Čak osam natjecanja imale su mlađe hrvatske rukometne reprezentacije u obje konkurencije ovoga ljeta. I donijele su nam četiri (4) medalje. Samo dvije reprezentacije bile su izvan kruga 10 najboljih. Kada tome dodamo i broncu seniora u rukometu na pijesku, s pravom možemo reći da je to bilo sjajno hrvatsko rukometno ljeto. Evo kratkog podsjetnika na sve te nastupe.
Sezonu su otvorili kadeti Mediteranskim prvenstvom u Tunisu. Nakon pet pobjeda u nizu u skupini i to protiv Italije, Crne Gore, Grčke, Kuvajta i Tunisa, naši mladi rukometaši u polufinalu su pobijedili Egipat 21:18, i onda izgubili u finalu od Španjolske 26:34. Josip Čulo i Emanuel Fištrović našli su se u idelnoj postavi prvenstva.
Nakon njih, svoje Mediteransko prvenstvo imale su kadetkinje u Crnoj Gori. Na startu natjecanja odigrale su neodlučeno s domaćinom (16:16), a zatim su pet sati kasnije poražene s minimalnih 16:17 od Slovačke. Oba susreta riješena su u posljednjim napadima, i mora se reći da nas je sreća u tim trenucima napustila. Nakon toga slijedile su pobjede protiv Tunisa, Italije, Turske i Kosova. Tako su naše mlade igračice osvojile treće mjesto u skupini i morale se zadovoljiti borbom za 5. mjesto koje su na kraju i osvojile pobjedom protiv Slovenije nakon sedmeraca (17:17), (5:3 – 7 m).
Početak ljeta pripao je juniorima koji su imali Svjetsko prvenstvo u Poljskoj. Nakon laganih i uvjerljivih pobjeda protiv Kanade 44:20 i Alžira 35:24, u 3. kolu poraženi su od Portugala 30:25, ali i ostali smo bez dva igrača jer su se ozlijedili Petar Krupić i Diano Neris Ćeško. Dva dana kasnije, na zagrijavanju stradalo je koljeno Aleksandra Čaprića i bez obzira na odlično izdanje, nažalost uslijedio je poraz od Švedske (18:22), a put prem vrhunskom rezultatu bio je zatvoren. U posljednjem susretu 2. kruga, juniori su slavili protiv Japana (37:32) i morali u borbu za poredak od 9. – 12. mjesta. Tu su izgubili oba susreta, najprije od Španjolske (31:34), a zatim i od Austrije (26:30) i na kraju osvojili 12. mjesto.
Nakon njih, na red su došli mlađi juniori. Oni su na Otvorenom europskom prvenstvu koje se igra u sklopu Partille kupa u Goteborgu osvojili broncu. U skupini su redom padali Finska (23:7), Švedska (18:17), Nizozemska (22:16) te Farski Otoci za kraj (22:17). U polufinalu su na žalost poraženi od Islanda (30:32) pa su se za broncu borili s domaćinom. I još jedanput ga pobijedili (33:30). Europski prvak postala je Španjolska. Naš Josip Tomić izabran je za najboljeg lijevog vanjskog igrača.
Crna Gora bila je domaćin Europskog prvenstva za juniorke. Premda je nastupila bez sedam do osam igračica koje su zaustavile ozljede i fakultetske obveze, otvaranje natjecanja bilo je kao iz snova. Nakon uvjerljive pobjede protiv Austrije 29:21, nešto teže Nizozemske 23:21, slijedilo je slavlje protiv Turske 30:21 koje je na žalost skupo plaćeno, jer su se ozlijedile Ivana Fratnik i Josipa Zubac. Tako oslabljena reprezentacija je na startu drugog kruga teško poražena od Francuske (13:33). Dan kasnije veselili smo se pobjedi protiv Norveške 22:21 i četvrtfinalu. Tu je bolja bila Španjolska (11:21) pa je našim djevojkama ostala borba za poredak od 5. – 8. mjesta. Slijedila su još dva poraza (19:20) od Francuske te Mađarske (16:28) pa je na kraju osvojeno 8. mjesto.
Novu medalju donijeli su nam kadeti s EYOF – a iz Sj. Makedonije. Nakon startne pobjede protiv domaćina (27:19), slijedio je poraz od Islanda (26:37). Za prolazak u polufinale trebao nam je barem bod protiv Španjolske. Naši su ga izborili sedmercem nakon isteka vremena. Bilo je 21:21. Njemačka je bila uvjerljivo bolja u poluzavršnici (23:35) pa je našim nadama ostala borba za broncu. Tu su dečki skupili snagu i slavili protiv Mađarske (37:31) i tako nam donijeli novu medalju.
Hrvatsku su posebno oduševile kadetkinje na Europskom prvenstvu u Crnoj Gori. Nakon tri pobjede u skupini za koju su mnogi rekli da je najizjednačenija (Austrija, Rumunjska, Poljska) i tri pobjede, u drugom krugu pala je Francuska. Već tada je bilo osigurano četvrtfinale pa poraz od Crne Gore nije imao posebnu težinu. U četvrt završnici, naše mlade rukometašice pobijedile su Mađarsku. A zatim u polufinalu i tradicionalno neugodne Španjolke. Tako su kao prva hrvatska ženska reprezentacija uopće, ušle u finale jednog velikog natjecanja. Tu je bolja bila Slovačka, ali srebro ima čudesan sjaj. Uz sve to, Antea Jerković kao srednja vanjska bila je u idealnoj postavi prvenstva.
Mlađi juniori su na žalost, skupo platili jedno slabo poluvrijeme protiv Srbije na startu natjecanja u Egiptu na Svjetskom prvenstvu i time odredili svoju sudbinu. Premda su protiv branitelja naslova Španjolske dan kasnije bili bolji punih 57 minuta, pali su u završnici i morali u President kup. Na kraju su završili kao 18., što sigurno nije njihova prava vrijednost. Ali bogatiji su za jedno veliko iskustvo i ne sumnjamo da će im ono koristiti u budućnosti. Naslov prvaka pripao je Njemačkoj nakon sedmeraca protiv Španjolske.
I za kraj, vrijedi spomenuti seniorske rukometaše na pijesku koji su u Antaliji još jedanput potvrdili da spadaju među najbolje na svijetu. Nakon prošlogodišnjeg naslova svjetskih prvaka, u Turskoj su stigli do bronce. To je njihova 20. medalja s velikih natjecanja. U skupini su najprije pobijedili Poljsku 2:1 te Maltu 2:0. Poraženi su od Danske 0:2. U drugoj fazi natjecanja bili su stopostotni – Turska 2:0, Njemačka 2:1, Portugal 2:1.U četvr finalu su pobijedili Francusku nakon raspucavanja s 10:8. Takve sreće nisu bili u polufinalu gdje ih je ponovno čekala Njemačka i slavila nakon raspucavanja 6:7. Poraz u polufinalu nije ih pokolebao. Dapače, kao da je probudio inat. Igrali su protiv dobrih poznanika Mađara. I treći put su imali raspucavanje te u pravoj drami slavili 9:8.
Ukupno su sve te reprezentacije odigrale 63 susreta. Ostvarile su 42 pobjede, dva remija i doživjele 19 poraza. Svaka od njih imala je barem desetak do 15 dana priprema, a neke i više od toga. Za sve je trebalo osigurati opremu, prijevoz, hotele, avionske karte, Stručne stožere, prateće osobe. Da bi se realizirala sva ta natjecanja, svaka služba Hrvatskog rukometnog saveza, od Tajništva, Ureda za nacionalne selekcije, Marketinga, PR – a pa do liječničkih ekipa, skladišta i tehnika morala je dati svoj maksimalni doprinos. Rijetki su oni koji su u cjelosti iskoristili godišnji odmor, ali ne žalimo se. Dok stižu medalje i nove snage koje će nositi hrvatski rukomet sljedećih godina, sve je lako podnijeti.
