Pedeset godina u životu jednog kluba izuzetno je puno. Pedeset godina od osvajanja nekog naslova čitava je vječnost. Ali sjećanja su još živa i beskrajno lijepa. Jedno takvo upravo smo proživjeli danas kad je u Bjelovaru svečano obilježena 50. obljetnica osvajanja rukometnog naslova Kupa europskih prvaka RK Partizana.
Svečanost u Bjelovaru upriličena je četiri dana ranije (finale se igralo 19. veljače 1972. godine) i trajala je gotovo cijeli dan. Sve je počelo na starom rukometnom igralištu gdje su se okupili preživjeli rukometaši iz te zlatne generacije, brojni domaći prijatelji rukometa na čelu sa županom Markom Marušićem, gradonačelnikom Bjelovara Dariom Hrebakom i gostima.
Nastavak je slijedio u dvorani Europskih prvaka u 18.00 sati gdje su se dijelila priznanja i nagrade svim zaslužnima za taj veliki uspjeh. To se dogodilo u poluvremenu susreta osmine finala hrvatstskog rukometnog Kupa između Bjelovara i Spačve Vinkovci koji se savršeno uklopio u obljetnicu.
U ime Hrvatskog rukometnog saveza zahvalnicu predsjedniku RK Bjelovara, Dariu Kudumiji uručio je predsjednik Hrvatskog rukometnog saveza Tomislav Grahovac. U delegaciji HRS-a bili su još glavni tajnik Damir Poljak, izbornik muške seniorske reprezentacije Hrvoje Horvat, direktor svih nacionalnih selekcija Ivica Udovičić i povjerenik za natjecanje Ante Ančić.
Za one nešto mlađe rukometne i sportske zaljubljenike, prisjetimo se Partizanovog puta do europskog naslova. Prvo je lakoćom savladan talijanski Genovesio Rim 43:11, 30:9 (73:20). Zatim je pao islandski Hafnarfjordur 27:8, 28:14 (55:22). U polufinalu protivnik je bio snažni “MAI” iz Moskve. Prvi susret igran je u Karlovcu (u Karlovačkom Medisonu Bjelovarci su igrali većinu svojih europskih utakmica), Partizan je pobijedio sa 21:14. Tjedan dana kasnije, u Moskvi igran je uzvratni susret u kojem je nakon prave drame pobijedio domaćin sa 6 golova razlike (17:11). Ali, bilo je to nedovoljno da bi dostigli Partizanovu prednosti iz prvog susreta (32:31). I napokon 19. veljače 1972. godine, igrano je veliko finale. I to u Dortmundu, u čuvenoj Westfallenhalle dvorani. Protivnik je bila slavna momčad “Gummersbacha”. Ali ni oni nisu mogli zaustaviti Partizanov dream team u pohodu na vrh Europe. Rezultat finala bio je 19:14.
Partizanovu ekipu kao trener vodio je Željko Seleš. Momčad su činili: Boris Bradić, Ivan Đuranec, Nikola Hasan, Hrvoje Horvat, Željko Jandroković, Marijan Jakšeković, Mladen Martinović, Željko Nimš, Miroslav Pribanić, Josip Pećina, Nedjeljko Prodanić, Vladimir Smiljanić i Albin Vidović.
Nakon povratka u Bjelovar, igračima i stručnom stožeru, građani su pripremili doček o kojem se i danas priča. Prema riječima legendarnog kapetana Hrvoje Horvata u njegovoj knjizi “Rukomet moj život“, upravo je taj doček bio vrhunac njegove sportske karijere koji će zauvijek pamtiti.
Važno je znati još nešto. ORK Partizan Bjelovar u svojoj bogatoj povijesti devet puta osvajao je prvenstvo Jugoslavije te tri puta Kup. Također, osim 1972. godine u finalu tadašnjeg Kupa europskih prvaka, danas Liga prvaka, Bjelovarčani su sudjelovali još dva puta i to 1962. i 1973. godine.
