Šesti put u povijesti, hrvatska muška seniorska reprezentacija nastupa na Olimpijskim igrama. Do sada je bila iznimno uspješna jer je osvojila dva zlata, jednu broncu te jedno 4. mjesto i jedno 5. mjesto. Drugim riječima, to znači da je Hrvatska u pet nastupa, četiri puta bila u polufinalu, a jedanput u četvrtfinalu. Tko god zna kako je teško doći do Olimpijskih igara, nakon ovakvih rezultata, trebalo bi mu biti jasnije kakve sjajne rezultate je ostvario hrvatski muški rukomet na tim natjecanjima.
Stoga, vrijedi se podsjetiti hrvatskih otvaranja olimpijskih turnira i kako su se ti rezultati kasnije odrazili na konačni poredak. U pet nastupa, naši rukometaši su zabilježili četiri pobjede i nakon toga svaki put otišli do borbe za medalju. Svaka od tih utakmica imala je svoju priču, dramu, ali u konačnici uspješno je okončana. Jedini put kada smo poraženi, a bilo je to u Rio de Janeiru od Katara ostali smo bez polufinala, odnosno prilike da se borimo za medalju.
U Atlanti 1996. godine na našim prvim Olimpijskim igrama, Švicarska nas je namučila kao rijetko koja reprezentacija. Na poluvremenu smo gubili dva razlike (12:14) i “visili“ do samoga kraja. No, naši dečki su ipak, smogli snage i u završnici ostvarili pobjedu, 23:22 koja im je do krajnjih granica podigla samopouzdanje. Naš prvi strijelac i najbolji igrač bio je Patrik Ćavar sa osam pogodaka.
Četiri godine poslije, nije nas bilo u Australiji. Ključan je bio poraz od Slovenije na Europskom prvenstvu kojem smo bili domaćini u borbi za 5./6.mjesto. No, zato smo sve naplatili u Ateni 2004. godine. Tu smo došli kao svjetski prvaci iz Portugala i na startu olimpijskog turnira “sredili“ Island 34:30 s našim današnjim izbornikom Dagurom Sigurdssonom kao kapetanom. Na poluvremenu je bilo plus četiri za naše, baš kao i na kraju. Petar Metličić bio je čovjek odluke s osam pogodaka. Od tog trenutka do kraja Hrvatskoj nitko nije bio ni do koljena. Zabilježili smo još sedam pobjeda za redom i drugi put otišli do olimpijskog vrha.
U Pekingu 2008. godine nismo uspjeli nastaviti taj sjajni niz, a imali smo sve uvjete za to, premda treba reći da su nas neke ozljede jako “pokosile“. Posebno ona Ivana Čupića koji je ozlijedio prst ruke. Nakon startne pobjede protiv Španjolske, izgledalo je da nam se otvorio put. No, pali smo protiv Francuske i Poljske i kao trećeplasirani u skupini otišli na Dansku u četvrtfinalu. I to smo uspješno riješili, da bi nas u polufinalu ponovno čekala „kobna“ Francuska i pobijedila. Na kraju smo razočarani izgubili susret za broncu od Španjolske 29:35. Domagoj Duvnjak je debitirao na tim Igrama, i u borbi za broncu bio naš najbolji strijelac sa sedam pogodaka.
U Londonu je Hrvatska također igrala sjajno. Od prvog susreta u kojem je “pregažena“ Južna Koreja s 10 razlike, sve je bilo savršeno do polufinala i Francuske. Tu smo opet “udarili u zid“ i morali u borbu za broncu, koju smo na kraju i osvojili pobjedom protiv Mađarske 33:26.
Na startu turnira u Brazilu 2016. godine šokirao nas je Valero Rivera s Katarom 23:30. Ali, nakon toga smo sjajno igrali, srušili i Francusku i Dansku, bili pobjednici skupine i pali u najvažnijem susretu Olimpijskih igara, onom u četvrtfinalu. I to od koga, Poljske koja se na “jedvite jade“ provukla u završnicu. Uništio nas je Karol Bielecki s čak 12 pogodaka. Na kraju smo osvojili 5. mjesto.
Evo svih rezultata prvih susreta:
ATLANTA 1996:
HRVATSKA – ŠVICARSKA 23:22 (12:14)
ZLATO
SYDNEY 2000:
bez nastupa
ATENA 2004:
HRVATSKA – ISLAND 34:30 (16:12)
ZLATO
PEKING 2008:
HRVATSKA – ŠPANJOLSKA 31:29 (16:11)
4. MJESTO
LONDON 2012:
HRVATSKA – J. KOREJA 31:21 (14:8)
BRONCA
RIO DE JANEIRO 2016: HRVATSKA – KATAR 23:30
5. MJESTO
TOKIO 2020:
bez nastupa
PARIZ 2024:
???
