Rukometni svijet danas se oprostio od jednog od najvećih igrača u povijesti. U Maloj dvorani Lisinski našli su se svi oni koji su u svom životu imali sreću poznavati ili samo uživati u igri velikog Iztoka Puca. Iztok Puc u bogatoj karijeri igrao je za banjalučki Borac, Zagreb, Celje i Prule, a na Olimpijskim igrama nastupao je za čak tri reprezentacije, a bio je neizostavni član naše selekcije na putu do zlata u Atlanti 1996. U četiri godine koliko je bio član Zagreba najviše je upamćen ostao po golu u zadnjoj sekundi finala Lige prvaka u sezoni 1992./1993. Na zagrebačkoj komemoraciji posljednju počast velikom suigraču došli su pokazati bivši suigrači Bruno Gudelj, Zlatko Saračević, Božidar Jović, Rolando Pušnik, Zoran Mikulić, Vladimir Jelčić, Zvonimir Bilić, Ivica Obrvan), te brojni ostali sportaši: Goran Ivanišević, Dubravko Šimenc, Stojko Vranković, Stjepan Božić, Igor Boraska… O velikom Pucu puno toga je rečeno, osvajao je čak osamnaest naslova državih prvaka, dva olimpijska zlata, a najbolje klupske igre prikazivao je u dresu Zagreba sa kojim je osvojio dva naslova prvaka Europe. Na komemoraciji su govorili ljudi iz klubova i reprezentacija u kojima je Iztok igrao, od Borca, Zagreba, Celja, do ljudi iz hrvatske i slovenske reprezentacije u čijim dresovima je Iztok igrao na Olimpijskim igrama. Svi su oni bili puni lijepih riječi o igraču koji je svaku od tih momčadi činio boljim, a predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora, Zlatko Mateša. – Hrvatski olimpijski odbor u suradnji sa slovenskim olimpijskim odborom te rukometnim savezima obje zemlje utemeljit će godišnju nagradu za najboljeg mladog igrača do osamnaest godina, koja će se zvati ‘Iztok Puc’. Bit će to naš doprinos velikom igraču i nadamo se da će to biti veliki poticaj svim mladim igračima da krenu putevima i dostignućima velikog Iztoka, rekao je predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora, Zlatko Mateša. Posljednji ispraćaj jednog od najvećih igrača hrvatske reprezentacije bio je na Mirogoju. Uz oproštajne pjesme Zorana Predina i Tonija Cetinskog od bivšeg suigrača oprostili su se mnogobrojni rukometaši i ljubitelji ovog najtrofejnijjeg hrvatskog momčadskog sporta. Na kraju, nakon samo jedne jedine izgubljene utakmice možemo samo reći, hvala ti Iztok, pamtit ćemo sve ono što si dao hrvatskom i svjetskom rukometu. Zoran Vujić