Najbolji svjetski rukometaš Ivano Balić jedan je od najozbiljnijih kandidata za hrvatskoga sportaša godine. Nagrada HRS-a i Sportskih novosti za najboljeg rukometaša već se nalazi u njegovim rukama, kao i Međunarodnog rukometnog saveza (drugi put) i najistaknutijeg u španjolskom prvenstvu, a čini se da je blizu još jednog priznanja. Jer, njegovi potezi su drugačiji. Ne mogu se kopirati. Niti izvesti ako nisu u Balićevoj produkciji. On kaže da se uvijek samo igra. Na žalost, trenutačno ga je u tome omela ozljeda. – Oporavak je spor. Nadao sam se da će ići brže. Istina, pozvan sam na pripreme od 26. do 30. prosinca, ali ne vjerujem da ću raditi s momčadi, nego s Jurom u duetu prema posebnom programu. Kada krenu pripreme, znat ćemo nešto više. Imate li bojazan da nećete moći na EP-u zaigrati maksimalnom snagom? – Nemam još. Nadam se da ću ići, no ne znam hoću li biti dovoljno spreman. Rukomet možda -uhvatim-, ali trčanje će mi sigurno nedostajati. Smiješi vam se nagrada za najboljeg sportaša? – To bi bilo super. Međutim, tko god bude izabran, zaslužio je tu nagradu. Ako ne budem proglašen, nastavit ću, nadam se, dobro igrati, pa možda budem proglašen sljedeće godine. Dio vaše generacije ostao je u rukometu ili to namjerava. Goluža je Červarov pomoćnik, a Šola žarko želi jednoga dana postati trener vratara? – To je odlično. Oni su mnogo napravili za hrvatski rukomet, osvojili mnogo medalja i imaju što pokazati mlađim snagama. Dobar i pozitivan potez, a osim znanja, izazivaju i respekt kod drugih ljudi iz rukometnog svijeta. Svi bi željeli nastupiti na EP-u, ali mjesta ipak nema za sve. Losert je zacijelo tužan? – Ono što je branio u španjolskoj ligi, branio je dobro. No, nemam pravo sugerirati nešto izborniku. To je njegov posao. Siguran sam da će pozvani vratari opravdati povjerenje. Izbornik Červar spomenuo je da se u sljedeće tri natjecanja može očekivati barem jedno zlato? – Uistinu je teško bilo što prognozirati. Pet – šest reprezentacija je -tu negdje-, a uvijek netko od reprezentacija iz drugog plana iznenadi, poput Poljaka na prošlom prvenstvu. Mnogo toga ovisi o ozljedama i trenutačnoj formi, ali imamo širinu. Nadiru mlađe snage? – Vukić i Vuković su pokazali da mogu, Horvat na EP-u u Švicarskoj također, odlično se nosio s pritiskom, a Alilović je iskočio u Njemačkoj. Duvnjak i Josip Valčić igraju sa Zagrebom Ligu prvaka i sakupljaju iskustvo. Imamo mladih snaga. Balić je u Zagrebu razlomljen na sve strane, od snimanja reklama pa do terapija i humanitarnih akcija. Budi se u 7 sati, a liježe kasno navečer. Jeste li očekivali da će oporavak biti tako naporan? – Trčim na sve strane. U odnosu na Zagreb, u Pamploni je apsolutni mir. Nisam očekivao da će biti ovako naporno. Kako Dalmatinac podnosi veliku hladnoću u Zagrebu? – U Pamploni sam već četvrtu godinu, pa sam se istrenirao na hladnoću. Tamo zna puhati šest – sedam dana u komadu, a uz takav vjetar ne isplati se izlaziti iz stana. Nakon treninga na brzinu popijem kavu s prijateljima iz kluba i idem ravno doma. Sanja Jovanović? – Naravno da pratim sve uspjehe hrvatskih sportaša i njima se veselim. Strahija i Dominiković su nepravedno optuženi zbog dopinga. Komentar? – Sport ponekad zna biti okrutan. Nitko ne zna, osim tih sportaša, koliko takve optužbe znaju poremetiti život. Ljudi u tim doping komisijama morali bi mnogo bolje i pažljivije raditi jer su optuženi nevini ljudi. Osim akademije, rađaju li vam se nove ideje za poslovanje nakon karijere? – Svaki dan mi netko baci neku ideju. No, mogu još mnogo igrati, tako da zasad ne želim ozbiljnije razmišljati o tome. Nedostaje li vam Split? – Za Božić i Novu godinu bit ću u Splitu. Nedostaju mi Split i more, ali ovo je viša sila. Moram se izliječiti što prije i pomoći reprezentaciji. Rekli ste jednom da vam je ovaj sport dao više od novca i slave? – Odrastao sam uz rukomet i ovaj me sport formirao kao čovjeka. Izvor: Jutarnji.hr