Bez ulaganja u mlade nema budućnosti i napretka. Hrvatski rukometni savez već nekoliko desetljeća poklanja izuzetnu pažnju radu s mlađim dobnim uzrastima. Središnje mjesto za to svakoga ljeta je Kamp HRS-a, koji je postao svojevrsni inkubator i tvornica za otkrivanje talenta. Sustav je toliko dobro osmišljen i razrađen da su ga počeli kopirati mnogi Savezi i organizacije, ili pak tražiti način da sudjeluju u radu Kampa.
Od 1993. godine kroz Kamp je prošlo gotovo 16 000 tisuća mladih. Zamislite samo koliko je milijuna sati i sati treniga, otkrivanja rukometnih tajni, druženja, stvaranja prijateljstava, od koji neka ostaju za cijeli život.
Ove godine kroz Kamp će proći oko 500 djece iz svih krajeva Hrvatske, odnosno rukometnih klubova. Svi oni imaju treninge dva puta dnevno. Čak 35 trenera i instruktora angažirao je Hrvatski rukometni savez za četiri turnusa, od koji svaki traje po šest dana. A trenira se i radi u dvije zadarske dvorane, Mocire i Bili Brig. Prva dva bila su rezervirana za dječake, druga dva pripadaju djevojčicama. Tu se ispravljaju pogreške i navike iz klubova, dorađuju i dograđuju dobre strane, selektira, pokušava razbuktati talenat i ljubav za rukomet, koji svako to djete ima. Sizifov je to posao vrlo često, ali trud, energija, želja i upornoost trenera i instruktora su nevjerojatni. Ništa im nije teško. Te djevojčice i dječake doživljavaju i tretiraju kao svoju djecu, brinu se o njima 24 sata.
Budući da je riječ o izrazito mladim rukometašicama i rukometašima, koje vam roditelji povjeravaju na tjedan dana, Kamp je organiziran na poluvojničkom principu. Od buđenja do spavanja isplaniran je svaki sat. I sve to uz strogi nadzor njihovih „novih“ roditelja. Prije spavanja uzimaju se mobiteli, da bi imali miran san, ali se i socijalizirali s drugima u sobi. Razgovarali. Cijeli sustav brige razrađen je toliko precizno i dobro, da uz ime svakog djeteta piše ukoliko ima neku bolest, ili alergiju, da mu se taj dan slučajno ne servira hrana koja je na meniju. Zbog toga 24 sata na raspolaganju imaju liječnika i fizioterapeuta.
„Kamp je za HRS jedan od najvažnijih projekata svake godine. I zbilja mu poklanjamo izuzetnu pažnju. Nastojali smo ga osmisliti na način da ni jednom djetetu koje se odluči za njega ništa ne nedostaje. Da dobro radimo govori povjerenje roditelja koji nam svake godine šalju od 500 do 800 svojih kćeri i sinova. Mi smo pak tu da prije svega vodimo računa o njihovom zdravlju, sigurnosti, ali i da njihovo stečeno rukometno znanje pokušamo još malo proširiti, rasplamsati i usmjeriti u pravom smjeru. Jako smo zahvalni gradu Zadru u kojemu smo, evo od 2012. godine – od gradonačelnika i gradskih službi, do Gradskog ureda za sport. Bez njihove pomoći sve ovo ne bi bilo moguće. U ovom HI Hostelu Zadar imamo gotovo savršene uvjete. Sve nam je na dohvat ruke.” Lidija Bojić-Ćaćić, voditeljica Kampa HRS-a
Lea Vuković, ŽRK Osijek:
„Ja sam već ranije bila na Kampu i opet sam došla. Meni je ovdje super. Osim što dobro treniramo, stalno smo skupa, što u klubu nije moguće. Kada smo u klubu čim završi trening svako ide svojoj kući. Ovdje smo pak stalno svi skupa. Družimo se, upoznajemo nove prijatelje. Treneri su super. Čak nas vode i na kupanje, puno pričaju s nama, idu u obilazak grada.”
Da dobro ste pročitali. Kamp jeste sa strogim pravilima, ali u tjedan dana stigne se napraviti još mali milijun lijepih stvari. Od kupanja na obližnjim plažama, do obilaska grada Zadra i upoznavanja njegovih znamenitosti, večernje šetnje uz rivu uz neizbježni sladoled, pa do druženje s hrvatskim rukometnim velikanima poput Ivana Stevanovića i Marija Kelentrića koji su bili u drugom tjednu ili Zlatka Horvata koji će uskoro doći. Jednom riječju kamp je cool i treba ga barem jednom doživjeti.
Preneseno sa hrs.hr portala
