“Odahnuli smo malo nakon ove utakmice, točnije nakon drugog poluvremena! U nastavku smo uživali u individualnim kvalitetama naših igrača. Osjetili smo olakšanje. I klupa i igrači, a vjerujte i svi mi zajedno. Jer nervoza je zarazna. Osjetila se u prvom poluvremenu, polukontra u grču, nismo opasni po gol, tehničke greške netipične za nas, a i čekali smo samo kad ćemo se odvojiti, a nije išlo. Ali trebalo je biti pribran i strpljiv čekati priliku jer Angola je bila na svom maksimumu.
Obrana je bila bolja, ali opet nismo uspjeli napraviti više prekida jer taj pas više koji nas je koštao protiv Japana, pravi nam probleme i sad. Ponovno od početka nismo imali taj željeni ritam, ali ulaskom Martinovića napad nam je postao opasniji i kad zabiješ par lakših golova i u obrani je jednostavnije. Vidi se da Martinović može jedan na jedan, da će i Čupić i Horvat profitirati od njega, zna odigrati i s pivotom (ipak je kod Ortege u Hannoveru), a može i izvana. On je mladi igrač, vrijeme radi za njega i volio bi da igra više jer sa svakom minutom on će rasti. Kao i Mamić koji je ponovno pokazao koliko je opasan izvana i kad mu se otvori šansa to su lagani golovi za nas. Imamo mi i Šebetića, Šarca, Jaganjca.. Svatko će nam trebati, svatko može odlučiti utakmicu i moramo pronaći minute za njih.
A vanjski igrači su specifični… O njima ovisi igra, oni kreiraju napad i njihovo samopouzdanje često oslikava ekipu. Zbog toga im treba istrpjeti i grešku i promašaj, jer baš u takvim situacijama, treba im dati šansu. Oni tako rastu. Moraju osjetiti povjerenje, pogotovo mlađi igrači. Naravno trebaju osjetiti i odgovornost, ali nama trebaju opasni vanjski igrači jer moramo otvoriti obranu da bi iskoristili kvalitetu naših kružnih igrača. Dobro će nam to doći kasnije.
U drugom dijelu je individualna kvaliteta došla do izražaja. Pešić nas je dignuo, rotirali smo između solidne 5-1 i dobre 6:0 i dočekali njihove greške i to kaznili. Svi su igrali, odmorili smo Duvnjaka, to je jako bitno jer je turnir jako dug, a Dule je samo jedan!
Žao mi je Luke… Znam ga dobro, on je borac i voli preuzeti odgovornost, strašno dinamičan i željan uspjeha s Hrvatskom. Znam da mu je teško i falit će nam, ali moramo bez njega. Kević je bio dobar, lijepo poigravanje na crtu, uvodi igrače u igru i ne griješi puno, a to je sa ovakvom obranom i taktikom koju mi igramo ključno.
I kako je to obično u sportu, nema puno vremena za uživanje, već čeka sljedeća utakmica. Čeka nas Katar, nezgodna ekipa i bitna utakmica koja odlučuje o prvom mjestu u grupi. I donosi još jednu dozu samopouzdanja. Sad smo vidjeli da možete bolje, da jedan lošiji dan ne znači ništa… Kao i jedan dobar. Jer svaka utakmica je novo dokazivanje, samo sad nakon Angole je malo lakše.
I za kraj, uživajte malo više.
Sretno!!
Blaženko Lacković
