
Čak i za one koji su posebno vješti s riječima, teško je opisati koliko je lijep bio doček hrvatske rukometne reprezentacije koja se poslije podne sa srebrom oko vrata vratila iz Osla. Sjajno raspoloženi hrvatski rukometaši najprije su srdačno dočekani u novom zrakoplovu Croatia Airlinesa A 220-300 s izuzetno susretljivom posadom. Pjevali su i veselili se cijelim putem premda mnogi od njih nisu baš nešto previše spavali prošlu noć.
Posebno oduševljenje izazvala su tri Rafaela koji su nas došli pozdraviti kada smo ušli u hrvatski zračni prostor i ispratili najprije prelijetanjem preko grada, a onda sve do slijetanja u zagrebačku Zračnu luku Franjo Tuđman. Tu su hrvatsku reprezentaciju dočekali brojni navijači, ali i Ministar turizma i sporta Tonči Glavina, gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević, gradonačelnik Velike Gorice Krešimir Ačkar i predsjednik Hrvatskog rukometnog saveza Tomislav Grahovac.
Svi oni zahvalili su reprezentaciji na osvojenom srebru, sjajnom predstavljanju Hrvatske te ljubavi i strasti s kojom su nosili hrvatski nacionalni dres. Zbog takvih njihovih predstava želimo i vjerujemo da će stotine i stotine djece početi igrati upravo rukomet.
Nakon toga krenuli su autobusom prema Trgu bana Josipa Jelačića na kojemu je svečanost počela već u 14.00 sati. Bilo je dirljivo vidjeti tisuće i tisuće navijača uz cestu, premda trasa službeno nije javno objavljena. Na svakom križanju, semaforu, benzinskoj postaji, ljudi su im pljeskali, mahali, fotografirali. Kolona se izuzetno brzo uz jaku policijsku pratnju koja je sjajno organizirala put probila do središnjeg zagrebačkog Trga. A tamo je reprezentaciju dočekalo toliko ljudi da ni u najluđim snovima nisu mogli to očekivati.
Nakon što su pojedinačno prozvani svi po redi, od stručnog stožera do igrača, kao posljednji u nizu na pozornicu je stigao je kapetan Domagoj Duvnjak. Erupcija oduševljenja bila je takva da smo imali dojam kako se tresu zidovi okolnih zgrada.
A što tek reći kada je na pozornicu stupio Marko Perković Thompson. Krenula je neslužbena himna reprezentacije „Ako ne znaš što je bilo” iz grla, ah teško je reći, neki spominju i 50 tisuća onih koji su došli pozdraviti svoje sportske heroje. Gotovo sat i pol vremena trajao je zajednički koncert Thompsona i reperezentacije. Redali su se hitovi jedan za drugim: Geni kameni, Lijepa li si, Oj Ivane pobratime mio itd… I trajalo bi to tko zna do kada da i Marko Perković Thompson nije imao svoj obveza, a reprezentaciju su čekali novinari. Više od 200 bilo ih je akreditiranih za svečani doček, a to je najbolja potvrda koliko je veliki uspjeh reprezentacija napravila.
Njezine igre, sinergija koju je stvorila s navijačima i prijateljima rukometa, ali i sporta općenito, još jedanput je pokazala da Hrvatska silno voli i poštuje svoje sportske junake i da je uvijek uz njih. Hvala našim rukometašima na svemu što su pokazali u posljednja tri tjedna, ali i svima onima koji su bili uz nju i cijelo vrijeme vjerovali u uspjeh. Posebna zahvala svima onima koji su bili dio veličanstvenog dočeka.