Vrijeme leti. Godine prolaze, ali sjećanja ne blijede. Dapače. S godinama su sve jača i jača. Kako uostalom, zaboraviti 16 dana rukometnog savršenstva jedne generacije koja je ispisala neke od najljepših stranica naše rukometne i sportske povijesti?
Da, pričamo o Ateni i Olimpijskim igrama 2004. godine. Možete li vjerovati da je prošlo 20 godina, a čini se kao da je bilo jučer. Mnogi još i danas mogu redom nabrojati susrete koje smo tamo igrali pa i rezultate, i sve drame kroz koje smo prolazili, da bi se na kraju popeli na Olimp. I to na kakav način. Suvereno, čvrsto, odlučno. Osam susreta, osam pobjeda uz naklon cijelog sportskog svijeta.
Krenimo redom. Samo 16 mjeseci nakon što su pokorili svijet, naši rukometaši došli su na najveću svjetsku pozornicu u grad prvih modernih olimpijskih Igara. Ždrijeb skupina nije ih mazio. Dapače. Bio je jako okrutan i zahtjevan. S nama su bili branitelj naslova iz Sydneya Rusija i bronca tih igara Španjolska, pa Island koji je par godina prije toga počeo svoj veliki uspon, Južna Koreja s najboljim strijelcem Bundeslige u povijesti Yoon – Kyung Shinom te izuzetno ambiciozna Slovenija.
S Linom Červarom na čelu, ili kako smo ga voljeli zvati „Magom di Umagom“ Hrvatska je rušila sve pred sobom. Najprije je predaju morao potpisati Island s kapetanom, a današnjim hrvatskim izbornikom Dagurom Sigurdssonom. Završilo je 34:30 uz osam pogodaka sjajnog Petra Metličića. Nakon toga, teškom mukom slomili smo Sloveniju 27:26. Matjaž Brumen nam je zabio 10 pogodaka. Naš najbolji strijelac bio je Igor Vori s osam pogodaka. S Južnom Korejom smo igrali u ranu zoru, 18. kolovoza. I uspjeli pobijediti 29:26. Na poluvremenu je bilo plus dva, 12:10. Mirza Džomba vukao nas je do tog slavlja s devet pogodaka, na drugoj strani sjajan je bio Yoon – Kyung Shin s pogotkom manje. Najteži susret bio je onaj protiv Rusije. I jedini u skupini gdje smo zaostajali na poluvremenu. Bilo je 10:14, ali nije nas to poljuljalo. Dapače. U nastavku smo vidjeli pravu malu rapsodiju u izvedbi naših rukometaša i pobjedu s 26:25. Haubica iz Marofa, Blaženko Lacković bio je naš junak s devet pogodaka. Na kraju smo suvereno sredili Španjolsku 30:22 i izazvali divljenje cijeloga svijeta.
No, bio je to samo prvi dio posla. Slijedio je najvažniji susret svakih Olimpijskih igara. Susret četvrtfinala. Tamo nas je čekao domaćin Igara. I tu nikakvih dvojbi nije bilo. Već na poluvremenu imali smo osam poogodaka viška. Završilo je 33:27, samo zato jer smo odmarali udarne snage u drugom dijelu. Opet je Mirza Džomba bio u svom elementu i postigao čak 11 pogodaka. U polufinalu smo igrali s Mađarskom. Oni su imali samo jedno vodsvo i to na samom početku 1:2. Sve ostalo bilo je u našem znaku. U 36. minuti vodili smo sa šest razlike. Do kraja se ništa dramatičnije nije promijenilo. Naš rukometni Mozzart Ivano Balić odigrao je briljantno i bio najučinkovitiji s devet pogodaka.
Finale je bilo priča za sebe. Opet su kao i u Portugalu na drugoj strani stajali Nijemci. I oni su do završnog susreta stigli bez poraza. Namučili su nas kao nitko. Vodili su gotovo cijelo prvo poluvrijeme. Na predahu su imali pogodak prednosti 11:12. I tako je bilo sve do 43. minute kada su naši dečki uspjeli napraviti niz od 5:1 i preseliti vodstvo na drugu stranu. Premda je do kraja bilo nekoliko izjednačenja, prednost nismo ispustili i slavili smo 26:24. Naši vratari Vlado Šola i Venio Losert skupili su 18 obrana, svaki po devet, Mirza Džomba je ponovno bio sigurne i čvrste ruke i postigao devet pogodaka. Isto toliko postigao je Stefan Kretzschmar za Njemačku. Olimpijsko zlato bilo je ponovno oko vrata hrvatskh rukometaša. Bilo je to još jedno ostvarenje za povijest, dan koji se piše posebnim slovima i zauvijek pamti. U godinu i pol dana osvojeni su svjetski naslov i olimpijsko zlato. To je prava filmska priča.
Na kraju, podsjetimo se tko nam je donio drugo olimpijsko zlato. Izbornik je bio Lino Červar. Trener Irfan Smajlagić, trener vratara Zdenko Zorko, kondicijski trener Miljenko Rak, dr. Josip Feldbauer, fizioterapeuti pok. Milorad Sakradžija i Stanislav Peharec, te tehniko Davor Urek. Na poziciji team leadera nalazio se Ivica Udovičić. Igrački roster činili su: Venio Losert, Vlado Šola, Valter Matošević, Nikša Kaleb, Ivano Balić, Blaženko Lacković, Vedran Zrnić, Igor Vori, Davor Dominiković, Mirza Džomba, Drago Vuković, kap. Slavko Goluža, Goran Šprem, Denis Špoljarić i Petar Metličić.
