Na dobrom smo putu

5

Nakon osvajanja brončanog odličja u Srbiji Hrvatska je i u Varaždinu pokazala da je i dalje u samom svjetskom vrhu i sa punim pravom možemo očekivati dobre rezultate iz Londona. Iako su protivnici poput Japana i Čilea bili ‘lak zalogaj’, što se znalo i prije početka kvalifikacija, ponekada i takve utakmice mogu biti opasne. To je potvrdilo samo malo opuštanje naših igrača u susretu protiv Japanaca kada su sa plus šest došli na samo pogodak prednosti. Ali ta dekoncentracija nije trajala dugo i već u samo nekoliko minuta nastavka stvari su sjele na svoje mjesto i visoka pobjeda uopće nije bila upitna. Treba razumjeti i naše igrače koji cijelu sezonu igraju jake utakmice, većina njih nastupa i u LIgi prvaka i na kraju sezone teško se maksimalno motivirati za ipak slabašne Japance ili Čileance. Na kraju, kada je bilo najpotrebnije, protiv olimpijskih doprvaka, Islanđana, Iako je Goluža uoči te utakmice bio na velikim problemima, budući da, osim ranije ‘otpisanih’ Balića i Štrleka, nije mogao računati na obadva desna vanjska, Kopljara i Buntića, a pred kraj prvog dijela isključen je Jakov Gojun, Hrvatska je odigrala jednu vrlo dobru utakmicu. Vuković je bio vrlo solidan na njemu ne baš uobičajenoj poziciji, svakako treba pohvaliti i Damira Bičanića, koji je neke od svojih šest pogodaka postigao baš kada je bilo najpotrebnije. Kada se sve zbroji, onime što smo vidjeli od hrvatskih reprezentativaca u tri varaždinska dana možemo biti itekako zadovoljni. Alilović je potvrdio odličnu formu koju je održao još sa Europskog prvenstva u Srbiji i sa ovakvim MIrkom obrani je puno lakše igrati. Losert je ulazio pred kraj utakmica, obrano nekoliko sedmeraca, ali i dosta udaraca iz igre i još jednom je pokazao da će na svojim četvrtim Olimpijskim igrama biti velika uzdanica izbornika Goluže. Mate Šunjić je također dobio priliku i sigurno će i dalje biti u kadru za iduće susrete. Nakon ozljede Štrleka u prvi plan je izbio iskusni Ninčević i pokazao da se i na njega može računati, iskusan je, brz i siguran sa sedam metara, sa malo većom reprezentativnom minutažom i od njega možemo dosta očekivati. Hrvoje Batinović je kao najmlađi igrač i gotovo debitant bio pomao impresioniran, ali sa iskustvom sigurno će biti sve bolji. Ivan Čupić je i ovaj puta bio najbolji, sa 21 golom (prosječno sedam po utakmici) najbolji je strijelac varaždinskih kvalifikacija i najbolji igrač. Vrlo siguran sa krila, iz kontranapada i sa linije sedam metara, ‘nema frke’ za desno krilo u repki. Solidno je odigrao i Zlatko Horvat, šteta što se ozlijedio protiv Čilea, pa ga nismo vidjeli protiv Islanda, ali Zlaja je provjereni kadar i s te strane nema nikakvih problema. Na Igoru Voriju se vidjelo da je iza njega naporna sezona u HSV-u, ali kada je bilo najpotrebnije Igi je bio pravi, kako u obrani, tako i u napadu. U tri utakmice postigao je sedam golova, možda mu je nedostajalo malo svježine u napadu, ali kada se sjetimo što je sve prošao u najjačoj svjetskoj ligi i tome pridodamo nastupe u Ligi prvaka, nije niti čudo da je pred kraj sezone malo posustao. Kada se nakon kraja klupske sezone malo odmori bit’ će to onaj pravi kapetan kakvog poznajemo i kakav nam treba. Željko Musa je obrambene zadaće ispunio više nego solidno, u napadu je odmarao Vorija, a budući da je usred sezone postao član jakog Kielcea, gdje će igrati zajedno sa Buntićem i Čupićem, u budućnosti možemo od Muse očekivati još bolje nastupe. Blaženko Lacković je, slično kao i Vori i Duvnjak istrošen ubitačnim ritmom Bundeslige i Lige prvaka, znajući kakva je situacija u Hamburgu nakon što su izgubili titulu prvaka Njemačke i prokockali nastavak u Ligi prvaka, sigurno mu nije bilo lako. Pogotovo što se igralo u njegovom Varaždinu, gdje ga nije bilo deset godina. Protiv Islanda je nekoliko puta poletio kao u najboljim danima i on sam kaže da je još dovoljno mlad za neke nove medalje, počevši od one u Londonu. Damir Bičanić nije bio potpuno zdrav, protiv Japana nije ulazio u igru, sa Čileom se zagrijavao, da bi Islanđane torpedirao sa šest komada pokazavši da odlična sezona u francuskom prvenstvu nije slučajnost, još kada im dođu braća Gille i Omeyer, tko zna gdje će im biti kraj. I na njega će izbornik sigurno obratiti pri slaganju olimpijskog kadra. Domagoj Duvnjak (vidi pod Vori i Lacković, op.a,) se protiv Čilea i Japana uglavnom odlučivao za asistencije, da bi protiv Islanda sa nekoliko ‘projektila’ pokaza da u pomalo umornoj desnici ima još dinamita. Njemu je sigurno najviše nedostajao Ivano Balić, iako ga je u nekoliko navrata dobro odmijenio Josip Valčić, koji je povezivao napadačke redove, ali i prelazio na pivota i pozao širok repertoar udaraca i asistencija. Marko Kopljar sigurno jedva čeka kraj klupske sezone, iako ga do tada očekuje još nekoliko velikih iskušenja. Odigrao je samo prvu utakmicu, protiv Japana, nakon toga se ozlijedio i Goluža nije želio riskirati. Nadamo se da se Marko barem odmorio, jer sa Zagrebom ga tek čekaju teški ispiti. Slično vrijedi i za Buntića, kojega smo također gledali samo protiv Japanaca, ali riječ je o provjerenim igračima i najvažnije je da se do početka priprema za Olimpijadu oporave, u njihovu kvalitetu ne treba sumnjati. Njih dvojicu je vrlo dobro zamijenio polivalentni Drago Vuković, koji je na desnom vanjskom bio više nego solidan, iako znamo da je puno opasniji na srednjem, ili lijevom vanjskom. Uz uobičajenu odličnu igru u obrani, Drago je još jednom potvrdio svoju ozbiljnu kandidaturu za London. Jakov Gojun je u obrani odigrao uobičajeno solidno, iako bi ocjena bila i bolja da nije bilo nesmotrenog udarca u glavu islandskog igrača koji ga je stajao crvenog kartona. Ovaj puta to nije bilo kobno, ali na velikom natjecanju bi moglo biti. Za kraj smo ostavili debitanta, Marka Matića. Sa dva realizirana sedmerca protiv Čilea pokazao je da nije imao veliku tremu na premijeri u hrvatskom dresu, a sa par asistencija pokazao se da ga izbornik nije zvao ‘samo tako’. Vidjet ćemo u budućnosti hoće li taj poziv i opravdati. Sve u svemu, puno je razloga za zadovoljstvo, iako je izbornik na kraju bio i pomao kriitičan, što je normalno. – Vidio sam u ove tri utakmice dobre i loše stvari. Sve se može popraviti, no naravno ne u par dana. Sad imamo vremena do Olimpijskih igara, stignemo se pripremiti kako valja, nadam se da će ozlijeđeni prizdraviti a ostali ostati zdravi i da će doći spremni, s velikim motivom. Samo da je zdravlja, bit’ će sve u redu. Kada se reprezentaciji pridruže oporavljeni Ivano Balić i Manuel Štrlek, a ozdrave Zlatko Horvat, Marko Kopljar i Denis Buntić, ponovno ćemo biti spremni za velike stvari. Hoće li to biti pohod na zlato u Londonu, kako je hrabro najavio Ivan Čupić, ili nešto drugo, vdjet ćemo, ali sigurno je da smo i dalje u samom vrhu konkurenata za odličja. Izvlačenje skupina za Olimpijske igre održat će se 30. svibnja u Londonu. Osim Velike Britanije, Francuske, Koreje, Argentine, Tunisa i Danske, protekli vikend su kroz kvalifikacije olimpijsku vizu osigurali Hrvatska, Island, Švedska, Mađarska, Španjolska i Srbija. Zoran Vujić

Prethodni članakHrvatska prva u Varaždinu
Sljedeći članakBesplatno na završnicu SEHA lige