#CROlumna no.2 by Ivan Čupić: “Ne vrijedi se vraćati u prošlost, to ionako više ne možemo promijeniti“

382

“Ne treba se vraćati u prošlost i susret s Egiptom. To ionako ne možemo promijeniti. Ne treba ga ni zaboraviti. Dapače. Iz njega možemo puno toga naučiti i vjerujem da će on jako pomoći dečkima u nastavku turnira. 

Susret protiv SAD-a u potpunosti je ispunio svoju svrhu. Odigrali smo dobru utakmicu, postigli dosta pogodaka, probali i kombinirali dvije obrane, dobili neke nove napadačke snage, probudili su nam se vratari i ono što je najvažnije osvojili bodove, koji objektivno znače prolazak u drugi krug natjecanja s dva boda. A kada tome dodamo da smo sasvim sigurno vratili dio pouzdanja, osnovni cilj je ispunjen.

Vidjeli smo tijekom susreta, i to me posebno veseli, kako su dečki jedan drugome pokazivali i sugerirali što treba napraviti, kako se postaviti, kako silno žele izaći iz tog, meni još uvijek nejasnog, „praznog hoda“ koji su imali u prvom susretu.

Jako mi je drago da su se vratari probudili. Njima je, siguran sam, bilo najteže u ova dva dana nakon Egipta. Prvi put su na svjetskom prvenstvu, prvi put nose taj dres koji ima puno veću težinu na leđima nego onaj klupski. Svi te gledaju, očekuju da budeš „spasitelj”, posebno s „križem” da hrvatski golmani već godinama nisu na visokom nivou na velikim natjecanjima. Jako sam suosjećao s Dinom i Dominikom i znam da im je bilo beskrajno teško posljednja dva dana. Zato mi je posebno drago da su probili led i znoj svojih majica i pokazali da vrijede. Bez dobrih vratara nema uspjeha u modernom rukometu.

Sada su dobili i Matu Šunjića. A on je po meni vratar koji je uvijek u posljednjih desetak godina trebao biti u reprezentaciji. Nevažno je li prvi, drugi ili treći vratar.  Mate ima, ne samo iskustvo, nego donosi pozitivu, miran je, staložen, ne pravi dramu ako nije u ekipi jer zna da i 16., ali i 20. igrač reprezentacije mora biti i disati kao jedan za uspjeh momčadi.

S druge strane, pokazali smo da se možemo brzo vratiti u normalu, ili kao što bi mnogi moderno rekli, možemo se „resetirati”. Turniri svjetskog ili europskog prvenstva su takvi da se susreti igraju svaka dva dana. Nema tu puno vremena za plakanje ili slavlja. Sve što je bilo loše ili dobro potpuno je nevažno, moraš brzo pospremiti u „arhivu” i ići dalje. Sutra je nova utakmica.

Nas čeka Maroko. I s njima treba odigrati maksimalno. Ući i završiti utakmicu sa stilom. Oni su treća reperezentacija Afrike. Ima to svoju težinu. Mi pak novom dobrom predstavom i pobjedom ne samo da osvajamo dva boda, nego šaljemo poruku i sljedećim suparnicima. Da, doživjeli smo „nokaut”, ali još smo živi, još smo tu i dok postoji i posljednji tračak nade, mi ćemo se boriti. Zato glavu gore dečki, u sportu je sve moguće.”

Vaš Ivan Čupić  

Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski rukometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta, dopušteno je isključivo uz navođenje HRS – a kao izvora, uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj
www.hrs.hr te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja.

Prethodni članakSP 2023: Maroko za kraj prvog kruga Svjetskog prvenstva
Sljedeći članakSP 2023: Slab početak, ali sjajan završetak susreta protiv Maroka