U večeri kada su rukometaši Zagreba ispisivali novu stranu svoje bogate povijesti i 32. put postali hrvatski prvaci, bilo je dosta emocija i sjete jer s rukometne pozornice odlazi jedan od naših velikana, sjajni igrač, ali i čovjek Ivan Čupić. Malo je igrača u hrvatskom rukometu koji su imali tako trnovit put do zvijezda, ali to je samo još jedna potvrda iznimnog karaktera i volje našeg dragog Čupka.
Od rodnog Metkovića, preko Medveščaka do Viga, Gorenja Velenje pa onda velike pozornice u Rhein – Neckar Lowenu, Kielceu, Vardaru i na kraju Zagrebu, prošlo je više od 20 godina čudesne karijere. S tri naslova prvaka Europe (jednom Kielce, dvaput Vardar), tu je 30-tak naslova prvaka i pobjednika Kupa u Sloveniji, Poljskoj, Makedoniji, Hrvatskoj.
A što tek reći za karijeru u reprezentaciji? U 164 nastupa zabio je 511 pogodaka i pri tome osvojio sedam seniorskih medalja s tri najveća natjecanja. Debitirao je na Europskom prvenstvu 2008. godine u Norveškoj sa srebrom. I onda doživio neobičnu nesreću kada je tijekom priprema za Olimpijske igre u Pekingu ostao bez prsta pucačke ruke. Propustio je Kinu, ali nije ga to slomilo. Dva mjeseca kasnije opet je bio na terenu, još jači i odlučniji da pokaže svima od kakvog je čudesnog materijala sazdan čovjek koji je bezbroj puta ponovio „mogao sam birati između rukometa i mandarina“. Na to je dodao srebro Svjetskog prvenstva u Hrvatskoj. Bio mu je to jedan od dva najtužnija trenutka karijere jer nije stigao do zlata. Slijedilo je europsko srebro u Austriji 2010. pa bronca u Srbiji, bronca Olimpijskih igara u Londonu (drugi najteži trenutak karijere, zbog poraza od Francuske u polufinalu) te još dvije bronce: svjetska 2013. i europska 2016. godine.
Posljednje tri godine svoje karijere proveo je u Zagrebu. I osvojio sve što se moglo na domaćoj sceni. Danas odlazi da bi se već na jesen vratio kao pomoćnik Andriji Nikoliću. S novom ulogom i novim izazovom. A to je upravo ono što Ivan najviše voli. Pomicati granice i dokazati da nemoguće ne postoji. Ne sumnjamo, bit će to sjajna kombinacija na klupi Zagreba, mirni i tihi čovjeka Andrija te vatra i energija čudesnog Ivan Čupića.
