Iako smo još uvijek pod dojmom izgubljene utakmice protiv domaćina i mislimo da je par iz susreta za treće mjesto trebao igrati finale, moramo ‘skinuti šešir’ našim igračima, nakloniti se i čestitati im za osvojeno odličje. I to ne bilo koje, već deseto na velikim natjecanjima. Na svjetskim i europskim prvenstvima te Olimpijskim igrama osvojili su tri zlata, pet puta su bili srebrni a dva puta su se vratili sa broncom. Tešto da se neki drugi hrvatski sport može pohvaliti takvim uspjesima. Svih tih uspjeha svjestan je i izbornik Slavko Goluža. – Ovi igrači su istinski heroji! Već deset godina ova generacija donosi kući medalje, rijetke u hrvatskom sportu, spuštam im kapu do poda. Ovi dečki za mene su najbolji na svijetu, i kad gube i kad pobjeđuju i zato velike čestitike svima njima. Teško se bilo vratiti nakon šokantnog poraza od Srbije. – Da, stvarno nije bilo lako, ali pokazali smo da imamo karakter. Svi dečki, od prvog do zadnjeg, dali su sve od sebe i ispunili sve što smo od njih tražili. Proradio je neki inat u nama, a to smo pokazali i kada smo izlazili na svečanu dodjelu medalja. Ova bronca prva je u relativno ‘friškoj’ trenerskoj karijeri Slavka Goluže. – Sanjao sam i razmišljao o zlatu, živio sam za prvo mjesto i želio da se u Beogradu svira hrvatska himna. To bi bio najljepši poklon za sve one koji su propatili u ratu, za sve nastradale. Biti će još medalja, ali ova mi je zaista posebna, naglasio je izbornik. Igrači su nakon osvajanja bronce odlučili ne davati izjave za medije, odnosno za ‘silenzio stampa’. – Moram reći da ih potpuno razumijem, svašta se pisalo proteklih dana, pa i godina. Stalno se potenciraju neki sukobi, a ja ih ovim putem demantiram. Baš nikakvih sukoba nije bilo, griješio bih dušu kada bih rekao da je bilo problema. Svu su bili marljivi, radišni i zaista nemam nikakav prigovor na njihov rad i ponašanje. Bodrili su jedni druge i ja ih poptuno razumijem. Ali, smirit će se strasti, moramo surađivati, samo mora biti razumijevanja sa obadvije strane. Mi smo samo tražili podršku, a često se pisalo o sukobima između igrača, ili igrača i izbornika i ja još jednom kažem da sve to nije istina i atmosfera je bila zaista izuzetna, u jednom dahu je izgovorio Goluža. Bilo kako bilo, šutnja za medije nikada nije donijela ništa dobra, niti igračima niti medijima, bilo kada i bilo u kojem sportu. Kada se igrači vrate u Hrvatsku i čuju kakvu su podršku imali, shvatit će da nitko nije želio ništa loše. Ako je i bilo nekih senzacionalističkiih tekstova, Bože moj, toga je bilo i bit će uvijek. Ipak, na službenoj press konferenciji bio je nazočan i kapetan Igor Vori. – Nakon svega što smo prošli u posljednje vrijeme, svih onih treninga, utakmica, uloženog truda i znoja, pa i onog poraza u polufinalu, totalno smo se psihički ispraznili. Iskreno, nisam vjerovao da se možemo ovako dići i uzeti broncu, ali uspjeli smo kad je bilo najteže. Pokazali smo da smo prava klapa, da funkcioniramo odlično i još jednom smo iskazali kakav karakter imamo. Marko Kopljar je Europsko prvenstvo završio u najboljoj sedmorki turnira. – Hvala svim suigračima na podršci koju su mi davali cijelo ovo vrijeme, istaknuo je i Kopljar odlične odnose u svlačionici. Ova bronca je prva nakon osamnaest godina, odnosno 1994. i prvog Europskog prvenstva u Portugalu kada smo u utakmici za treće mjesto porazili Dansku. Zoran Vujić