Uspješan nastup Hrvatske u Londonu

U Londonu su završene Olimpijske igre, najveće svjetsko sportsko natjecanje. Hrvatska je osvojila rekordnih šest odličja, jednu od njih, brončanu, osvojili su rukometaši. Hrvatski rukometaši dva su se mjeseca pripremali za Igre i izbornik Goluža, kao nitko ranije, nije imao velikih problema sa ozljedama. Sve je napravljeno po planu, što se vidjelo i na samom rukometnom olimpijskom turniru. Godinama nismo vidjeli ovako siguran i suveren nastup hrvatske reprezentacije na ovko velikom natjecanju, redom su padali Koreja, Srbija, Mađarska, Danska i Španjolska. Igrali su naši rukometaši zaista odlično i već su proglašavani za najvećeg kandidata za zlatno odličje. Nažalost, na putu do tog cillja stajao je olimpijski pobjednik i svjetski prvak, Francuska. Iako smo ih posljednnji puta na Europskom prvenstvu u Srbiji dobili, Omeyer i društvo su pokazali da je Srbija bila samo ‘duda varalica’ i u Londonu su još jedanput pokazali zašto su najbolji. Naši igrači su u strahu i grču krenuli u utakmciu i kada je Omeyer obranio nekoliko zicera vidjelo se da ćemo teško do finala. Na kraju su Karabatić, Narcisse i ostatak Onestine družine ušao u još jedno finale, Hrvatskoj je ostala utješna nagrada, borba za broncu. I ovaj puta je Hrvatska pokazala karakter, u samo dva dana dečki su zaboravili na poraz u polufinalu i bez većih problema pobijedili Mađare i tako dvama zlatnim odličjima iz Atlante i Atene dodali londonsku broncu. Iako su i oni sami najtužniji što to nije zlato, svaka olimpijska medalja je fenomenalan uspjeh, nedostižan za većinu sportaša. Što se tiče samih igrača, bit će vremena za analiizu, no možemo reći kako su vratari obavili odličan posao. Alilović nas je nosio u uvodniim utakmicama, a kada mu nije išlo odlično ga je zamijenio Losert. Štrlek je uglavnom sam bio na lijevom krilu i taj je posao obavio vrlo dobro. S obzirom da je iza njega sezona u kojoj je često bio ozlijeđen, njegov nastup možemo ocijeniti visokom ocjenom. Na desnom krilu su bili vrlo sigurni Čupić, sa 49 golova drugi strijelac turnira te precizni i mirni Horvat. Igor Vori je, slično kao i Štrlek, bio usamljen na svojoj poziciji i bio je kao i obično na velikim natjecanjima, više nego solidan. Kako u napadu, tako i u obrani. Vanjski igrači su odigrali promjenjivo. Nekako najbolji dojam ostavio je Blaženko Lacković. Ako izuzmemo susret protiv Francuske u kojem su podbaciili svi osim Loserta i Horvata, Lac je bio lokomotiva koja je vukla ostatak kompozicije kroz cijeli turnir. Duvnjakovu ocjenu umanjio je nastup u polufinalu, niti on sam se vjerojatno ne sjeća kada je neku utakmicu završio sa učinkom 0-7. Budući da mu je ovo prvo prvenstvo gdje je imao tako veliku minutažu i svaku utakmicu je startao, nije bilo loše. Desna strana je bila malo kritična točka cijelo prvenstvo, Kopljar se nije razbudio do posljednje utakmice, Buntić je igrao na mahove, jedan gol i dva promašaja, njih dvojica sigurno mogu i moraju bolje. Ivano Balić je od svih igrača s klupe najbolje reagirao, što je i normalno za najboljeg rukometaša svih vremena. Tko zna, da je imao malo veću minutažu možda je moglo i bolje. Gojun je kao i obično bio siguran u obrani, u napadu nije bilo baš tako sjajno. Kada je u nekoliko navrata odmarao Vorija vidjelo se da mu pivot nije prava pozicija. Vuković, Bičanić i Ninčević su imali dobrih dionica, ali sa pravu ocjenu trebali bi se izboriti za veću minutažu. Sve u svemu, nakon europske došla je i olimpijska medalja, Hrvatska je jedina koja je osvojila odličja na obadva natjecanja i to je još jedna potvrda da smo sami svjetski vrh. Francuska je prva u povijesti obranila naslov olimpijskih pobjednika i to je sigurno najbolji način za odlazak nekoliko iskusnika, poput Fernandeza, Omeyera, Narcissea, Dinarta…Čestitike na svemu što su posljednih godina napravili i osvojili u svjetkom rukometu. Švedska se, nakon što je u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo ispala od Crne Gore, vratila među najbolje i olimpijsko srebro je za njih fenomenalan uspjeh. Europski prvak Danska je nakon poraza od susjeda u četvrtfinalu sigurno jedna od najtužnijih reprezentacija Igara, kao i Island i Španjolska nakon ispadanja od Mađarske i Francuske. Mađarska može biti zadovoljna ulaskom u borbu za medalje, ali kao i mnogo puta do sada ostali su bez nje, na najgorem, četvrtom, mjestu. Kao, blizu si, a ne možeš do vrha. No, sigurno je da će ovo biti veliki podstrek i poticaj za Mađare koji u posljednje vrijeme ulažu puno u rukomet. Naravno da nismo zaboravlili niti na hrvatske rukometašice koje su se u lijepom svijetlu pokazale na svom premijernom olimpijskom nastupu. Nakon pomalo šokantnog poraza u prvom susretu protiv Brazilki, djevojke su se vrlo brzo oporavile i pobijedile Angolu, Rusiju, Crnu Goru i Veliku Britaniju. Nažalost, pale su u četvrtfinalu u susretu protiv Španjolki koje su svladale u olimpijskim kvalifikacijama. Poklopilo se sve taj dan, njima odlična igra, nama loš dan i još kada se ozlijedila naša najbolja igračica, Andrea Penezić, Španjolska je osigurala pobjedu i polufinale. Šteta, Hrvatska je pokiazala da ima kvalitetu i znanje, a za priključak samom vrhu im nedostaje ono što imaju njihovi muški kolege, a to je širina. Puno toga u igri ovisi o raspoloženju i igri Penezić i Tatari i kada njih nema ili im ne ide u problemima smo. Vratarke Jelčić i Grubišić su vrlo dobro odradile svoj posao, kao i već spomenute Tatari i Penezić. Solidno su odigrala i krila, pogotovo Zebić koja je u nekoliko utakmica bila i naša najbolja igračica. Pivoti dobri, Šerić u obrani, MIlanović Litre u napadu, još kada im se priključi Ježić, tu ‘neće biti zime’. Pomalo su dužne ostale naše ostale vanjske igračice, prije svih Horvat i Franić. One su posljednjih godina, pogotovo u klupskim mečevima, pokazale da mogu puno bolje i više. Sonja Bašić je odigrala dobru obranu, a na kraju je pokazala da zna biti opasna i u napadu. Šteta što je Ivana Lovrić imala problema sa ozljedom, tako da nije mogla pokazati što zna. No, kada se sve zbroji, bila je to lijepa olimpijska premijera Canjuge i djevojaka. Norveška je, isto kao i Francuska u muškom dijelu turnira, obranila naslov pobijedivši u finalu Crnu Goru (koju smo mi dobili u skupini), iako je dobar dio natjecanja izgledala kao da je zalutala u London. Ali, to je samo znak koliko su Norvežanke jake, kada su uz takvu igru došle do finala i naslova, svaka čast! Crna Gora slavi srebro i to je najbolji način za oproštaj jedne od najboljih svjetskih igračica, Bojane Popović. Španolska je nakon pobjede nad Hrvatskom došla i do olimpijske bronce i potvrdila da je riječ o jednoj odličnoj generaciji. Brazilke su dugo bile najuvjerljivije i najugodnije iznenađenje turnira, ali u četvrtfinalu su naletjele na Norvežanke i dalje nisu mogle. Najneugodnije iznenađenje priredile su Dankinje, koje imaju najjaču ligu, rukomet im je jedan od vodećih nacionalnih sportova, a zapele su već u skupini. Na kraju moramo reći da je ovo bio vrlo zanimljiv rukometni turnir, sa odličnim igrama i punim tribinama i sigurno je da je pred ovim sportom lijepa budućnost. Dečkima čestitke na trećem olimpijskom odličju i potvrde konstnatnosti pristustva u svjestkom vrhu, prema kojemu polako ali sigurno kroče i hrvatske rukometašice. Zoran Vujić