Tko su Červarovi udarnici

21

Vijesnik od 21.01.2008 Piše: Iva Markulin Sedmo veliko natjecanje vodi Lino Červar svoje zlatne rukometaše. Dva zlata, jedno srebro, dva četvrta mjesta i ono lanjsko, peto, na SP-u u Njemačkoj, koje najteže pada našim rukometašima. Nije loše. Červar je nedavno imao 100. utakmicu na klupi Hrvatske, na kojoj ima više od 80 posto uspješnosti. Voljeli vi kontroverznog Červara ili ne, to je postotak pred kojim svatko mora skinuti kapu. No, mala analiza nastupa naših rukometaša na dosadašnjih šest velikih natjecanja pokazuje još nešto. A to je da se Červar stalno uzda u istih sedam ili osam igrača, koji na svakom natjecanju iznesu najveći teret natjecanja. Nije nikakav -kunst- otkriti to i potkrijepiti brojkama. Do ovog EP-a u Norveškoj naši su rukometaši odigrali 53 utakmice. Baš sve utakmice od Portugala 2003. do SP-a u Njemačkoj odigrao je samo Blaženko Lacković. Utakmicu manje imaju Ivano Balić (propustio jednu u Sloveniji) i Denis Špoljarić (propustio jednu u Njemačkoj), Mirza Džomba ima 49 utakmica pod Červarovim vodstvom, Petar Metličić 48… U glavnoj bi ulozi Džomba bio i u Norveškoj, no njega je ozljeda stopala ostavila u Zagrebu. Veliko Červarovo povjerenje potvrdili bi i Renato Sulić i Tonči Valčić, no prvog je od rukometnih terena udaljila teška prometna nezgoda i komplikacije nakon toga, a drugi nije bio spreman za reprezentativne izazove. Među igrače od Červarova povjerenja možemo svrstati i Božidara Jovića, koji se prvi oprostio od rukometa zbog ozljede koljena. Najtrofejniji naš rukometaš i rekorder po broju nastupa Slavko Goluža danas je Červarov prvi suradnik, čime i dalje ostaje čovjek kojem izbornik vjeruje. Na svakom natjecanju izbornik Červar uvede po jednoga mlađeg igrača. Prije dvije godine bio je to Ljubo Vukić, lani Domagoj Duvnjak, ove godine je to Josip Valčić, a sljedeće ili čak već na Olimpijskim igrama bit će to Marko Kopljar. Svaki se od tih mladaca implementira u momčad, no okosnica od sedam-osam igrača je ista. Možda bi mladima trebalo više prilike. Vrijeme prolazi, naše su rukometne uzdanice sve starije, izraubanije, umornije… Ne mogu ni oni dovijeka vući sve na svojim leđima.

Prethodni članakIvano Balić: Boli, ali, izdržat ću (audio)
Sljedeći članakNikša Kaleb: Svi kalkuliraju