15 godina je proลกlo, ali sjeฤ‡anja ne blijede!

437

Bilo je divno vidjeti ih ponovno na okupu. Djeฤaฤkih osmijeha i joลก uvijek razigrani kao i te 2004. godine, kada su pokorili rukometni svijet. Jedna veฤera i jedna noฤ‡ bili su premalo da bi se prepriฤale stare priฤe i proลกlo kroz tih 16 dana Atene, koji su hrvatski rukomet joลก jedanput odvele na Olimp .

Doลกli su gotovo svi. Nije im bilo teลกkoย u ovo toplo ljetno vrijeme, kada su ceste pune ko ลกipak, sjesti u automobil i potegnuti 500-tinjak kilometara od Metkoviฤ‡a, Pule, Rijeke, Splita, da bi vidjeli jedan drugoga, razgovarali, joลก jedanput barem na nekoliko sati proลพivjeli Atenu, dok se tamo negdje u pozadini vrtjela slika velikog finala s Njemaฤkom. Doลกli su da se prisjete veliฤanstvenih trenutaka, ne samo hrvatskog rukometa, nego i hrvatskog sporta uopฤ‡e. Od Mirze i ล ole koji je ostavio svoje Kineze, do Pere i Kine koji je igrom sluฤaja takoฤ‘er vezan uz Kineze, ali ne rukometne veฤ‡ graditeljske na Peljeลกkom mostu. Izostali su samo rijetki koje su sprijeฤile veฤ‡ ranije planirane obveze.

Uvodna sveฤanost je bila kratka. Pozdravne rijeฤi dva predsjednika HRS-a, sadaลกnjeg Tomislava Grahovca i onoga iz vremena Atene ลฝeljka Kavrana. Naravno da je svoja sjeฤ‡anja morao podijeliti tadaลกnji, ali i danaลกnji izbornik Lino ฤŒervar. I za kraj sve je svojim govorom obradovao neumorni Antun Vrdoljak, koji je imao tu ฤast da hrvatskim rukometaลกima dodijeli zlatne medalje i u Atlanti i u Ateni.

Tomislav Grahovac, predsjednik Hrvatskog rukometnog saveza
โ€œLijepo vas je vidjeti ponovno na okupu. Mnogi od vas izgledaju tako da bi joลก mogli igrati. I to je sjajno. Napravili ste veliฤanstven uspjeh i ovo je najmanje ลกto je HRS mogao napraviti da vam se oduลพi. Biti olimpijski pobjednik na naฤin kako ste vi to napravili zbilja je podvig.โ€

ลฝeljko Kavran, predsjednik Hrvatskog rukometnog saveza od 1995-2008. godine:
โ€žImao sam sreฤ‡u da budem na ฤelu Saveza u oba sluฤaja kada je osvojena zlatna olimpijska medalja. To je rijetka ฤast. Nedavno sam imao jedno predavanje u ฤŒakovcu na Veleuฤiliลกtu i govorio sam djeci o vaลกem uspjehu. I shvatio u jednom trenutku da oni gotovo ne znaju tko ste vi. A to je tragedija. O tome bi trebalo ฤiti u ลกkoli. Jer narod koji zaboravlja svoje velikane, zaboravlja svoju povijest.โ€

Lino ฤŒervar, izbornik zlatne generacije u Ateni 2004.:
โ€žU godinu i ลกest mjeseci od posljednjeg mjesta na Europskom prvenstvu do naslova svjetskog prvaka i olimpijskog pobjednika. To ste napravili vi. A to mogu samo rijetki. I zato ste uลกli u Guinnessovu knjigu rekorda. Osvojiti olimpijsko zlato u Ateni, gradu i drลพavi Grฤkoj koja je kolijevka modernih olimpijskih igara, to mogu samo najveฤ‡i. Pobjednici. A to ste bili vi. Zato jer ste vjerovali u to. Jer ste se ลพrtvovali do krajnjih granica. A to je odlika samo najboljih. A vi to jeste.โ€

Za vrijeme veฤere, dok su negdje u pozadini odjekivali uzvici gledatelja i komentatora, a na ekranu emitiralo veliko finale s Njemaฤkom, kratka je bila zagrebaฤka noฤ‡ da bi se prisjetili svih dragih trenutaka iz Atene. Moลพda je tako i bolje. Treba neลกto ostaviti i za sljedeฤ‡u obljetnicu, i druลพenje, mnogi ฤ‡e s pravom reฤ‡i najveฤ‡e i najbolje hrvatske rukometne reprezentacije svih vremena.

Prethodni ฤlanakOlimpijske igre, Atena 2004: 15 GODINA PONOSA I SLAVE
Sljedeฤ‡i ฤlanak15 godina od olimpijskog zlata