Bilo je divno vidjeti ih ponovno na okupu. Djeฤaฤkih osmijeha i joลก uvijek razigrani kao i te 2004. godine, kada su pokorili rukometni svijet. Jedna veฤera i jedna noฤ bili su premalo da bi se prepriฤale stare priฤe i proลกlo kroz tih 16 dana Atene, koji su hrvatski rukomet joลก jedanput odvele na Olimp .
Doลกli su gotovo svi. Nije im bilo teลกkoย u ovo toplo ljetno vrijeme, kada su ceste pune ko ลกipak, sjesti u automobil i potegnuti 500-tinjak kilometara od Metkoviฤa, Pule, Rijeke, Splita, da bi vidjeli jedan drugoga, razgovarali, joลก jedanput barem na nekoliko sati proลพivjeli Atenu, dok se tamo negdje u pozadini vrtjela slika velikog finala s Njemaฤkom. Doลกli su da se prisjete veliฤanstvenih trenutaka, ne samo hrvatskog rukometa, nego i hrvatskog sporta uopฤe. Od Mirze i ล ole koji je ostavio svoje Kineze, do Pere i Kine koji je igrom sluฤaja takoฤer vezan uz Kineze, ali ne rukometne veฤ graditeljske na Peljeลกkom mostu. Izostali su samo rijetki koje su sprijeฤile veฤ ranije planirane obveze.
Uvodna sveฤanost je bila kratka. Pozdravne rijeฤi dva predsjednika HRS-a, sadaลกnjeg Tomislava Grahovca i onoga iz vremena Atene ลฝeljka Kavrana. Naravno da je svoja sjeฤanja morao podijeliti tadaลกnji, ali i danaลกnji izbornik Lino ฤervar. I za kraj sve je svojim govorom obradovao neumorni Antun Vrdoljak, koji je imao tu ฤast da hrvatskim rukometaลกima dodijeli zlatne medalje i u Atlanti i u Ateni.
Tomislav Grahovac, predsjednik Hrvatskog rukometnog saveza
โLijepo vas je vidjeti ponovno na okupu. Mnogi od vas izgledaju tako da bi joลก mogli igrati. I to je sjajno. Napravili ste veliฤanstven uspjeh i ovo je najmanje ลกto je HRS mogao napraviti da vam se oduลพi. Biti olimpijski pobjednik na naฤin kako ste vi to napravili zbilja je podvig.โ
ลฝeljko Kavran, predsjednik Hrvatskog rukometnog saveza od 1995-2008. godine:
โImao sam sreฤu da budem na ฤelu Saveza u oba sluฤaja kada je osvojena zlatna olimpijska medalja. To je rijetka ฤast. Nedavno sam imao jedno predavanje u ฤakovcu na Veleuฤiliลกtu i govorio sam djeci o vaลกem uspjehu. I shvatio u jednom trenutku da oni gotovo ne znaju tko ste vi. A to je tragedija. O tome bi trebalo ฤiti u ลกkoli. Jer narod koji zaboravlja svoje velikane, zaboravlja svoju povijest.โ
Lino ฤervar, izbornik zlatne generacije u Ateni 2004.:
โU godinu i ลกest mjeseci od posljednjeg mjesta na Europskom prvenstvu do naslova svjetskog prvaka i olimpijskog pobjednika. To ste napravili vi. A to mogu samo rijetki. I zato ste uลกli u Guinnessovu knjigu rekorda. Osvojiti olimpijsko zlato u Ateni, gradu i drลพavi Grฤkoj koja je kolijevka modernih olimpijskih igara, to mogu samo najveฤi. Pobjednici. A to ste bili vi. Zato jer ste vjerovali u to. Jer ste se ลพrtvovali do krajnjih granica. A to je odlika samo najboljih. A vi to jeste.โ
Za vrijeme veฤere, dok su negdje u pozadini odjekivali uzvici gledatelja i komentatora, a na ekranu emitiralo veliko finale s Njemaฤkom, kratka je bila zagrebaฤka noฤ da bi se prisjetili svih dragih trenutaka iz Atene. Moลพda je tako i bolje. Treba neลกto ostaviti i za sljedeฤu obljetnicu, i druลพenje, mnogi ฤe s pravom reฤi najveฤe i najbolje hrvatske rukometne reprezentacije svih vremena.