Japan za početak, Island za kraj

Hrvatskoj na putu do Londona stoje tri utakmice, odnosno tri reprezentacije sa kojima će momčad Slavka Goluže od petka do nedjelje u Varaždinu odmjeriti snage u borbi za dva mjesta koja vode na Olimpijske igre.. Prvi protivnik u petak je Japan. Riječ je o šesnaestoplasiranoj reprezentaciji sa Svjetskog prvenstva koja je već godinama u sjeni Koreje, ponajbolje azijske rukometne ‘sile’. Japanci su u Švedskoj na posljednjem natjecanju najboljih svjetskih rukometaša pomalo iznenadili pobijedivši Austrijance i Brazilce i završili skupinu kao četvrti, iza Islanda, Norveške i Mađarske, da bi na kraju u utakmici za petnaesto mjesto izgubili od Alžira (24:29). Općenito,što se nastupa na Svjetskim prvenstvima tiče, najbolji rezultat Japan je postigao davne 1970. godine, kada su završili na desetom mjestu. Hrvatska i Japan do sada su igrali dva puta službene utakmice. Na SP-u u Tunisu 2005. Hrvatska je pobijedila devet razlike, 34:25, a zanimljjivo da smo se sa njima susreli i na posljednjim kvalifikacijama za Olimpijske igre, kada smo ih u Zadru bez problema svladali još uvjerljivije, 37:22. Niti u Varaždinu ne bi trebalo biti problema, budući da je razlika u kvaliteti uvelike na hrvatskoj strani. Sigurno je da će Japanci svoje tehničko-taktičke slabosti pokušati nadoknaditi velikom borbenošću i isto takvom brzinom, igrom sa puno trčanja, tranzicije, ali i jako puno grešaka, što će, vjerujemo, puno iskusnija hrvatska reprezentacija, znati iskoristiti i kazniti. Bez obzira na sve to, naši igrači Japance shvaćaju vrlo ozbiljno. – Nezgodni su jer igraju zonu 3-3. Osim toga, niski su, igraju brzo i nama bi zbog naše visine mogli biti prilično nezgodni. Baš zbog toga ne smijemo ih shvatiti olako. Pobjeda nam donosi plasman na Olimpijadu. No, ništa manje vrijedne neće biti i preostale dvije utakmice, protiv Čilea i Islanda. Važan je ukupni plasman u skupini jer o njemu ovisi ždrijeb u Londonu, rekao je kapetan hrvatske reprezentacije Igor Vori. Nakon Japana, u subotu, na redu je naslabiji protivnik, Čile. To potvrđuje i podatak da je Čile i službeno najslabija reprezentacija koja sudjeluje na kvalifikacijama za Olimpijske igre. Iza njih su na ljestvici IHF-a samo Ujedinjeni Arapski Emirati, Novi Zeland, Belgija te Uzbekistan i Kamerun. Recimo, Hrvatska je na toj ljestvici deseta, Japan dvadeseti a Island se nalazi na dvanaestom mjestu. Čileance malo ohrabruje činjenica da su se prošle godine prvi puta u povijesti pojavili na Svjetskom prvenstvu, ali nisu se baš proslavili. Izgubili su u skupini od od Argentine, Poljske, Švedske i Južne Koreje, a iznenadili su Slovačku otevši joj bod. U susretu za 21. mjesto poraženi su od Brazila (18:28), ali na kraju su prvenstvo završili ispred Australije i Bahreina. Čile do sada nije nastupio na niti jednim Olimpijskim igrama, a kako stvari stoje, još će se načekati. Daleko najbolji i najpoznatiji čileanski igrač je pivot Oneto, igrač europskog prvaka Barcelone. Hrvatska je u pripremama za Varaždin odigrala prijateljsku utakmicu u Srbiji gdje je poražena sa petnaest razlike (15:30), a vjerojatno će sa sličnim minusom završiti i susret protiv naše reprezentacije. I kao i obično, šećer na kraju, Island. Reprezentacija koja je već godinama u ili pri vrhu svjetskog rukometa. U Švedskoj su poraženi baš od Hrvatske u borbi za peto mjestu u utakmici u kojoj je briljirao Denis Buntić (devet pogodaka). Pokušali su nam uzvratiti na Europskom prvenstvu u Srbiji, ali i tada smo bili bolji i svladali ih na otvaranju, a Slovenija ih je na kraju izbacila iz bitke za odlčja i dok je Hrvatska slavila broncu, Island je bio na za njih mizernom desetom mjestu. Treba napomenuti da su u Srbiju doputovali bez vremešnog Olafura Stefanssona, kojega su odmarali baš za olimpijske kvalifikacije i uvjerili se da još uvijek ne mogu bez njega. Bez obzira na taj loš rezultat iz Srbije Island je i dalje vrlo respektabilna momčad koju čine igrači koji su igrali ili igraju važne uloge u Bundesligi, poput ubojitog Gudjona Valura Sigurdssona, mladog srednjaka Palmarssona ili opasnog Atlasona, iskusnog Stefanssona, a vodi ih također odlični izbornik sa njemačkim iskustvom, Gudmundur Gudmundsson. Riječe je o iskusnoj reprezentaciji koja je na prošlim Olimpijskim igrama u Pekingu osvojila srebro, a čak tri njihova igrača izabrana su u najbolju sedmorku turnira. Za očekivati je kako će i Hrvatska i Island do međusobnog nedjeljnog dvoboja osigurati nastup u Londonu, ali niti to sigurno neće smanjiti natjecateljski naboj. Ova generacija hrvatskih rukometaša želi na Olimpijskim igrama u Londonu povećati svoju zbirku odličja, a ona je zaista impresivna. Najveći uspjesi hrvatske rukometne reprezentacije su dva olimpijska zlata, svjetsko zlato, tri svjetska srebra, dva europska srebra i europska bronca. Hrvatska je u posljednjih devet velikih natjecanja, na svjetskim i europskim prvenstvima i Olimpijskim igrama, devet puta igrala u polufinalu. Od osamostaljenja, Hrvatska je ukupno dvanaest puta bila među četiri najbolja, a osvojila je devet medalja. S druge pak strane, riznica Islanda je ipak dosta praznika i u njoj se izdvaja srebro iz Pekinga te bronca sa EP-a u Austriji 2010. godine. Veliki motiv će im sigurno biti posrtanje u dva posljednja međusobna dvoboja, ali i činjenica da prvo mjesto u Varaždinu nosi i bolji ždrijeb za London. U odnosu na te posljednje okršaje od važnijh igrača za Hrvatsku neće igrati ozlijeđeni Ivano Balić i Manuel Štrlek, dok se Islanđanima vratio kapetan Olafur Sigurdsson. Veliki motiv za veliku utakmicu, ali pričekajmo još malo, ima vremena do nedjelje. RASPORED I SATNICA OLIMPIJSKIH KVALIFIKACIJA Petak, 6. travnja 18,00 HRVATSKA – Japan 20,15 Island – čile Subota, 7. travnja 16,00 HRVATSKA – Čile 18,15 Japan – Island Nedjelja, 8. travnja 15,30 Japan – Čile 18,00 HRVATSKA – Island Zoran Vujić