#ostanidoma – Slavko Goluža: “Volio bih jednog dana ponovno voditi Hrvatsku“

369
Tatran Presov - PPD Zagreb , SEHA Gazprom League, quarter final match, Tatran Presov Handball hall, Presov, Slovakia, 07.03.2020 Mandatory Credit © Sasa Pahic Szabo / kolektiff

Već drugi mjesec u većini zemalja sport je na čekanju da se eventualno smiri situacija s korona virusom i nastavi sezona. Ali ima i onih koji su prekinuli natjecanja i proglasili kraj sezone. Dio njih je priznao trenutačni poredak na ljestvici (Slovenija, Danska, Poljska) pa su tako dobili prvake i euro predstavnike za sljedeću sezonu, drugi su pak poništili cijelo prvenstvo, i za njih nema prvaka, ispadanja ili ulaska u ligu. Među takve spadaju Slovačka, Mađarska, Nizozemska.

U Slovačkoj je tako bez naslova prvaka ostao bivši hrvatski izbornik Slavko Goluža. Njegov Tatran Prešov bio je naime na vodećoj poziciji nakon 16. kola prvog dijela sezone i 4. kola doigravnja za naslov prvaka s četiri boda više od drugoplasirane Povaszke Bystrice, uz jedan susret manje. O toj odluci Slovačkog rukometnog saveza, ali i mnogim drugim  zanimljivim rukometnim temama razgovarali smo sa Slavkom Golužom nakon njegova povratka u Hrvatsku gdje se trenutačno nalazi u samoizolaciji.

Gospodine Goluža, ostali ste bez trofeja ove sezone u Slovačkoj, ali ne svojom krivicom?

Nažalost da. Naime, dan nakon uzvratnog susreta s PPD Zagrebom u SEHA – Gazprom ligi i našeg ispadanja iz toga natjecanja, momčad je otišla u karantenu, spremajući se za nastavak prvenstva. Ali samo dva dana nakon toga u Slovačkoj je proglašena nacionalna karantena vezana uz korona virus i mi smo morali prekinuti treninge, odnosno otići u izolaciju. Moram reći da je u Slovačkoj korona karantena izrazito stroga, i oni se za sada sjajno drže. Potkraj ožujka donesena je pak odluka da se prvenstvo prekida, i za ovu sezonu neće biti prvaka, ispadanja ili ulaska u Prvu ligu. Nas je to dakako najviše pogodilo jer smo imali otvoren put do naslova, s obzirom na bodovnu prednost i susret manje, a vjerujem da bi osvojili i Kup da se on održao, jer smo realno najbolja momčad u toj zemlji. Nakon toga smo raspustili momčad. Ja sam ostao još desetak dana da s Upravom kluba i managerom dogovorim sve detalje oko priprema za novu sezonu, odnosno da sredim svoje papire za povratak. Vratio sam se u Hrvatsku 09. travnja i evo još sam u obaveznoj samoizolaciji.

Koliko ste zadovoljni onim što ste napravili u Ligi prvaka i SEHA – Gazprom ligi?

  • Zadovoljni smo, premda smo možda mogli još malo bolje. Ali, ozljede su nas pokosile. Počelo je sve još na pripremama, nastavilo se na početku sezone u Ligi prvaka, gdje smo  jako rano smo ostali bez Lukaša Urbana i Dominika Kroka, nešto kasnije i Olivera Rabeka. Doživjeli smo dva poraza u početku, od švedskog Savehofa s jedan razlike u gostima i Sportinga doma, pa ostali bez pobjede u Irunu u posljednjoj sekundi, premda smo vodili cijeli susret i praktički jako rano ispali iz ozbiljne konkurencije za prolazak dalje. Tijekom zime smo imali malo preslagivanje momčadi, pustili neke u Njemačku, Francusku, a uzeli nekoliko mladih. U SEHA – Gazprom ligi smo stigli do četvrtfinala , ispali od PPD Zagreba, što je naša realnost. S obzirom na sve probleme tijekom sezone, više nismo mogli ni očekivati. U domaćim okvirima već sam rekao, trebali smo osvojiti oba trofeja, ali Slovački rukometni savez je donio drugačiju odluku i mi tu ništa nismo mogli napraviti.

Dio igrača vam odolazi, među njima i dvojica Hrvata Mario Cvitković i Leon Vučko, ali i Januš Lapajne, Lukaš Urban. Koga dovodite?

  • Da, Cvitković odlazi u švicarski BSV Bern, odnosno Kriens, a Vučko još nije imao klub kada smo se posljednji put vidjeli. Ali ne sumnjam da će i on naći dobar klub jer je riječ o odličnom igraču i čovjeku. Jako mi je žao što odlazi Lukaš Urban, jer je on bio jedan od temelja naše momčadi. Dugo je bio ozlijeđen (ozljeda križnih ligamenata), trebao bi u Francusku, jer želi probati jedan viši nivo igre, i ja mu želim svu sreću. Dovodimo petoricu novih, od kojih je Pedro Pacheho već igrao u drugom dijelu sezone. Dolazi nam sjajni pivot, Tunižanin Jihed Jaballah (204 cm, 114 kg) koji je iz katarskog A Ahlia bio na posudbi u  švedskom Kristianstadu, pa srednji vanjski, Slovenac Lucijan Fižuleto, te još jedan vratar i desno krilo. Možda uzmemo još jednog desnog vanjskog. Oporavit će nam se Dominik Krok. Ako sve bude u redu s virusom krećemo s pripremama već 01. srpnja. Objektivno, trebali bi biti barem za 30 posto bolji nego prošle sezone.


    Kako gledate na najavu EHF-a da se igra cijelo ljeto, pa Final 4 Lige prvaka na kraju kolovoza?

  • Najprije, nisam siguran da će se u lipnju moći igrati. Daj Bože da bude tako. E sad, znam da mnogi nisu sretni s takvim rješenjem. Vjerujem da EHF tu odluku ili preporuku  nije donio napamet, već nakon razgovora s vodećim Savezima i klubovima. Za mnoge će to biti jako naporno. Ali budimo realni, sada imaju gotovo dva mjeseca predaha, da se sasvim oporave, zaliječe ozljede, i siguran sam da će dobiti dva do tri tjedna za pripreme, pa tek onda nastaviti sezonu. Bez toga ne bi imalo smisla igrati, jer će to uništiti igrače. Nemojmo zaboraviti, da bi se nova sezona Lige prvaka trebala nastaviti već u rujnu, pa je u siječnju Svjetsko prvenstvo u Egiptu, pa Olimpijske kvalifikacije (pitanje je kada, po meni je bolje u jesen ove godine, nego proljeće sljedeće), pa onda Olimpijske igre. Iskreno jako, jako teška i naporna  godina. S druge strane, pitanje je kakvu će odluku EHF donijeti o igračima koji su već potpisali za nove klubove. Vidim da je nogomet odlučio da igraju za stare ekipe u euro kupovima, što je po meni logično, jer sve drugo znači neravnotežu. Hoće li EHF kopirati nogomet, ili ima neku drugu ideju, teško mi je reći.

Slavko, koliko pratite hrvatsku rukometnu scenu? I mi još čekamo odluku o nastavku ili prekidu sezone.

  • Pratim sve, naravno. Kada god mogu, pogledam susrete Paket 24 Premijer lige. I jako mi je drago, da vidim neke kvalitetne pomake u njoj. Gorica je al pari Dubravi koja je praktički bila neprikosnovena posljednjih sezona u prvom dijelu sezone, dok se ne bi  priključili PPD Zagreb i Nexe. Veseli me dizanje Zameta, kojem je za dlaku izmaklo doigravanje za prvaka. Ugodno je iznenađenje Spačva Vinkovci, koja ne dopušta da rukomet nestane u Slavoniji. Ima tu vrlo zanimljivih mladih, talentiranih igrača. Uostalom mi i nemamo drugog rješenja, nego razvijati tu ligu i kroz nju tražiti nove potencijale za reprezentaciju.

Kada smo već kod reperezentacije, kako gledate na nju. Vidite li se jednog dana ponovno na njezinoj klupi?

  • Najprije da kažem, da reprezentacija u ovom trenutku ima izbornika. Gospodin Lino Červar je bezbroj puta pokazao da je naš najbolji trener. I logično mi je da on, nakon razgovora sa Savezom nastavi voditi ekipu do Olimpijskih igara u Tokiju, neovisno o tome što su one pomaknute za godinu dana. Koga će HRS odabrati nakon toga ja ne znam. Ali s obzirom na tri medalje u pet godina, koliko sam vodio reprezentaciju, imam pravo na nadu. Mi smo u to vrijeme igrali odličan rukomet, mislim da to nitko ne može osporiti. Naravno da bih volio još jedanput voditi reperezentaciju. Pogotovo sada nakon  novih godina trenerskog iskustva u klubu. Ali nije na meni da se namećem. HRS dobro zna što i koliko ja mogu ponuditi.

I za kraj Slavko, ovih dana smo se putem televizije mogli podsjetiti nekih od najslavnijih dana PPD Zagreba ili reprezentacije. Jeste li nešto gledali od toga, kako vam se sada to čini s odmakom od 20-tak godina?

  • Naravno da sam gledao. A što drugo mogu raditi u izolaciji? I moram reći da sam jako sretan i ponosan na te dane. Prepun sam emocija. Igrali smo odličan rukomet i zbilja dominirali. Izgledali smo u nekim utakmicama kao naša reprezentacija na nedavnom Europskom prvenstvu. Gubili smo, ali se nismo predavali nikada. Dizali smo se iz minusa i okretali sve na svoju stranu. Ta crta borbenosti, zajedništva, energije bila je i ostala  naše trajno obilježje. Na to sam posebno ponosan. S druge strane, mobitel mi je gotovo blokiran porukama i čestitkama. A to  je lijepo. Ljudi i dan danas žive s tim utakmicama. Veće priznanje nismo mogli dobiti.