Intervju sa predsjednikom IHF-a uoči finala Svjetskog prvenstva Malo je onih, koji prate SP u rukometu, a ne znaju tko je Dr. Hassan Moustafa. Iako je prije otvaranja SP-a u Splitu bilo onih koji nisu znali tko je predsjednik IHF-a – međunarodne rukometne federacije, no nakon skandiranja cijele Spaladium Arene –Moustafa, Moustafa, javi se, javi se..- rijetki su danas ti, koji ne znaju tko je on. Gospodin Moustafa je nakon proputovanja po Hrvatskoj i obilaska svih gradova domaćina, došao na par dana u Zagreb, te smo se uz pomoć Ozrena M-llera, uspjeli naći sa simpatičnim gospodinom Moustafom u zagrebačkom hotelu Sheraton. Prije svega morali smo gospodina Moustafu upitati kako je zadovoljan s organizacijom SP-a u Hrvatskoj. – Ja sam jako, jako zadovoljan, no u cijeloj priči uopće nije bitno da li sam ja zadovoljan, ja eto sada sjedim u dobrom apartmanu, svi se brinu za mene, ali ono što je bitno je da li su zadovoljne delegacije, odnosno reprezentacije, službeno osoblje, treneri, mediji- a oni su jakooo zadovoljni. Razgovarao sam s mnogima i čuo sam samo pohvale, i iskreno mislim da će ovo biti najbolje svjetsko prvenstvo do sada. Ali ipak moraju postojati neki minusi, nešto što ne radimo baš tako dobro? – Ne, stvarno ih nema! Bili ste u svih 7 gradova? Možete li izdvojiti neki grad kao najbolji, koji Vam se najviše sviđa, gdje je najbolja organizacija? – Ne mogu nikoga izdvojiti, svi gradovi i dvorane i ljudi koje sam upoznao i vidio, sve je bilo stvarno dobro, razlikuju se samo uvjeti u dvoranama, neke su manje, neke su veće, pa je samo u tome razlika, no ono što mi se najviše svidjelo svuda, je to da vaši ljudi rade sa srcem. To se vidi na svakom koraku, trude se da ovo SP bude uspješno, da budu najbolji domaćini za nas goste. Ljubaznost na svakom koraku, ali ona najiskrenija. I to nije samo moje mišljenje, već mišljenje svih službenih osoba. Što mislite o navijanju, o našim navijačima, kakvi su? O popunjenosti dvorana? – Ovakve navijače ćete vidjeti i čuti samo u Hrvatskoj. Toga nema nigdje. Nevjerojatno je kako podržavaju svoju zemlju, ali i kada ne igra vaša reprezentacija, podržavaju ostale. Na primjer prekjučer u Poreču, na završnoj utakmici President cup-a, iako je u isto vrijeme igrala Hrvatska, oko 500 ljudi je došlo pogledati utakmicu Španjolska – Egipat i navijati. Lijepo je kad ljudi vole sport. Kada ste prvi puta bili u Hrvatskoj? – Bio sam 1978 u Splitu na Mediteranskim igrama. To su bile prve godine mog trenerskog posla, tamo sam prvi puta došao kao službena osoba. Bio je to moj prvi službeni turnir. Od tada, pa do danas, bio sam u Hrvatskoj negdje 15 do 20 puta. Zadnji par puta, neposredno prije Svjetskog prvenstva. U tih zadnjih par posjeta Hrvatskoj, da li ste bili zadovoljni pripremama za SP? – Pa mnogi su me zvali iz država koje se sada ovdje natječu, da mi kažu, da vaše dvorane neće biti na vrijeme gotove, da imate velikih problema- No ja sam ih sve smirivao i rekao: -Ne brinite to su Hrvati, oni će to završiti! Siguran sam u to, pa makar i par dana prije prvenstva.- Rekao sam im da garantiram za vas. Hvala mu na tome! Znamo o Vama dosta toga, da ste bili sportaš, međunarodni trener i sudac i znamo što ste sada, no ne znamo što volite, što ne volite? Imate li kakvih drugih interesa osim rukometa? – Vježbam svaki dan sat i pol u fitnesu, ali svaki dan! Gimnasticiram. (Svaka čast gospodine Moustafa, zato ste u tako dobroj tjelesnoj formi-) Puno čitam, osim knjiga čitam puno novina, a i pošte, stiže od svukud- Volim i balet, zavolio sam ga uz moju ženu koja je bivša balerina, čak je i doktorirala na tom polju. Doktorirala? Ona je profesor na umjetničkoj akademiji, drugi je čovjek umjetničke akademije u Egiptu, koja je zadužena za kino, teatar, balet muziku- Da li ju zanima sport ili je samo zaljubljenik u umjetnost? – Dapače da ju zanima sport, bila je prvakinja Afrike u stolnom tenisu, igrala je za naš klub Al Ahli. I ja sam igrao rukomet za taj klub. U Kairu imate dva velika kluba kao npr. u Madridu Real i Atletico, u Milanu Milan i Inter, tako mi imamo Al Ahli i Zamalek. Znamo da radite puno na promociji rukometa širom svijeta, ali još uvijek moramo biti iskreni pa reći da se najbolji rukomet igra u Evropi, a ostale zemlje kaskaju- Kada će se to promijeniti? Kada će više zemalja igrati rukomet? Što radite po tom pitanju? – Ja sam predsjednik IHF-a, a zadaća IHF-a je da promovira i proširi rukomet po cijelom svijetu. Znamo da je rukomet jak u Evropi, no radimo na puno specijalnih projekata kako bi taj atraktivan, dinamičan, brz i snažan sport, proširili na velike zemlje poput Kine, Indije, SAD-a. Mi moramo raditi globalno. Radimo puno stvari- Na primjer da Vas pitam koliko nacija igra rukomet aktivno ili koliko ih igra u Africi, ne biste znali. IHF ima 183 zemlje članice, a u Africi ih je 50-tak. Recimo u Africi ima puno njih koji igraju rukomet, i zato ću vam dati primjer našeg specijalnog projekta koji se zove -Challenge trophy-. Podijelili smo Afriku u 7 rukometnih zona, recimo u zoni 5, igraju Egipat, Etiopija, Uganda, Sudan- Jake timove izuzmemo, tako da igraju podjednaki timovi jedni protiv drugih. Dakle 8 do 9 zemalja u jednoj zoni igra turnir, onda nakon turnira po zonama, imamo 7 osvajača tih zona i onda oni igraju dalje, dok ne dobijemo pobjednika -Challenge Trophy-a-. Bitno je napomenuti da smo prije organizacije tog turnira organizirali tečajeve za trenere, za suce i da smo godinu dana prije poslali program, kojeg su morali slijediti. Sve to financirao je IHF, sve od A do Ž, dakle svu edukaciju, smještaj, struju, čak i golove, dresove- Ideja je da to isto napravimo u Evropi, Americi- i zatim napravimo -Inetrcontinetal cup-, za -Challenge trophy-. Tako je to malo po malo ćemo se proširiti. Na ovom prvenstvu sudjeluju neke i ne tako rukometno razvijene zemlje, pa smo riješili da im prijenos nekih utakmica bude besplatan. Tako da se 7 utakmica besplatno prenosi u SAD-u, pa u nekim afričkim zemljama i istočno evropskim, puno se radi na promociji rukometa. I što mislite za koliko godina će se rukomet -proširiti- po svijetu, za koliko godine će se ostvariti cilj ? – Prije svega tko god radi u sportu zna da rezultata nema od danas do sutra, nekih rezultata već ima, primjerice 5 godina prije OI u Pekingu krenuli smo s promocijom rukometa u toj zemlji, zato smo i dodijelili Kini i žensko SP 2009., stvarno su napredovali, čak su ako se sjećate pobijedili Francusku u Pekingu, a Francuzi su na kraju osvojili zlato. I Koreja je jako napredovala, Egipat također, polako ide na bolje, ali kako rekoh nema rezultata od danas na sutra- Što IHF radi na mijenjanju pravila igre? – Uspjeli smo, a to je bila moja ideja, da ekipa nakon gola ne mora odlaziti na centar, time je igra dobila na brzini, ne gubi se vrijeme. Isto pokušavam, ali nije lako, ukinuti da suci tijekom utakmice išta zapisuju, već želim da se sto posto koncentriraju na utakmicu. Povećali smo broj ljudi za zapisničkim stolom, jer želimo da se evidencija vodi za stolom, a oni da su koncentrirani na igru. Zato na ovom prvenstvu, po prvi puta suci imaju slušalice i to stvarno dobro funkcionira. Ono što pokušavamo jest da bude komunikacije između sudaca i zapisničkog stola, no teško se othrvati starim navikama pogotovo kod sudaca koji već godinama sude. Kakva je situacija s dopingom u rukometu? – Rukomet je čist sport. Nema baš pozitivnih rezultata na doping testiranja. Naravno da mi želimo da se naše sportaše kontrolira i redovito testira na doping, no mi se zalažemo da ekipni sportovi nemaju ista mjerila kao i individualni. Zalažemo se, da kada su igrači -out of competition- dakle van natjecanja, kada su slobodni, da ih se tada ne testira, jer bi IHF morao sve te naše sportaše pratiti po cijelom svijetu 24 sata dnevno 365 dana godišnje i znati gdje su. Na ovom SP u Hrvatskoj, mora se napraviti 60 kontrola, do prije 3 dana, već je napravljeno skoro 50, dakle još 10 testova. Nitko nije dopingiran, svi su negativni. Razgovarati ćemo uskoro s ljudima iz WADA-e (World antidoping agency – svjetska antidoping agencija). U ožujku imamo kongres gdje smo pozvali i predsjednika Međunarodnog olimpijskog odbora Jacques Roggea i lijepo ćemo ih zamoliti da razmotre naše zahtjeve. Nama je zadaća u IHF-u brinuti i štititi naše igrače. I na tome ćemo raditi s WADA-om, imamo puno ideja. Da li mislite da je rukomet postao pregrub sport, zadnji 10 15 godina? – To je rukomet!! Mi nismo odbojka, košarka- mi smo takav sport, mi dopuštamo tjelesni kontakt. Slažem se da u nekim utakmicama ponekad ima jako grubih poteza, ali tada sudac mora reagirati da spriječi grubost na terenu. Treba zaštiti igrače. Da li mislite da je igračima prenatrpan raspored, svake godine je neko natjecanje, da li EP, ili SP, još su i svake 4 godine olimpijske igre? Mislite li da je to malo prenaporno za igrače? – Pričate u ime nekih zemlja, koje me to stalno pitaju, kao npr. Njemačka, Španjolska- Prije 6 mjeseci imali smo sastanak na tu temu i neki su se žalili da imaju previše aktivnosti, ali sam im tada pokazao kroz statistiku da su njihove obaveze prema IHF-u samo 8 % njihovih ukupnih aktivnosti, a sve ostalo su domaće lige, međunarodne lige, kupovi- Kada biste imali prvenstvo svake 4 godine, ubili biste rukomet, nije ovo nogomet, ljudi bi zaboravili na rukomet. Isto tako naša zarada bi se prepolovila. Moramo napraviti balans, između Evrope i cijelog svijeta, nemaju svi toliko aktivnosti, liga i turnira kao Evropa, moramo misliti na ostatak svijeta i naći kompromis. I u europskim zemljama se razlikuje broj aktivnosti, npr. Njemačka ih ima zasigurno više od Luxemburga, Belgije, Crne Gore- ni u Evropi nema balansa. Znači ako hoćete ostvariti sve te ciljeve trebali biste ostati još koju godinu na čelu IHF-a.? Ovo Vam je 2. mandat kao predsjednik IHF-a, da li mislite da ćete uspjeti i 3. puta.? – Gledajte, ima puno dobrih ljudi s kojima radim, napravili smo puno za ovaj sport, uza sve ovo što sam već spomenuo, podigli smo gledanost ženskog rukometa. Na ženskom rukometnom prvenstvu u Francuskoj u prosincu 2007. na svakoj utakmici bilo je puno gledalište, igrali smo u 11 gradova. I to je nešto. Ovo prvenstvo u Njemačkoj je neki dan gledalo 10 milijuna ljudi , više nego kada je SP bilo u Njemačkoj. Radimo puno na promociji rukometa, ja volim rukomet, imam dobre odnosne sa svim federacijama, ako me cijene ok, ako ne opet ok, ja ću se zahvaliti. I što ćete onda raditi? – Ja sam poslovni čovjek, imam firmu za uvoz i izvoz i bavit ću se malo više s njom, jer momentalno stalno putujem i nemam baš vremena za svoju firmu. Volim rukomet i rukomet mi je u srcu. Više od 40 godina sam u rukometu, kao igrač, trener, sudac, rukomet je moj stil života. Kako to vaša žena podnosi? – A ne podnosi uvijek najbolje, ali je i ona dosta zaposlena. S obzirom da smo uspješno organizirali svjetsko prvenstvo, da li ljudi iz hrvatskog rukometa imaju šanse ući u IHF, u razne komisije, što je s našim sucima? Možda bi IHF, trebao dati prostora za nove ljude, primijetio je Ozren M-ller, zvani Mr. Muller. – Svakako, ovo je mala zemlja, ali imate veliko srce za rukomet, imate talent, no za to se mora lobirati, kongres odlučuje, a ne ja sam. Što Vam se kod naših ljudi sviđa, što Vam je drugačije kod nas? – Ljudi su ovdje jako srdačni, to je velika vrijednost, ljubazni su i otvoreni, topli- Ponovno se uključuje Mr. M-ller s jednom zgodnom pričom – Evo jedan emocionalni moment, svi znamo što je bilo na otvaranju u Splitu, međutim bili smo neki dan na Dolcu (tržnica u Zagrebu) i jedna žena koje je prodavala voće prepoznala je gospodina Moustafu u gužvi, i počela glasno vikati -Moustafa, prijatelju moj, gdje si?- nakon toga su se svi počeli okretati i pozdravljati ga. Žena mu je u trenu poklonila 2 kilograma mandarina. Krasan trenutak! Ovdje se uključuje Mr. President – To ću zauvijek pamtiti, ta žena nije neka službena osoba, s kojima ja većinom komuniciram, već je to -žena iz naroda-, i tako mi se spontano obratila. To je ta vaša toplina i ljubaznost, neposrednost o kojoj pričam. Općenito se izvrsno osjećam tu kod vas. Želio bih se zahvaliti svima i predsjedniku Mesiću i premijeru Sanaderu koji su napravili veliki posao da se ovo prvenstvo održi, izgradivši sve te dvorane, stvarno brinu o rukometu, uložili su puno. To je velika i bitna investicija za mladost, za nove generacije koje dolaze, za bavljenje sportom, rukometom. To je za budućnost, dobro ulaganje. Zahvaljujem se naravno organizacijskom odboru prvenstva s g. Šolom i g. Gobcem na čelu, i svima ostalima koji rade sa srcem, zato će ovo SP ne samo meni, već i svima ostalima, igračima, trenerima, sucima.. ostati u jako lijepom i posebnom sjećanju. Da, kada ljudi rade s toliko entuzijazma i srca, onda im se i neki propusti mogu oprostiti!? Ne, stvarno nemate propusta, morate znati da ste organizirali jedan jako veliki event, 24 reprezentacije , 24 problema-100 problema- Stvarno ste napraviti izvrstan posao. Petra Nosso