Prvi Festival rukometa u Poreču protekao je u izvanrednom ozračju, bilo je to nekoliko dana čistog rukometa u kojima su svi mogli uživati. Treneri i suci su odradili svoje seminare, kadeti odigrali završnicu prvenstva, a seniori završnicu Kupa. I jedan i drugi trofej pripali su CO Zagreb. I dok se za dečke Slavka Goluže već unaprijed znalo da će prvi naslov ove sezone pospremiti u svoje vitrine, bilo je zanimljivo vidjeti kako igraju njihovi nasljednici. Igrači koje trenira Boris Dvoršek bili su uvjerljivi, iako im je Osijek u finalu pružio odličan otpor. Na kraju je ipak presudila kvaliteta, a igrači poput Luke Šebetića i najboljeg igrača završnice Lovre Mihića, ili odličnog obrambenog Matije Pavlovića na najboljem su putu da postanu pravi igrači. Naravno, ne samo oni, i Osijek ima svoje adute za budućnost. Odlični mladi srednjak Domagoj Nedić, ili Eskeričić, dobar su zalog za budućnost momčadi Vedrana Čurka i nadamo se da ćemo ih uskoro gledati i u Premijer ligi. Vrlo dobro je igrala i Dubrava, a Moslavina je pokazala da ima što za reći ne samo u seniorskom već i u kadetskom uzrastu. Uostalom, njihov najbolji mladi igrač već je blizu odlaska u L-wen, što je samo dokaz odličnog rada sa mladima u Kutini. Moslavina je i u seniorskoj konkurenciji bila vrlo dobra. Iako daleko najmlađa od sve četiri momčadi koje su stigle u završnicu, pokazala je da neće proći dugo do povratka među Premijerligaše. Igrači Dubravka Prelčeca igraju vrlo zanimljiv i brz rukomet i kada jošmalo ojačaju sigurno će predstavljati ‘tvrd orah’ i za one najjače. A potvrda da rade ozbiljno je i plan njihove uprave da se tek nakon dvije godine planiraju vratiti među najbolje, ne misle to radtiti na silu i preko noći, već taman kada mladi igrači stasaju i budu sposobni nositi se sa onim najboljima. NEXE je jedino malo razočarenje, prvenstveno za same sebe i svoja očekivanja. Računali su na pobjedu nad Zametom i finale sa Zagrebom, ali Riječani su im pomutili planove i sasvim zasluženo igrali u samoj završnici. Iako Našičani nisu bili kompletni, momčad koja u svojim redovima ima braću Lelić, Mataiju, Šunjića, Obada, Kedžu, Kevića... sigurno je očekivala više. Kamenica je protiv Zameta pokušavao sve, stalno je mijenjao, rotirao, ali jednostavno nije išlo. Drugi dan, protiv Moslavine, dvije trećine utakmice nije ustajao sa klupe, vjerojatno je razmišljao što promijeniti uoči završnice Premijer lige. Zamet je, nakon što je dobio plaću (nakon šest mjeseci) odigrao odlično protiv Našičana i sasvim zasluženo izborio finale. Najbolji je bio vratar Ivan Stevanović, koji je na kraju proglašen i za najboljeg golmana završnice Kupa. – Odigrali smo fantastičnu obranu 45 minuta, Nexe nam ništa nije mogao, a mi smo samo povećavali rezultat. Ulazak u finale je za nas ogroman uspjeh, kao i mjesto u europskom kupu. Na početku sezone nadali smo se ulasku u Ligu za Europu, no na kraju nam je nedostajao bod, ali smo sada sve to vratili, rekao je najbolji vratar turnira. Naravno da igru Zameta ne čini samo Stevanović, vrlo dobri su bili Vujić, Sakić, Lončarić, Hrvatin... Riječ je o momčadi koja ima glavu i rep i zna igrati. No, celokupna financijska situacija u Zametu odrazila se i na rezultate, tako da su nakon prvog dijela Premijer lige ostali u Ligi za Europu, a ne za prvaka, finale Kupa je znatno popravilo raspoloženje. – Ovim finalom nakon jedanaest godina izborili smo nastup u Europi i to je sigurno veliki uspjeh za naš klub. No, za bilo kakav zapaženiji nastup u Eiropi morat će se posložiti i ostale stvari u klubu, prvenstveno financije, budući da u ovakvoj stiuaciji teško možemo napraviti nešto,nada se boljoj situaciji trener Zameta, Alen Kurbanović. CO Zagreb je bez većih problema i stresova osvojio još jedan trofej, a Goluža je priliku pružio svim igračima. Dobru minutažu dobili su oni najmlađi, dobro su je iskoristili i to je ono što najviše veseli trenera Zagreba. – Od početka sam tražio ozbiljnost, vrlo brzo smo napravili razliku, odvojili se i onda sam mogao pružiti šansu mladima, što su Brozović, Matulić i Kalebo dobro iskoristili. U prevelikoj želji napravili su i neke pogreške, ali to je razumljivo i zbog toga im ne zamjeram, nije ovaj puta prekritičan bio Goluža. Svoje minute odigrali su i oni najiskusniji, poput Balića, Špilera ili Tončija Valčića, a finalu sa Riječanima najbolji je bio Manuel Štrlek, postigao je sedam pogodaka i na kraju je izabran za najboljeg igrača završnice Kupa. – Moram reći da nismo podcijenili suparnika, odigrali smo dobru obranu iz koje smo laganim pogocima iz kontre i polukontre ostvarili pristojnu prednost koja nam je omogućila miran nastavak. Do kraja klupske sezone ostalo nam je sedam utakmica domaćeg prvenstva, najvažnije je da se nitko ne ozlijedi, tako da se u miru možemo pripremati za Olimpijske igre, zaključio je Štrlek. I tako je završio Prvi festival rukometa. Bilo je lijepo i zanimljivo, na okupu su se našli sve generacije i na kraju je zaključak bio: ‘Vidimo se i slijedeće godine’. Zoran Vujić