Blog: Ekaterina Nemaškalo

Za službenu stranicu Hrvatskog rukometnog saveza mlada hrvatska reprezentativka Ekaterina Nemaškalo, nakon Marte Žderić koja je probila led, također je ispisala nekoliko rečenica za svoj prvi blog. Pritom se Katja osvrnula na prvi dio priprema s reprezentacijom koji je iza nje, ali je otkrila i ponešto o drugoj fazi priprema te susretima sa Švedskom koji se bliže -Za otići na more nije potrebno dva puta razmišljati, barem ne u mom slučaju. Međutim, ovo je bilo jedno posebno “okupljanje” za odlazak na more kojeg zapravo nisam uspjela ni dotaknuti u tih par dana mog boravka. Radi se o okupljanju reprezentacije u Umagu, u našoj prekrasnoj Istri. Dobiti poziv za reprezentaciju uvijek je velika čast i nastojiš među svom tom zdravom konkurencijom, zalagati se maksimalno kako bi izborila svoje mjesto među elitom. -Sastali smo se u Zagrebu te u ugodnom raspoloženju krenuli put Umaga kako bi odradili prvu fazu priprema za kvalifikacijsku utakmicu sa Švedskom koja je ključna za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Danskoj. Da, Danska… Mislim tko ne bi želio malo otići u zemlju rukometa koja je svjetska velesila kako u reprezentaciji tako i u klubovima, zemlji koja ima pobjednički mentalitet i karakter te u kojoj je rukomet nezaobilazna tema. Ali, o tom potom… -Na putu do Umaga stali smo ručati u Fužinama, mjesto koje je inače idealno za odrađivanje priprema uglavnom s klubovima na početku sezone i ne ostaje baš svakome u lijepome sjećanju. 😉 Nakon našeg dolaska i smještaja, u Umagu se odradio i prvi relaksacijski trening. U prvoj fazi priprema nismo uspjele biti sve na okupu s obzirom da nekim curama još traje Prvenstvo i imaju obveze prema klubovima. Nakon prvog dana, bili smo spremni za malo “gaženja” s kondicijskim trenerom koji je morao vidjeti u kakvom smo stanju nakon naporne sezone. I odmah nam je spremio “iznenađenje” odnosno poligon s različitim zadacima na prvom treningu, pa eksplozivnost i brzina na drugom (meni osobno jedno od najdražih kondicijskih vježbi), intervali i “šećer na kraju” footing… -Sve to zvuči gadno, ali nije tako izgledalo. Iz razloga što se u startu krenulo raditi s voljom, svaka od nas je nastojala dati svoj maksimum i za nagradu treninzi su bili deset minuta kraći. Trener je također taj koji nam izlazi u susret i nastoji nam omogućiti odmor jer vidi i razumije koliko nam je to potrebno. Znate kako se na svakim pripremama pojavi tzv. dopinška kontrola gdje sam i ja bila među tim “sretnicama” koje su izvukli. I to sam uspješno odradila nakon ispijanja osam litara vode i dvosatnog čekanja da ti proradi mjehur. -U rukometnom dijelu pod budnim okom trenera Mrđena i Škorića, uvježbavala se više manje obrana i htjele smo ispuniti sve ono što je izbornik zamislio za nas u taktičkom dijelu. Naravno, bilo je tu sitnih ozljeda i “teških” nogu, međutim da ne bi bilo još gore za to su se pobrinuli naši fizioterapeuti koji se trude oporaviti nas između treninga i vode računa o svemu što nam se dogodi. Želim dati svaku pohvalu za njih jer znam da ukoliko i dođe do nekih ozbiljnijih ozljeda oni će nastojati pobrinuti se da budemo kao nove do idućeg treninga. Od masaže, zagrijavanja preko vitamina I prehrane do lijekova na što moraju najviše obratiti pažnju, vjerujem da nam ništa ne nedostaje. -Ono što nam je bilo potrebno u prvoj fazi priprema jest slobodno jutro kojemu smo se veselile kad smo čule da ga ipak imamo (iako to nije bilo u planu). To jutro smo iskoristile za odlazak u grad, kupnju potrebnih namirnica, ispijanja kave i provođenje vremena u ugodnom društvu. Nakon ručka i dnevnog odmora, navečer smo odradili i zadnji trening u dvorani jer nas je već idući dan čekao povratak u Zagreb u popodnevnim satima. -Sada se nalazimo na drugoj fazi priprema u Koprivnici, odnosno, Đurđevcu, tu je i iščekivanje prve utakmice sa Šveđankama u Koprivnici gdje se nadamo da će nas dočekati puna dvorana naših najdražih navijača i da ćemo uz njihovu podršku izvući svoj maksimum i ostvariti pobjedu. -Pozdrav od mene. Katja