Hrvatska brzina ili francuska snaga?

10

Pred Hrvatskom je veliki, najveći susret u ovom trenutku u svijetu rukometa. Odlična,mlada i brza momčad Slavka Goluže protiv iskusnih veterana, olimpijskih pobjednika i svjetskih prvaka, Francuza. Ove dvije reprezentacije u posljednih dvadesetak godina igrale su sedamnaest puta, Francuzi su slavili u deset, a mi u šest navrata. Gledajući odličja na najvećim svjetskim natjecanjima, naši današnji protivnici bili su bolji na svjetskim prvenstvima osvojili su osam medalja, naspram naše četiri. Što se tiče europskih smotri, Hrvatska je jača za jednu broncu, dok smo se na Olmpijskim igrama i jedni i drugi po tri puta penjali na postolja. Kada se sve to zbroji, Francuzi u svoim vitrinama imaju četrnaest, a Hrvati jedanaest medalja. Prošle godine smo se susreli dva puta. U skupini eurpskog prvenstva u Srbiji uvjerljivo smo slavili i tada je krenula priča kako su Francuzi u padu, očekuje ih smjena generacija i slično. No, ništa od toga, Karabatić i društvo su već nekoliko mjeseci kasnije pokazali da je Srbija bila samo jedna prolazna slabost. Susreli smo se u polufinalu i ovaj puta su, zahvaljujući fantastičnom Omeyeru i njegoviih osamnaest obrana, slavilli Francuzi koji su nakon toga odjurili do zlata. Nama je za utjehu ostala bronca. Iako su i sami Francuzi najavili smjenu generacija, na kraju su reprezentaciju od važnijih igrača napustila samo braća Gille. Sve se prolongiralo do završetka Olimpijskih igara u Riju, kakko sada stvari stoje, jedino će Dinart (možda i Fernandez) završiti reprezentativnu karijeru nakon ovog Svjetskog prvenstva. U dosadašnjem tijeku prvenstva Francuzi su igrali uglavnom toliko koliko im je trebalo za pobjede i prolaz dalje. Naravno, osim susreta protiv Njemačke koja je jednostavno bila brža i čvršća i zasluženo slavila. Možda je i taj poraz pomogao Francuskoj da shvati kako nije nedodirljiva i već je u osmini finala igrala bolje i svladala Island. U njihovoj igri nema nekih većih promjena, sve je manje-više isto kao i prošlih godina, osim što više nema B. Gillea koji je, zajedno sa Dinartom i Karabatićem bio najčvršća obrambena karika. Do sada su igrali uglavnom 6-0, ali sigurno je da protiv Hrvatske mogu postaviti i 5-1. Budući da im je vanjska linija ipak malo u godinama, puno toga polažu na kontranapade i vrlo brze i precizne Honrubiu, Guigoua i Abaloa. Ukoliko im to ne prođe, na scenu stupaju Karabatić, Accambray ili Barachet. Sve redom odlični šuteri, s time da Karabatić odlično surađuje sa linijom i superjakim Sorhaindom. Leđa im čuva Omeyer koji se u dosadašnjem tijeku prvenstva još nije razbranio, ali znamo da je on posebno inspiriran za susrete sa Hrvatskom i uglavnom je bio ‘crna mačka’ za nas. Sve u semu, Francuska je i dalje odlična, ali čini se ne i nenpobjediva. Pogotovo što će sa druge strane biti Hrvatska koja iz utakmice za utakmicom na ovom prvenstvu igra sve bolje. Iako je ispraćena sa dosta sumnji, pogotovo što se pokazalo da Lacković ipak neće moći, na scenu su stuipili ‘neki novi klinci’, koji su u kombinciji sa igračima koji su već nekoliko godina u reprezentaciji ali sada prvi puta u glavnim ulogama, pokazali da su itekako opasni. Alilović je bio konstantno odličan u svim susretima, a obrana ispred njega i više nego čvrsta. Goluža je uglavno kretao sa 6-0 u kojoj prednjače Gojun, Vuković, Musa, a tu su i sigurni Vori, Kopljar… Ukoliko to ne štima, imamo u svakom trenutku i varijantu sa 5-1, dakle nešto slično kao i Francuzi. U odnosu na prijašnja natjecanja Hrvatska je znatno ubrzala igru i jako puno pogodaka zabija iz tranzicije, odnosno kontri i polukontri, gdje prednjače neuhvatljivi Čupić, te Horvat, a nakon ozljede Štrleka tu je i Ninčević. Vanjska linije također djeluje odlično, maštovito, Duvnjak i Vuković dirigiraju, a Kopljar i Bičanić zabijaju. Kada se umore, u igru ulaze mlade snage, Stepančić, Mandalinić i Šprem, a tu su i Marić i ivić da malo odmori Alilovića. Do sada su najmlađi igrači imali veliko povjerenje izbornika i tu su minutažu odično iskoristili. Gledajući dosadašnj tiijek prvenstva Hrvatska je pokazala bolju igru, ali Francuzi su uvijek Francuzi, svjetski prvaci, prosebno ‘napaljeni’ na nas. No i mi smo na njih. Vjerujemo i nadamo se da mi nismo ti koji ćemo ‘izgorjeti’ u današnjem dvoboju. No, ukoliko se to i dogodi, ništa strašno, bitno je dati sve od sebe pa ako se i izgubi barem znaš da si ispao od svjetskh prvaka. Ipak, nadamo se da će igrači biti mirne glave i konačno Francize skinuti sa trona. Zoran Vujić

Prethodni članakKadetkinje u Ivanić Gradu
Sljedeći članakAlžir pobjednik President kupa