta Čupić. Baš ta njemačka lige, najjača na svijetu, bila je za Čupka najveći mamac kada je odlazio iz Velenja. – Kada sam dobio poziv iz Lowena i Zagreba odlučio sam se za Nijemce baš zbog toga što sam želio igrati u najjačoj svjetskoj ligi, financije nisu bile presudne. U Njemačkoj svaka tri-četiri dana igraš pred deset tisuća ljudi i to je fenomenalno. Mi igramo u SAP Areni u kojoj igraju i hokejaši Meinheima, dvorana je stalno puna i jednostavno ne možeš igrati loše u takvoj fenomenalnoj atmosferi. Osim toga i PR, marketing, sponzori i sve ostalo je na puno višoj razini od drugih liga i zemalja, tako da je na igraču samo da igra i ne razmišlja o ničem drugome, a to je za rukometaša najvažnije. Situacija u Bundesligi je vrlo zanimljiva, vrh drži ‘naš’ HSV, sa Vorijem, Lacom i Duvnjakom, slijedi Fuchse u kojem glavnu riječ drže Špoljarić i Ninčević, a odmah iza Kiela je i Čupićev Lowen. – Hamburg ide zaista odlično, nakon poraza na samom startu prvenstva, sve ostalo su dobili. Pogotovo su dobro igrali u prosincu, kada smo mi i Kiel malo pali, tako da je HSV-u sigurno najviše žao što slijedi pauza zbog Svjetskog prvenstva. Kiel nije na razini na kojoj je bio posljednjih sezona, a mislim da je to zbog Omeyera koji ne brani kao ranije. Uz to, imaju puno ozljeda, pogotovo vanjskih igrača, poput Narcissea i Anderssona, tako da su početkom sezone kupili Fernandeza, ali niti to nije pomoglo. Vuče ih uglavnom Jicha, dok Ilić nije niti približno u lanjskoj formi. Takvu situaciju je najbolje iskoristio HSV, koji, po igračima, sigurno nema ništa slabiju momčad. A gdje su u toj priči Lowen i Fuchse. – Mi i Fuchse smo za korak iza Hamburga i Kiela. Fuchse je možda i najveće iznenađenje lige. Igraju zaista fenomenalno, briljiraju, a imaju i odličnog trenera, koji me podsjeća na trenere sa ovih naših prostora. Traži prije svega čvrstu obranu, a u napadu igraju strplivo i polako do gola. Nema kod njih kao u nekim drugim momčadima igrača koji će pucati nako pet sekundi napada, lopta je ‘zlato’, a u takvoj igri odlično se snašao Dempa Špoljarić, koji igra zaista odlično. Imaju i vrlo dobrog njemačkog golmana, te našeg Ninčevića, koji izvodi sedmerce, aute, kornere, sve živo, puca non-stop i zabija jako puno. Iako su zaista dobri, želim im da malo prikoče, da ih mi malo preskočimo, kaže Čupić. U njemačkoj ligi igra trinaest hrvatskih igrača, no jedan se ove godine posebno izdvaja. Blaženko Lacković igra sezonu života i vodeći je igrač HSV-a. – ‘Vudri ga Blaž’ je fantastičan i kada Hamburgu nije išlo Lac je jedno dobra dva mjeseca držao njihovu igru, dok ostali nisu ušli u formu. Kada su mu se pridužili ostali, sve je bilo lakše i zato su tu gdje jesu, završio je priču o njemačkoj ligi Ivan Čupić. Nakon Njemačke, vratili smo se u ‘domaće vode’. Kako je Čupić primio izbornikovu odluku da ga isključi iz reprezentacije za predstojeće Svjetsko prvenstvo. – Ha, što da kažem, bilo je teško. Svaki puta kada se ozlijediš, padne ti napamet svašta, kakva je dijagnoza, hoćeš li morati na operacijski stol i koliko će trajati oporavak. Sva sreća da je ovaj puta prošlo bez operacije, doktor je rekao da će pauza trajati tri-četiri tjedna, a ja ću pokušati sve napraviti da se vratim za dvadesetak dana, optimist je Ivan. I, na kraju, kakav nastup svojih kolega na Svjetskom prvenstvu očekuje Čupić. – Prije svega moram reći da većina reprezentacija ima problema sa ozljedama, što je posljedica igranja u velikim klubovima i jakim ligama. To je tako, čelni ljudi klubova nas uglavnom cijede dok ide, a kada se ozlijediš, samo te promijene i idu dalje, ali to je tako u vrhunskom rukometu. Što se favorita tiče, tu su prije svih Francuzi, ali i Poljaci su jaki, a i Danci imaju odličnu momčad. Šveđani su domaćini i možda bi oni mogli nešto napraviti, Island je dosta jak, tri-četiri Islanđana igraju sa mnom u klubu, a i naš trener je njihov izbornik, jaki su i uigrani, ali nemaju jaku klupu, kao mi recimo i to bi im mogao biti problem. Što se nas tiče, niko o Hrvatskoj ne priča kao o favoritu i ne cijene nas izgleda baš previše. To je dobro za nas, idemo utakmicu po utakmicu, a nikada nismo jurili ‘glavom kroz zid’, tako će biti i ovaj puta. Osim toga, imamo Ivana Balića i uvjeren sam da će nas Ivano dovesti jako daleko i ovaj puta, ne sumnja u usjpjeh svojih suigrača Ivan Čupić. Nadamo se da će tako i biti, a Čupku želimo što brži oporavak, da se za tri tjedna vrati na teren i u nastavku sezone nastavi zabijati, kako za Lowen, tako i za hrvatsku reprezentaciju. Zoran Vujić