Reprezentacije
Zlatna priča o hrvatskom rukometu počinje u Atlanti ’96 kada je sjajna generacija koju je predvodio Velimir Kljaić okrunila trud svih ranijih godina i osvojila olimpijsko zlato. Sastav iz Atlante, u kojem su bili Matošević, Losert, Jelčić, Ćavar, Smajlagić, Šujster, Kljaić, Načinović, Jović, Puc, Goluža, Perkovac, Gudelj, Saračević, Mikulić i Franković, ostat će zauvijek upisan zlatnim slovima u hrvatske i svjetske sportske publikacije.
Drugi dio zlatne priče je naslov svjetskih prvaka u Portugalu 2003 godine osvojen nakon 16. mjesta na EP u Švedskoj, kada nitko nije ni sanjao nešto slično. Lino Červar i Irfan Smajlagić predvodili su tim u kojem su bili Šola, Matošević, Kelentrić, Kaleb, Džomba, Zrnić, Sulić, Jović, Vori, Lacković, Valčić, Dominiković, Balić, Špoljarić, Goluža i Metličić. Zlatna trilogija zatvorena je u Ateni na OI 2004. kada je isti tim bez poraza ponio olimpijsko zlato. U odnosu na Portugal nije bilo Kelentrića, Jovića i Valčića, a bili su tu Losert i Šprem.
Nanizalo se tu još uspjeha pa tako hrvatski rukomet često piše nove stranice povijesti. Priča se nastavila sa srebrnom medaljom sa Svjetskog prvenstva u Tunisu 2005., srebro s Eura 2008. u Norveškoj, srebro sa Svjetskog prvenstva 2009. u zagrebačkoj Areni, još jedno srebro s Eura 2010. u Austriji, dvije bronce iz 2012. s Olimpijskih igara i Eura u Srbiji, bronce sa Svjetskog prvenstva 2013. u Španjolskoj da bi se za sada zaključila nezaboravnom brončanom medaljom iz Poljske 2016. kada su hrvatski rukometaši učinili gotovo nemoguć pothvat i pred 15 000 Poljaka pobijedili domaćine s 14 golova razlike (37:23). Nakon toga nova velika seniorska srebna medalja stigla s europske smotre koju su zajednički organizirali Austrija, Norveška i Švedska.
Samostalna Hrvatska pamti i europsku broncu rukometaša s prvog EP u Portugalu, srebro sa SP na Islandu ’95. No, nisu to jedina odličja hrvatskih rukometaša. Rukomet je na Olimpijskim igrama ugledao svjetlost 1972. u Münchenu. Zlato je ponijela reprezentacija Jugoslavije kojoj je na čelu bio tada savezni kapetan Ivan Snoj, a trener Vlado Stenzel. Zlatna olimpijska odličja te ’72. iz Münchena su ponijeli Hrvoje Horvat, Zdravko Miljak, Miroslav Pribanić, Albin Vidović i Zdenko Zorko. Dvanaest godina kasnije na Olimpijskim igrama u Los Angelesu Jugoslavija je ponovo ponijela zlato, a od hrvatskih rukometaša proslavili su se i danas aktivni Mirko Bašić, te Pavle Jurina i kasniji izbornik Zdravko Zovko.
Kada su tema Olimpijske igre, svoje su rekle i rukometašice. Iste, ’84. u Los Angelesu predvođene Josipom “Bepom” Samaržijom ponijele su zlato, a veliki ulog u toj slavnoj priči imale su Mirjana Ognjenović, Jasna Ptujec i Biserka Višnjić. Hrvatski rukometaši i rukometašice imaju medalje s OI iz Seoula i Moskve. Hrvatski rukomet ima i dvije zlatne svjetske medalje koje su iz Švicarske 1986. godine ponijeli u dresu Jugoslavije Mirko Bašić i Zlatko Saračević. Postoje u riznici srebrne medalje sa SP u Njemačkoj ’82, bronce sa SP-a ’70. u Francuskoj i ’74. u Istočnoj Njemačkoj.
Ni rukometašicama ne fali zlata. Ponijele su ga ’73. na SP u Beogradu predvođene Vilimom Tičićem – Kaja Ileš, Zdenka Ištvanović, Dragica Palaversa, Biserka Rožić, Ana Titlić, Milka Veinović i Božena Vrbanc. Pamte se srebrne medalje sa SP u Jugoslaviji ’65, iz Nizozemske ’71, svjetske bronce iz Mađarske ’82…Pored imena ženske sneiorske medalje od kada je hrvatske samostalnosti dugo je stajalo pet mediteranskih medalja. A onda su šokirale cijeli rukometni svijet osvajanjem bronce na Europskom prvenstvu u Danskoj 2022.godine. Na sve to stiglo je još jedno mediteransko srebro iz Orana.
Uz reprezentacije ne vežemo samo prošlost i seniorski rukomet. Treba spomenuti uspješne mlađe generacije koje se s natjecanja uglavnom vraćaju s medaljama. Hrvatske kadete i juniore, kadetkinje i juniorke koji nas svakom utakmicom podsjećaju da najtrofejniji momčadski sport u Hrvatskoj itekako ima budućnost.
Klubovi
PARTIZAN – ZAGREB – PODRAVKA
Hrvatska se može pohvaliti da je čak četiri puta s klubovima bila na najvišem europskom vrhu.
Partizan iz Bjelovara je 1972. postao europski prvak nakon pobjede protiv slavnog Gummersbacha. Legendarni sastav, koji je vodio Željko Seleš, bio je: Bradić, Đuranec, Martinović, Jakšeković, Horvat, Pribanić, Nimš, Smiljanić, Vidović, Prodanić, Hasan i Pećina.
Početak 90-tih bile su najslavnije godine Zagreba, koji se prvo popeo na tron bivše Jugoslavije, a onda ’92. i ’93. pokorio Europu u dva nezaboravna finala protiv Teke i Wallaua. Prvo će ostati zapisano kao jedinstveno jer zbog rata u Hrvatskoj, Zagreb niti jedan susret nije mogao igrati doma. Čuveni sastav vodio je Zdravko Zovko, a u njemu su bili Pušnik, Vujović, Peribonio, Ćavar, Jelčić, Obrvan, Babić, Jović, Načinović, Kljaić, Puc, Goluža, Tomljanović, Gudelj, Banfro i Šarić.
Nastavak zlatnog niza djelo je rukometašica Podravke koje su godinu potom skinule s europskog trona slavni Hypo Gunnara Prokopa nakon mnogih pokušaja. Bila je to generacija koju je na tron doveo Josip Šojat, a u kojoj su bile Krajnović, Maljko, Mihoci, Pavlačić, Cozma, Gregurić, Petika, Hasagić, Tirca, Kolega i Šturm.
To je samo najsjajnije od sjajnog. A… rukometašice Trešnjevke su ’82. pobijedile Egle iz Vilniusa i osvojile Kup IHF sa sastavom u kojem su dominirale Ptujec, Višnjić i Ognjenović, a trener je bio, naravno, Vilim Tičić. Iste godine Osijek je prvi puta osvojio Kup kupova (pobjeda protiv Spartakusa), a uspjeh je ponovio i sljedeće sezone (protiv Magdeburga). Trener je bio Ivica Nikolić, a generaciju su predvodile Ileš, Tanjga, Gajski… Već ’84. Dalma je osvojila Kup kupova. Bio je to sastav koji je predvodio Slavko Bralić, a koji je u finalu pobijedio Gottwaldow. Paleversa, Bonačić, Perica, Kolega, čiji je to bio početak, ostaju zapisane u knjigama. Novija povijest pamti Lokomotivin naslov protiv Leverkusena u finalu Kupa IHF 1991. Sastav je vodio Josip Šojat, a postava Prosenjak – Pavlačić, Brezić – Dogan – Damitšova, Čotar, Klikovac bila je doista sjajna. Posljednji veliki europski klupski naslov osvojio je Metković Jambo – Kup EHF 2000. godine. Vodio ih je Ivica Obrvan, a u sastavu su bili Pušnik, Jerković, Kaleb, Jagić, Medić, Metličić, Dominiković, G. Jerković, Goluža, Zsigmond, Bjeliš i Sršen.
Hrvatsku u Europi i danas predstavljaju naši klubovi, pokazujući da ni s malim budžetima ne zaostaju za vrhom. Zagreb standardno igra Ligu prvaka. Nexe u EHF Europskoj ligi, tu je i Dubrava, dok u ženskom rukometu u Europi Hrvatsku brane Podravka, Lokomotiva, Koka…
Ne smije se zaboraviti i spomenuti SEHA Gazprom liga koja iz godine u godinu sve više napreduje, a u samom vrhu Lige su Zagreb i Nexe.
Organizatori
EP RUKOMETAŠA 2000., SP RUKOMETAŠICA 2003., SP RUKOMETAŠA 2009., EP RUKOMETAŠICA 2014., EP RUKOMETAŠA 2018…
Osim po odličnim uspjesima na terenu, Hrvatska je poznata i kao sjajan organizator velikih natjecanja. Šest godina od osamostaljenja na euro sceni, HRS se prihvatio organizacije 4. EP rukometaša – 2000. Ostat će upamćeno po odličnom posjetu, najboljem do tada, po činjenici da se igralo u Zagrebu i Rijeci, te da je u finalu odigran najuzbudljivija utakmica u povijesti velikih natjecanja. Ssusret u kojem je Švedska svladala Rusiju nakon produžetaka 32:31. Broncu je ponijela Španjolska nakon pobjede nad Francuzima. Hrvatska je bila šesta, nije se uspjela plasirati na OI u Sydney gdje je trebala braniti zlato iz Atlante.
Da nam domaćinstva leže pokazalo se i tri godine kasnije na SP rukometašica koje je organizirano u šest hrvatskih gradova – Zagrebu, Rijeci, Karlovcu, Splitu, Čakovcu i Poreču. To je SP, usput rečeno, u Hrvatsku stiglo na mala vrata nakon što je dobivenu organizaciju Nizozemska odbila u zadnji tren. Hrvatska je pokupila sve pohvale i zahvale IHF-a, ali i ispala u prvom krugu natjecanja. Naslov je po prvi puta u povijesti ponijela Francuska pobijedivši u finalu nakon produžetaka Mađarsku 32:29. Broncu je osvojila Koreja pobjedom protiv Ukrajine.
Sljedeći veliki projekt i priznanje za hrvatski rukomet bila je organizacija Svjetskog prvenstva 2009. Veliko natjecanje i veliki apetiti navijača, a sve je svoj vrhunac dobila na finalnom danu u Zagrebu utakmicom Hrvatske i Francuske. Naši Kauboji osvojili su srebro zlatnog sjaja.
Uslijedilo je potom domaćinstvo Europskog prvenstva za rukometašice 2014. u suradnji s Mađarskom te Svjetsko juniorsko prvenstvo za rukometašice 2014., Europsko veteransko prvenstvo 2016. i Europsko kadetsko prvenstvo za rukometaše 2016. – sve organizacije koje se vodile k još jednoj većoj. Organizaciji Europskog prvenstva 2018. U Zagrebu, Varaždinu, Splitu i Poreču imali smo priliku vidjeti najbolje europske rukometne momčadi, a cijela europska smotra pokazala je još jednom koliko hrvatska voli rukomet. Godina 2018. u organizacijskom smislu završila je još jednim Europskim kadetskim prvenstvom, ovoga puta u Koprivnici i Varaždinu. Hrvatski rukomet i dalje ima sjajnu budućnost…
