Rukometni klub Trešnjevka svakako je još jedan klub s dugom tradicijom te velikim hrvatskim i europskim uspjesima. Ove sezone, nakon pada na tablici 1. HRL uzrokovanog ozljedama nekih bitnijih igračica te ponovnog pronalaženja, rukometašice Trešnjevke uspjele su izboriti plasman na završni turnir Kupa Hrvatske, gdje će u polufinalu igrati protiv rukometašica Dugog Sela. Ishod te utakmice zasigurno će ovisiti i o raspoloženju Ane Toth, igračice na poziciji lijevog vanjskog, koja već drugu sezonu postiže najviše pogodaka za svoj klub. Ana nam je, osim što se prisjetila svoje dosadašnje karijere, iznijela i svoje viđenje utakmica koje su pred njezinom ekipom.
Ana, za početak nam reci nekoliko rečenica o sebi.
Rođena sam 31.8.1988. u Zagrebu gdje živim i igram za RK Trešnjevka. Završavam studij za trenera na Kineziološkom fakultetu i treniram djevojčice u RK Trešnjevka.
Zašto rukomet? U kojim si klubovima do sada igrala?
S 12 godina počinjem trenirati rukomet, unatoč negodovanju roditelja koji su me nagovarali na odbojku, zbog visine i manjeg rizika od ozljeda. Rukomet mi je od malih nogu bio zanimljiv jer je atraktivan i kontaktni sport. Započela sam karijeru u RK Lokomotiva gdje sam igrala skoro 10 godina. Kao juniorka sam bila na posudbi u ŽRK Sesvete, a zatim prelazim u ŽRK Zamet. FKC Alcoa (Mađarska) i CSM Ploiesti (Rumunjska) su klubovi gdje sam igrala u inozemstvu.
Statistika kaže da si najbolja strijelkinja Trešnjevke ove i prošle sezone. Također, gledajući sa strane, nositeljica si igre u svojem klubu i uživaš veliko povjerenje trenera. Kakva je situacija u svlačionici? Traže li te djevojke rukometne savjete budući da imaš dosta više iskustva nego većina tvojih suigračica?
Osim nas par iskusnijih cura, ostale su još u srednjoj školi ili na prvoj godini fakulteta i tek su se ove godine priključile prvoj ekipi. Nema nas ni puno, tako da mi funkcioniramo kao mala obitelj. Dosta im Kristina Smiljanić, koja uz mene ima najviše iskustva, i ja dajemo savjete, kako bismo im prenijele što više taktičkih detalja i “caka”.
Trešnjevka je dobro ušla u sezonu, a onda slijedi malo duža crna rupa, tijekom koje ste osvojile samo dva boda u devet utakmica. Od kraja veljače ponovo počinjete upisivati bodove i, sukladno tome, podizati se na tablici. Što je bio uzrok takvom padu u sredini sezone?
Uzrok tog pada bila je ozljeda Justine Stojanov, zatim i Mateje Oremović, koje su bile bitni dio ekipe, kako u obrani, tako i u napadu. Trebalo nam je malo vremena da se presložimo i ohrabrimo mlađe igračice koje do tada nisu imale prilike igrati. Istaknula bih Anju Vidu Lukšić i Lanu Pašalić, koje su se najbolje iskazale i stekle trenerovo povjerenje. Kako sam već rekla, mlada smo ekipa pa je i normalno da ima dosta oscilacija.
Ostale su vam još četiri utakmice u 1. HRL za žene. Koji su vam ciljevi do kraja sezone?
Cilj nam je osvojiti što više bodova, a svakako vratiti Splitu i Bjelovaru za neugodne poraze u gostima u prvom dijelu prvenstva.
Ovaj tjedan putujete u Umag na Festival rukometa, tijekom kojeg će se odigrati i završnica Kupa Hrvatske. U polufinalu igrate protiv igračica Dugog Sela, koje ste ove sezone kod kuće dobile, a u gostima im ostavile bodove. Kakvu utakmicu očekuješ na neutralnom terenu?
Objema ekipama je već sami ulazak u polufinale veliki uspjeh i jako velika prilika za ulazak u finale i zato očekujem tešku utakmicu gdje će i one i mi dati zadnji atom snage kako bi pobijedile. Ako realiziramo više od 60% napada, što nam je bio najveći problem u drugoj utakmici, kada smo izgubile, mislim da ćete gledati “zelene” u finalu.
Kojim ženskim ekipama, prema do sada pokazanom, predviđaš bitku u finalu? Podravka se kroz cijelu sezonu pokazala nepobjedivom; može li joj neka ekipa u Umagu nanijeti prvi poraz ove sezone?
Podravka je jedini profesionalni klub u Hrvatskoj od financijskih do trenažnih uvjeta, i to se, naravno, očituje na njihovoj igri. Mislim da su sigurne finalistice, ako ne i osvajačice Kupa, ali ovo je ipak sport i ne bi bilo prvi put da bolja ekipa izgubi od lošije. Koja god ekipa uđe u finale, sigurno neće unaprijed predati utakmicu i olakšati Podravci.
Koji trener je ostavio najviše traga u tvojoj rukometnoj karijeri?
Lidija Bojić-Čačić je moja prva trenerica i ona me naučila osnovama te mi prenijela većinu tehničko-taktičkih znanja, a ostali su ga treneri samo proširili. Svaki trener prenese dio svog znanja na igrača, a na igraču je da to prepozna i usvoji.
Koji su tvoji planovi za budućnost? Postoji li neki klub za koji ti je san jednog dana zaigrati?
Počela sam trenirati mlađe uzraste i na tom području trenutno gradim budućnost. Ne zanima me više igranje za inozemni klub, ali da me Vardar pozove odmah bi spakirala torbe.
Rukometni uzor: Andrea Penezić
Najdraži rukometni klub: RK Trešnjevka
Prije utakmice uvijek…. popijem kavu sa suigračicama
Utakmica za pamćenje: osvajanje Kupa s Lokomotivom 2006./2007.
Pjesma koju slušam za „nabrijavanje“: house/trance mix
U slobodno vrijeme najviše volim… družiti se s obitelji i prijateljima
Kad ne igram i treniram rukomet, bavim se… fakultetskim obavezama
