#CROlumna by Blaženko Lacković: “Glavu gore, nada još postoji“

2260
Croatia's Blazenko Lackovic celebrates after winning the men's bronze medal handball match Hungary vs Croatia of the London 2012 Olympics Games on August 12, 2012 at the Basketball Arena in London. AFP PHOTO / JAVIER SORIANO (Photo by JAVIER SORIANO / AFP)

“Kao što sam napisao u svojoj prvoj kolumni, do prije koju godinu sam bio dio svega toga. I zato znam da sada nije lako. Znam kako im je, i da su razočarani i da je sada tisuću upitnika iznad glave. Ali moramo nešto i naučiti od Skandinavaca, a i Nijemaca i Francuza…. Mirnije sagledati poraz, prihvatiti kritiku, analizirati, raditi i ići dalje! Da nije bilo dobro,  znamo svi. Da se razumijemo, imali smo mi i želju i motivaciju. To nikad nije bio problem. Ali nije išlo.

Loš start nas je ponovno koštao puno snage, koštao nas je toga da je Argentina nanjušila krv i osjetila da se može protiv jedne, za njih ipak velike Hrvatske. Koštalo nas je da smo mi postali nesigurni. A u  takvim utakmicama moraš ti prvi udariti! Pokazati autoritet! Premda to sve u teoriji nama izgleda lako.

Teško smo se nosili s njihovom obranom. Dobro su nas analizirali. I  bili su jako agresivni prema našim vanjskim igračima. Radili su puno prekida i ubijali nam ritam. Jedino što je prolazilo je bila igra sa  Čupićem i Marićem, koji je višak prostora odlično koristio. Ali sve se svodilo na individualnu igru 1:1 ili 2:2 i izgledalo je prilično statički. Trebao nam je brzi protok lopte, stvaranje prednosti s kretanjem naših vanjskih igrača (što ne znači samo igra 1:1 do faula) jer imamo fantastična krila, korištenje deveteraca za uigrane akcije kad obranu imaš pliće…. Jer 18 golova je puno premalo za dobiti ovakvu Argentinu.

Obrana je, izuzev prvih 10 minuta, bila sasvim solidna. Dobro, obrana je izgledala  bolje zbog Pešića koji je bio fantastičan i kojeg moramo pohvaliti i zahvaliti mu što smo do 50 minute imali šansu. Falilo je naravno više prekršaja da se prekine taj napad i da im se razbije ritam….kao što su oni nama uspijevali.

I da, rukomet se jako promijenio. Nijedna ekipa neće ti lako dati loptu pa da je uništiš kontrama. Nisu baš tako naivni. Disciplina je u napadu sve veća, tehnički su svi jako napredovali. Prijenos lopte je brz, a nakon toga je vraćanje u obranu još brže i ključno! I to su svi razumjeli i što je još važnije sposobni su taktički  primijeniti.

Zbog toga je naša igra u napadu postala bitnija jer traži se jedan nivo više. Pa i igra 7:6 može biti dobra ako se igra u određenim situacijama, ali ja je ne bih igrao u momentima kad je ekipa nesigurna.

Svejedno ću reći, nije mi namjera stvaranje alibija, već iskreno reći kako jeste. Nedostaje nam CindrićKaračić je riskirao zdravlje i iz povrede se vratio direktno na teren, Duvnjak ne može uvijek vući (pogotovo nakon korone), Stepančić nije tamo, Pavlović također…. Što ne umanjuje poraz od Argentine, ali tek da se zna.

Emocije su velike i to se vidjelo nakon utakmice. Uvijek je bolje pričekati, prespavati noć . Naravno da smo razočarani, želimo trgnuti ekipu, zaštititi ekipu ili sve drugo što volimo kod Hrvatske … Ali imamo još utakmica ispred nas. Koncentrirajmo se radije na to. A i sve velike stvari koje je hrvatski rukomet napravio neće ispariti zbog ovoga!  Neće i ne bi smjele!

Sagledali samo poraz, prihvatili kritiku, malo analizirali i sad se treba primiti posla kao i dosad. Imamo malo vremena za pripremu utakmice s Danskom. Dok god ima šanse ne treba odustajati! Mi ćemo odraditi svoj dio posla, a onda ćemo čekati! Nikad se ne zna…Sjetite se Poljske 2016…“

Blaženko Lacković

 

Prethodni članak1. HRL – Žene: Neumoljiva Lokomotiva, Umag i Osijek do bodova u gostima
Sljedeći članakPaket24 Premijer liga: Poreč bolji od Varaždina