Oni koji su malo stariji i duže pamte rado će se sjetiti, svibanjskih dana 1995. godine. Barem kada je rukomet u pitanju. Tog svibnja, naime, dok je rat još bio u punom jeku u Hrvatskoj, ispisana je prva od mnoštva prebogatih stranica naše rukometne povijesti na Svjetskim prvenstvima. Reprezentacija koju je na Islandu, u prvom nastupu Hrvatske na svjetskim prvenstvima vodio mladi trener Zdravko Zovko osvojila je srebro. U finalu nas je pobijedila Francuska.
Bilo je to vrijeme u kojem se dosta teško živjelo. Za ozbiljne pripreme reprezentacije nije bilo ni vremena, ni novca. Sezona je bila na kraju, mnoštvo igrača umorno, iscrpljeno i ozlijeđeno. Pripreme reprezentacije trajale su samo osam dana. I to ne u Hrvatskoj gdje se još ozbiljno i teško pucalo, već u Sloveniji. Spavalo se u jednom motelu na putu prema Krškom. I odigralo samo dva prijateljska susreta s Tunisom. Izbornik će kasnije reći, otuda i velike oscilacije u našoj igri. Slovenija i Maroko su dosta lako pali na početku 26:24, i 33:21. Onda je slijedio porez od Češke koju su tada predvodili top igrači poput Vaneka, Šetlika i prolazak skupine gotovo je došao u pitanje, jer slijedila je Rusija. Ali hrvatska kombinacija iskustva i mladosti, odigrala je savršeno obranu 3-2- 1 i dobila u tom trenutku vjerojatno najbolju reprezentaciju svijeta 25:20. Na kraju natjecanja u skupini za potvrdu prvog mjesta pala je i Kuba, 31:27.
Nakon toga, slijedi pakao s Tunisom u osmini finala. Poslije 60 minuta rovovske borbe bilo je 18:18. Dupli produžetci nisu donijeli pobjednika, već su Tunižani pali 29:28, tek nakon sedmeraca, gdje se sjajnim pokazao Vlado Šola. A taj isti Tunis su naši u pripremama pobijedili plus 18 u Čakovcu. Egipat u četvrtfinalu je bio lak zalogaj i teško je stradao s 30:16. U polufinalu nas je čekala Švedska. Ni aktualni europski prvak nije mogao zaustavili zahuktali hrvatski stroj i morao je priznati premoć 28:25.
Nakon toga, mnogi su pomislili da je put do zlata otvoren. Jer na drugoj strani čekala je Francuska, koju je Hrvatska dvije godine ranije pobijedila u finalu Mediteranskih igara. Ali zaboravili su da je ta ista Francuska bila bolja od Hrvatske na Europskom prvenstvu 1994. godine u Portugalu, premda na kraju nije osvojila medalju. Uz sve to, Hrvatska je svoje polufinale igrala u subotu u 20.00 sati, a finale je bilo na rasporedu sutradan u 15.00. Umor i ozljede učinili su svoje i Francuska je već na poluvremenu imala plus pet. Nama nije pomogao ni sjajni Valter Matošević navratima. Jackson Richardson i Stephane Stoecklin imali su svoj veliki dan i odveli Francusku do pobjede 23:19, i prvog svjetskog zlata. Njihov trener bio je Daniel Constantini.
Koliko je uspjeh Hrvatske te godine bio grandiozan možda najbolje svjedoče riječi pokojnog Iztoka Puca koji je gostujući sutradan u emisiji Telesport, Hrvatske televizije pomalo u šali izjavio: „Nakon ovoga treba zapaliti sve rukometne knjige. Jer nemoguće je sa samo osam dana priprema osvojiti svjetsku medalju. A mi smo to uspjeli.“
HRVATSKA NA ISLANDU 1995:
Valter Matošević, Vlado Šola, Venio Losert, Patrik Ćavar, Tomislav Farkaš, Irfan Smailagić, Vladimir Jelčić, Alvaro Načinović, Nenad Kljaić, Zvonimir Bilić, Slavko Goluža, Goran Perkovac, Iztok Puc, Bruno Gudelj, Zlatko Saračević, Mirza Šarić
Izbornik: Zdravko Zovko
I zato kada se danas, nakon 25 godina vratimo unatrag, s pravom možemo reći, Island je zapravo bio početak jednog dugačkog i divnog puta nakon kojeg su stigle brojne medalje koje Hrvatsku svrstavaju u red najvećih rukometnih nacija svijeta.
