“Što reći sad kad smo digli cijelu Hrvatsku i Europu na noge. Bruje i boje se čak i Francuskinje. Dolaze još veće stvari, još ljepše i veće pobjede. Ugostili smo ‘Ćiru’, hoćemo i Šprajca govorile su mi cure, pjevale nakon utakmice, zovi Šprajca.
Velika želja, prolaz u drugi krug je ostvarena uvjerljivije nego što je itko mogao zamisliti. Napravili smo već ogroman posao, a pokazali smo da nam ni to nije dosta. Da hoćemo još, da smo gladni i žedni i željni da nas se vidi, da nas se čuje, da postanemo pravilo, a ne izuzetak. Dugo, dugo godina se čekao ovaj trenutak, zato hvala vam što ste nam ga omogućili sad!
Vjerujem da je ovo tek početak ove generacije, ali i svake sljedeće na svojim europskim i svjetskim pohodima, pobjedama i nadam se i vjerujem osvajanjima.
Pokazali smo da se može kad se hoće, pokazali smo da veliko srce i zajednička borba pobjeđuju i bolje na papiru te svaki put izbaci nekog drugog pojedinca (cure stanite malo, spasit ćete sve dupine :D).
Prva je bila Rumunjska. Velika prepreka u ovom izabranom krugu, prepreka na putu do polufinala. Predvođena svojom kapetanicom, najboljim strijelcem europskih prvenstava u povijesti rukometa. Četverostruka najbolja igračica svijeta. Ikona rumunjskog rukometa, hrvatski Balić, francuski Karabatić, Cristina Neagu.
Volimo je mi nazvati ‘Kraljicom Karpata’. Usporedbe radi, Neagu ima četiri naslova najbolje svjetske rukometašice, Karabatiću i Hansenu to je uspjelo tri puta.
I bila je utakmica ‘Kraljice Karpata’ protiv 16 kraljica Hrvata! Na početku dvoboj vratarki. A onda rekla bi to najbolje kroz poznate stihove: ‘Rekli su nam da smo spori, rekli su nam da smo mali, mi se nismo bunili. Donijeli su prazne mreže, a mi smo ih punili.’ Izbornik Šoštarić mijenja visoku hrvatsku postavu, nižom, bržom, pokretnijom i kreće senzacija. Golovi Blažević, Kalaus, lako pronalaženje Ježić na liniji. S druge strane, neumorna u obrani Dora Krsnik. Poslali su na nju Hafru, Zascik, Abbingh, Stoiljković, jučer ponajbolju igračicu svijeta Neagu. Ni jedna nije mogla disati kraj Dore čiji je obol u obrani nemjerljiv.
Šesnaest veličanstvenih ne da svoje bodove, ne ispušta svoje prilike, ne daju svoje. Kažu umorni smo, broje se minute provedene na terenu, neke ih Hrvatice imaju najviše od svih na prvenstvu Umorne? Ako ovako igrate umorne, budite uvijek umorne. Umorne da zadnjih deset minuta utakmice obrana bude bedem, da se baca na posljednju loptu kao da je prva ili kao da je najvažnija. Umorne… za slavlje?
Šesnaest najsretnijih kraljica Hrvata nadomak na početku nestvarnog sna, polufinala…
Hvala Vam cure, hvala šta ste vratile hrvatski ženski rukomet tamo gdje mu je mjesto. Među najbolje.
Na mjesto koje garantira da kad neka djevojčica počne sa svojim prijateljicama igrati rukomet u osnovnoj školi, ima motiv, potporu i uzore!
Da je ostali ne gledaju u čudu nego da svi požele biti dio rukometne prekrasne priče.
I na kraju, treba naglasiti ono najvažnije u toj prekrasnoj rukometnoj bajci. U njoj sam stekla najposebnija prijateljstva, posebnu povezanost u našoj maloj rukometnoj obitelji čiji bi dio mnogi htjeli biti ovog prosinca i svakog siječnja. Puna sam posebnih, velikih, jakih emocija…. ‘Oće duša vanka tila’. Od sreće, od ponosa i težine i tuge šta nisam sa Vama.
Ali, znate šta…Javio se i Šprajc!“
Vaša Kapi <3
Ivana Kapitanović