Uspjela osječka provjera

Osijek i Slavonjija proteklog su vikenda pokazalil kako se vole i podržavaju hrvatski rukometaši. Tribine su bile pune na svim utakmicama domaće reprezentacije, ali zanimljivo da je i na susretima Irana i Slovačke u dvorani bilo više od tisuću gledatelja. Svaka čast Osječanima, Đakovčanima i svim Slavoncima na podršci, a naravno da na nju nije zaboravio niti izbornik Slavko Goluža, koji je rekao kako se reprezentacija u svakom trenutka u Osijeku osjećala fenomenalno, mažena i pažena i takav odnos obavezuje naše igrače da i u Srbiji na Europskom prvenstvu daju sve od sebe, a ako tako i bude, ne treba se bojati za dobar rezultat. Nije izostala niti podrška osječkog župana Šišljagića, gradonačelnika i svih ostalih koji su se već po ‘ko zna koji puta pokazali i dokazali kao odlični domaćini. Nadamo se i vjerujemo da će i sam dolazak hrvatske reprezentacije malo ‘razdrmati’ osječki i slavonski rukomet, budući da su se u posljednje vrijeme malo uspavali, a Croatia cup je pokazao da u Slavoniji postoji veliko zanimanje za ovaj sport. Hrvatski rukometaši bili su dostojan sudionik prekrasne atmosfere u osječkom Gradskom vrtu i sa tri uvjerljive pobjede u tri dana odužili su se navijačima. Nakon uvodnog zagrijavanja sa Iranom i Slovačkom posljednjeg dana pala je i Švedska. Goluža je tijekom cijelog Croatia cupa uvježbavao obranu 6-0 i ona je uglavnom položila ispit. Iako, kritičan kakav je, izbornik je ukazao na manjak koncentracije u posljednjim minutama susreta sa Šveđanima, kao i na pojedine trenutke u prethodnim susretima kada je izostajala bolja komunikacija u obrani. No, na kraju ti periodi nisu predugo trajali, pa su tako naši igrači kada su ih švedski igrači malo pritisnuli, u samo nekoliko minuta serijom od 7-1 preokrenuli igru i rezultat. Što se pojedinačnih učinaka naših igrača tiče, bilo je puno dobroga i lijepoga u prepunom Gradskom vrtu. Prije svih treba istaknuti velikog povratnika na hrvatska vrata, Mirka Alilovića, najboljeg vratara turnira, koji je bio odličan i protiv Slovačke i u finalu sa Švedskom. Nećemo zaboraviti niti na Venija Loserta, vrlo sigurnog na otvaranju turnira, protiv Irana. Ukoliko nastave sa ovakvim obranama, vratari bi mogli biti veliki adut u Vršcu. Od krilnih igrača posebno veseli povratak Ivana Čupića, koji je sa sedamnaest pogodaka i najbolji strijelac Croatia cupa i bio je odličan tijekom cijelog turnira. Vrlo dobro je svoju minutažu iskoristio i Zlatko Horvat i desna strana je u ovom trenutku jedna od jačih karika hrvatske igre. S druge strane, Manuel Štrlek je bio također solidan, iako u pojedinim trenucima i pomalo samozatajan, ali ipak siguran. Ivan Ninčević je igrao manje i za veći doprinos igri i rezultatu morat će se izboriti i za veću minutažu. Igor Vori je bilo standardno dobar i siguran i (pre)duga bundesligaška sezona nije ostavila previše traga, iako je sigurno da mu malo odmora ne bi štetilo. Marino Marić ga je mijenjao u napadu, dok je Željko Musa više igrao u obrani i taj dio posla obavio je više nego solidno i sigurno je položio ispit kod izbornika. Domagoj Duvnjak je nakon što je proglašen za najboljeg hrvatskog rukometaša u 2011. godini i na Croatia cupu bio najbolji. Sigurno je dirigirao igrom Hrvatske i kako je turnir odmicao bio je sve bolji. U ovom trenutku, nakon ozljede Balića, Duvnjak je pravi vođa reprezentacije. Vrlo dobre partije pokazao je i Blaženko Lacković, letio je kao u najboljim danima (možda će najbolji dani tek doći ?) i bio je vrlo precizan i učinkovit, Šveđanima je utrpao šest komada, uz samo dva promašaja. Ponovno smo gledali dobrog starog Laca. Desni vanjski igrači su ostali malo dužni, niti Buntić niti Kopljar nisu do kraja pokazali što mogu i tu imamo velike rezerve za poboljšanje do početka Europskog prvenstva. Bičanić je dokazao da može biti od koristi, slično kao i Gojun u obrani, a najveći problem uoči posljednjih tjedan dana priprema su ozljede Vukovića i Balića. Dragu muči rame, a Ivana aduktor. Liječničke prognoze govore o nekoliko dana poštede, vjerujemo da će do odlaska u Srbiju biti sve O.K. Sve u svemu, Hrvatska je u Osijeku pokazala da se radi dobro, obrana 6-0 djelovala je uglavnom sigurno i uz još pokoji trening bit će vjerojatno i glavni obrambeni adut u Srbiji. Primjetna je bila i puno bolja tranzicija u odnosu na neka prošla natjecanja, jer, kada imaš brze igrače kao što su Čupić, Horvat ili Štrlek, šteta je to ne iskoristiti. Samo da se u ovih nekoliko preostalih osječkih dana još netko ne ozlijedi te da se vrate Ivano i Drago, bit će to onda dobro. Podsjećamo da je Hrvatska na dva posljednja Europska prvenstva osvojila dva srebra i ukoliko tako nešto ponove u Srbiji bit će to veliki uspjeh hrvatskog rukometa. Prve prepreke, nadamo se ne i previsoke, zovu se Island, Slovenija i Norveška. Zoran Vujić